1. a) Kako možeš postati dijelom Božje organizacije? b) Koju zapovijed trebaš poslušati?

NAPREDUJUĆI u spoznaji i poštovanju Jehove Boga i njegovih nakana, željet ćeš redovito društvo osoba jednake vjere i nade. Time postaješ dio vidljive Božje organizacije, pravog kršćanskog bratstva. “Imajte ljubav prema cijelom društvu braće”, tako glasi zapovijed, koju trebaš poslušati (1. Petrova 2:17, NS; 5:8, 9).

2. a) Koju je novu zapovijed Isus dao svojim sljedbenicima? b) Što jasno proizlazi iz riječi “jedan drugoga” i “jedan prema drugome”? c) Koliko je važno posjedovati ljubav?

² Isus Krist je istaknuo koliko je važno da se njegovi učenici međusobno vole, rekavši im: “Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedan drugoga; ... Ako imadnete ljubav jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici” (Ivan 13:34, 35, ST). Riječi “jedan drugoga” i “jedan prema drugome” jasno pokazuju da svi pravi kršćani moraju biti ujedinjeni u jednu grupu ili organizaciju (Rimljanima 12:5; Efežanima 4:25). I ta organizacija treba biti poznata po ljubavi, koju pokazuju njeni članovi jedni prema drugima. Ako netko nema ljubavi, sve drugo mu je uzaludno (1. Korinćanima 13:1-3).

3. Kako Biblija ističe potrebu voljeti sukršćane i biti za njih zainteresiran?

³ Stoga su prvi kršćani bili često opominjani: “Pokazujte ... duboku sklonost jedni prema drugima.” “Izražavajte dobrodošlicu jedni drugima.” “Služite jedni drugima poput robova.” “Budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa!” “Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor.” “Zato se tješite  međusobno i izgrađujte jedan drugoga.” “Živite međusobno u miru.” “Imajte žarku ljubav jedan prema drugomu” (Rimljanima 12:10, NS; 15:7, NS; Galaćanima 5:13, NS; Efežanima 4:32, ST; Kološanima 3:13, 14, ST; 1. Solunjanima 5:11, 13, ST; 1. Petrova 4:8, ST; 1. Ivanova 3:23; 4:7, 11).

4. a) Iz čega se vidi da kršćani moraju pokazivati ne samo međusobnu ljubav, nego da moraju ljubiti i druge? b) Koga moraju kršćani posebno ljubiti?

⁴ To ne znači da pravi kršćani moraju ljubiti samo svoje drugove unutar Božje organizacije. Oni su dužni ljubiti i sve druge. Biblija ih poziva da obiluju “u ljubavi jedan prema drugomu i prema svima” (1. Solunjanima 3:12, ST; 5:15). Ispravno, uravnoteženo stajalište opisao je apostol Pavao sljedećim riječima: “Činimo dobro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obitelji” (Galaćanima 6:10, ST). Dakle, kršćani moraju ljubiti sve, čak i svoje neprijatelje, ali posebno trebaju ljubiti svoje drugove u Božjoj organizaciji, svoju braću i sestre u vjeri (Matej 5:44).

5. Što pokazuje da su pravi kršćani bili uvijek poznati po svojoj ljubavi?

⁵ Prvi su kršćani bili poznati po ljubavi koju su pokazivali jedni drugima. Prema pisanju Tertulijana, pisca iz 2. stoljeća, ljudi su za njih govorili: “Pogledajte ..., kako se oni ljube međusobno ... i kako su spremni umrijeti jedni za druge.” Takvu ljubav možemo i danas naći među pravim kršćanima. No, znači li to da se među pravim kršćanima nikada ne pojave problemi ili teškoće?

6. Zašto ponekad i pravi kršćani griješe međusobno?

⁶ Proučavajući Bibliju naučio si da smo svi naslijedili nesavršenstvo od naših praroditelja, Adama i Eve (Rimljanima 5:12). Stoga naginjemo neispravnom postupanju. “Uistinu, svi često griješimo”, kaže Biblija (Jakov 3:2, ST; Rimljanima 3:23). Trebaš znati da su članovi Božje organizacije također nesavršeni i ponekad učine nešto krivo. To može prouzročiti probleme i teškoće i među pravim kršćanima.

7. a) Zašto su Evodija i Sintiha pozvane da budu “jednakih misli”? b) Što pokazuje da su u biti bile dobre kršćanske žene?

⁷ Zapazi slučaj Evodije i Sintihe, dviju žena iz rane skupštine  u Filipima. Apostol Pavao je pisao: “Molim Evodiju i molim Sintihu da budu složne (jednakih misli, NS) u Gospodinu”. Zašto je Pavao pozvao obje žene da budu “jednakih misli”? Očito su imale međusobnih problema. Biblija ne govori u čemu su bili ti problemi. Možda su bile ljubomorne jedna na drugu. Ipak, obje su u biti bile uzorne žene. Postale su kršćankama, mnogo prije nego su krenule s Pavlom u službu propovijedanja. Stoga je on pisao skupštini: “Pomozi im jer su mi pomogle u propovijedanju Radosne vijesti” (Filipljanima 4:1-3, ST).

