KAD smo moja žena Cico i ja postali Jehovini svjedoci, moja se majka nikako nije mogla pomiriti s tim. Jednog je dana okupila sve članove naše obitelji, nadajući se da će nas oni nagovoriti da se prestanemo družiti s Jehovinim svjedocima. Postavili su mi ultimatum — ili istina ili obitelj.

Odlučio sam da ćemo otići iz grada. Budući da sam po struci bio metalac, razmišljao sam o tome da se preselimo u Kutaisi, drugi najveći grad u Gruziji, jer bih ondje mogao lako pronaći posao. Znao sam i da je ondje potrebno više objavitelja. Molio sam se Jehovi da mi pomogne donijeti dobru odluku.

Kratko nakon toga sreo sam jednog svog interesenta iz gradića koji se zove Džvari. Kad sam mu rekao da razmišljamo o preseljenju u Kutaisi, počeo me svim silama nagovarati da se doselimo u njegov grad. Rekao mi je: “Mi imamo stan. Moja žena, djeca i ja bit ćemo u jednoj sobi, a ti i tvoja žena možete biti u drugoj.”

 Budući da sam se oslanjao na Jehovino vodstvo, rekao sam mu da ćemo privremeno prihvatiti njegov prijedlog, ali samo ako u Džvariju uspijem brzo pronaći posao i unajmiti stan. Nisam mogao vjerovati kad se on te iste večeri vratio s cijelim popisom ponuda za posao.

Preselili smo se nekoliko dana kasnije. Već od prvog dana imao sam posao s iznenađujuće velikom plaćom. Moj novi šef ponudio mi je smještaj u velikoj kući koja je bila u vlasništvu poduzeća. Ubrzo nakon toga braća su me zamolila da im pomognem potajno tiskati biblijsku literaturu. Budući da je naša kuća bila jako prostrana, moja žena i ja stavili smo je braći na raspolaganje.

Godinama se u našoj prostranoj kući održavalo Obilježavanje Kristove smrti i drugi posebni sastanci. Pod našim se krovom krstilo više od 500 osoba! Jako sam sretan što sam prepoznao i prihvatio Jehovino vodstvo.