8. a) Koji je problem nastao između Pavla i Barnabe? b) Do kojeg bi zaključka mogao doći da si prisustvovao toj prepirci?

⁸ Jednom je izbio nesporazum između apostola Pavla i njegova suputnika Barnabe. Kad su naumili krenuti na svoje drugo misionarsko putovanje, Barnaba je želio povesti svog nećaka Marka. Pavao nije želio Marka, jer ga je Marko na prvom misionarskom putovanju napustio i vratio se kući (Djela apostolska 13:13). U Bibliji čitamo: “Dođe do žestokog neslaganja, tako da se rastaše jedan od drugoga” (Djela apostolska 15:37-40, ST). Zamisli to! Da si prisustvovao onom “žestokom neslaganju” ne bi li zaključio da Pavao i Barnaba nisu bili dio Božje organizacije?

9. a) Kakav je grijeh učinio Petar i što ga je navelo na takav postupak? b) Što je učinio Pavao, videći što se dogodilo?

⁹ Nekom drugom prilikom loše se je ponio apostol Petar. On se prestao tijesno družiti s poganskim kršćanima, bojeći se negodovanja nekih židovskih kršćana, koji su bez razloga  poprijeko gledali na svoju nežidovsku braću (Galaćanima 2:11-14). Kad je apostol Pavao uočio Petrov postupak, osudio je pred svim prisutnima njegovo loše ponašanje. Kako bi se osjećao da si se nalazio na Petrovom mjestu? (Jevrejima 12:11).

10. a) Kako je Petar reagirao na ukor? b) Što možemo naučiti iz Petrova primjera?

¹⁰ Petar se mogao ljutiti na Pavla. Mogao se je spotaknuti na način kako ga je Pavao ukorio pred svima. Ali, on to nije učinio (Propovjednik 7:9). Petar je bio ponizan. Prihvatio je ukor i nije dopustio da zato ohladi njegova ljubav prema Pavlu (1. Petrova 3:8, 9). Zapazi kako je Petar kasnije pisao o Pavlu, u jednom ohrabrujućem pismu, upućenom svojim sukršćanima: “A strpljivost našega Gospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao što vam je i naš ljubljeni brat Pavao prema danoj mu mudrosti pisao” (2. Petrova 3:15, ST). Da, Petar je ljubavlju pokrio problem, koji je u ovom slučaju nastao radi njegovog neispravnog ponašanja (Priče Salamunove 10:12).

11. a) Kako su Pavao i Barnaba, unatoč žestokom neslaganju, pokazali da su bili pravi kršćani? b) Što možemo naučiti iz njihovog primjera?

¹¹ A kako je bilo s problemom između Pavla i Barnabe? I on je riješen u ljubavi, jer je kasnije u pismu skupštini Korinta Pavao označio Barnabu svojim bliskim suradnikom (1. Korinćanima 9:5, 6). Iako je Pavao imao naizgled dobre razloge sumnjati da je Marko prikladan suputnik, taj je mladić kasnije postigao takovu zrelost, da je Pavao mogao vrlo povoljno o njemu govoriti. On je pisao Timoteju: “Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom, jer mi je vrlo koristan za službu” (2. Timoteju 4:11, ST). Iz ovog primjera učimo kako se otklanjaju teškoće.

12. a) Zašto možemo pretpostaviti da su Evodija i Sintiha riješile međusobno razmimoilaženje? b) Zašto je prema Galaćanima 5:13-15 važno da kršćani rješavaju teškoće u ljubavi?

¹² A što je bilo s Evodijom i Sintihom? Jesu li i one izravnale prepirku i počinjene greške pokrile ljubavlju? Biblija o tome ne kaže ništa. No, budući da su bile dobre žene, koje su složnih ramena surađivale s Pavlom u kršćanskoj službi, razumno je prihvatiti da su ponizno primile dani im savjet. Možemo si  predstaviti da su, primivši Pavlovo pismo, krenule jedna k drugoj, kako bi u duhu ljubavi riješile svoj problem (Galaćanima 5:13-15).

13. Kakav nam je primjer, u vezi pokazivanja ljubavi, dao Jehova Bog?

¹³ Možda i tebi teško pada složiti se s jednim ili sa više njih u skupštini. Iako možda moraju ti pojedinci još mnogo raditi na razvijanju pravih kršćanskih osobina, misli na sljedeće: Da li Jehova Bog čeka da netko odstrani sve loše osobine, prije nego mu pokaže ljubav? Ne. Biblija kaže: “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas” (Rimljanima 5:8, ST). Mi moramo oponašati taj Božji primjer, ljubeći i one koji loše i ludo postupaju (Efežanima 5:1, 2; 1. Ivanova 4:9-11; Psalam 103:10).

14. Koji je savjet dao Isus zašto da ne kritiziramo druge?

¹⁴ Budući da smo svi nesavršeni, Isus nas je poučio da ne kritiziramo druge. Točno je, doduše, da drugi čine greške, ali i mi griješimo. “Što imaš gledati trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapažaš?” upitao je Isus (Matej 7:1-5, ST). Uvažavanje tog mudrog savjeta pomoći će nam slagati se s našom braćom i sestrama.

15. a) Zašto je važno opraštati drugima ako i imamo razloge za tužbu? b) Kako je Isus u svojoj usporedbi, zapisanoj u 18. poglavlju evanđelja po Mateju, ukazao na potrebu da budemo spremni opraštati?

¹⁵ Bezuvjetno je potrebno da budemo milosrdni, spremni  opraštati. Doduše, može se dogoditi da imaš stvarnog razloga za tužbu na nekog brata ili sestru. Ali, tada se sjeti biblijskog savjeta: “Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor” (ST). Ali, zašto da oprostiš nekome, ako imaš stvarnog razloga za tužbu? Zato jer “je Jehova vama spremno oprostio”, odgovara Biblija (Kološanima 3:13, NS). I ako želimo da on nama oprašta, mi moramo, prema Isusovim riječima, opraštati drugima (Matej 6:9-12, 14, 15). Slično kralju iz jedne Isusove usporedbe, Jehova nam je oprostio tisuće puta. Zar mi ne možemo oprostiti našoj braći nekoliko puta? (Matej 18:21-35; Priče Salamunove 19:11).

16. a) Koja veza postoji između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema sukršćanima, a prema izvještaju 1. Ivanove 4:20, 21? b) Što da učiniš, ako brat ima nešto protiv tebe?

¹⁶ Mi jednostavno ne možemo živjeti prema istini, a da istodobno ne pokazujemo ljubav i pomirljivost prema našoj braći i sestrama (1. Ivanova 4:20, 21; 3:14-16). Budeš li jednom imao teškoća s nekim sukršćaninom, nemoj prestati s njim razgovarati. Ne gaji mržnju, nego sredi stvar u duhu ljubavi. Ako si uvrijedio brata svog, budi spreman ispričati se i zamoliti ga za oproštenje (Matej 5:23, 24).

17. Kako da postupiš kad ti netko učini nepravdu?

¹⁷ No, što ako je tebe netko uvrijedio ili ti je nanio nepravdu? Biblija savjetuje: “Ne reci: ‘Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu’” (Priče Salamunove 24:29, ST; Rimljanima 12:17, 18). Isus Krist je rekao: “Udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!” (Matej 5:39, ST). Udarac u lice ne znači  doslovnu povredu, nego može nekoga uvrijediti ili izazvati. Isus je time poučio svoje sljedbenike da se ne daju uvući u svađu ili u prepirku. Umjesto ‘vraćati zlo za zlo i uvredu za uvredu’, ‘traži mir i nastoj ga postići’ (1. Petrova 3:9, 11; Rimljanima 12:14).

18. Što učimo iz Božjeg primjera ljubavi prema svim vrstama ljudi?

¹⁸ Sjeti se da moramo “imati ljubav prema cijelom društvu braće” (1. Petrova 2:17, NS). Jehova Bog nam daje primjer. On nije pristran, u njegovim su očima sve rase jednake (Djela apostolska 10:34, 35; 17:26). Oni, koje će zaštititi u predstojećoj “velikoj nevolji” potječu iz “svakog naroda i plemena, puka i jezika” (Otkrivenje 7:9, 14-17, ST). Oponašajući Božji primjer, ne smijemo ni mi druge ljubiti manje jer pripadaju drugoj rasi ili narodu ili zato jer su drukčijeg socijalnog položaja ili druge boje kože.

19. a) Kako da gledamo na sukršćane i kako da s njima postupamo? b) Koju veliku prednost možemo dobiti?

¹⁹ Upoznaj dobro sve u kršćanskoj skupštini i tako ćeš naučiti ljubiti ih i cijeniti. Postupaj sa starijima kao s očevima i majkama, sa mlađima kao s braćom i sestrama (1. Timoteju 5:1, 2). Uistinu je prednost pripadati obitelji sličnoj vidljivoj Božjoj organizaciji, čiji se pripadnici međusobno slažu u ljubavi. Kako li će biti lijepo vječno živjeti u zemaljskom raju u društvu takve ljubazne obitelji! (1. Korinćanima 13:4-8).