1. Kako oni koji su mudri reagiraju na Jehovine riječi?

KAD Jehova govori, oni koji su mudri s velikim poštovanjem slušaju i reagiraju na njegove riječi. Sve što Jehova kaže korisno je za nas i on je duboko zainteresiran za našu dobrobit. Nije li, naprimjer, dirljivo vidjeti na koji se način Jehova obratio svom drevnom savezničkom narodu kad mu je rekao: “O, da si pazio na zapovijedi moje!” (Izaija 48:18). Dokazana vrijednost Božjih učenja trebala bi nas potaknuti da ga slušamo i da slijedimo njegovo vodstvo. Izvještaj o ispunjenim proročanstvima uklanja svaku sumnju u Jehovinu odlučnost da ostvari svoja obećanja.

2. Kome su bile namijenjene riječi iz 48. poglavlja Izaije, i tko još može izvući pouku iz njih?

² Riječi 48. poglavlja Izaijine knjige bile su, po svemu sudeći, namijenjene Židovima koji će se kao izgnanici naći u Babilonu. No one ujedno sadrže i poruku koju današnji kršćani ne smiju zanemariti. Biblija je u 47. poglavlju Izaije prorekla pad Babilona. Sada Jehova opisuje što je naumio sa židovskim izgnanicima u tom gradu. On je žalostan zbog licemjerstva koje vidi među pripadnicima svog izabranog naroda i zbog toga što uporno ne žele vjerovati njegovim obećanjima. Pa ipak,  želi ih poučiti za njihovo dobro. On proriče period pročišćavanja nakon kojeg će vjerni ostatak biti spreman vratiti se u svoju domovinu.

3. Što nije valjalo u obožavanju kakvo su vršili Judejci?

³ Koliko se samo Jehovin narod udaljio od čistog obožavanja! Izaijine uvodne riječi djeluju vrlo otrežnjavajuće: “Čujte ovo, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izraelovim, i iz vode Judine iziđoste, koji se kunete imenom Jehovinim, i Boga Izraelova spominjete, ali ne po istini i po pravdi. Jer se imenuju po svetom gradu, i oslanjaju se na Boga Izraelova, kojemu je ime Jehova nad vojskama” (Izaija 48:1, 2). Kakvo li je to licemjerstvo! Oni se ‘kunu Jehovinim imenom’, no to očito ne znači ništa drugo nego da samo rutinski upotrebljavaju Božje ime (Sofonija 1:5). Prije nego što su bili izgnani u Babilon, Židovi su obožavali Jehovu u “svetom gradu”, u Jeruzalemu. No to obožavanje nije bilo iskreno. Srca su im bila daleko od Boga, a obožavanje nisu vršili “po istini i po pravdi”. Oni nisu imali vjeru kakvu su imali patrijarsi (Malahija 3:7).

4. Kakvo obožavanje Jehova odobrava?

⁴ Jehovine nam riječi služe kao opomena da obožavanje ne smije biti nešto što se obavlja rutinski. Ono mora dolaziti od srca. Služba koja se vrši samo radi forme — možda tek zato da bi se udovoljilo drugima ili ostavilo dobar dojam na njih — ne može se ubrojiti među ‘djela koja pripadaju odanosti Bogu’ (2. Petrova 3:11). To što netko sebe naziva kršćaninom ne znači da samim tim Bog prihvaća njegovo obožavanje (2. Timoteju 3:5). Važno je priznati da Jehova postoji, no to je tek početak. Jehova želi obožavanje koje se vrši cijelom dušom  i koje je potaknuto dubokom ljubavlju i cijenjenjem (Kološanima 3:23).

5. Navedi neke događaje koji su ‘prije bivali’, a koje je Jehova prorekao.

⁵ Možda bi Židovi u Babilonu trebali osvježiti svoje sjećanje. Zato ih Jehova ponovno podsjeća na to da je on Bog istinitog proročanstva: “Što je prije bivalo, kazivah naprijed od davna, i što iz mojih usta iziđe i objavih, učinih brzo i zbi se” (Izaija 48:3). Ono “što je prije bivalo” predstavlja ono što je Bog već ranije učinio, kao naprimjer kad je oslobodio Izraelce iz Egipta i dao im u nasljedstvo Obećanu zemlju (1. Mojsijeva 13:14, 15; 15:13, 14). Takva proročanstva izlaze iz Božjih usta; ona su božanskog porijekla. Bog omogućuje ljudima da čuju njegove odredbe i to što čuju trebalo bi ih potaknuti da budu poslušni (5. Mojsijeva 28:15). On je brz kad želi izvršiti ono što je prorekao. Jehova je Svemogući i ta činjenica predstavlja jamstvo da će se njegov naum ispuniti (Jozua 21:45; 23:14).

6. U kojoj su mjeri Židovi postali ‘nevaljali i uporni’?

⁶ Jehovin je narod postao “nevaljao i uporan” (Psalam 78:8). On im otvoreno kaže: ‘Uporan si i vrat ti je željezna žila, i čelo ti je od bakra’ (Izaija 48:4). Židovi su poput metala, ne daju se saviti, odnosno ne žele popustiti. To je jedan od razloga zašto Jehova otkriva događaje prije nego što se odigraju. Inače bi njegov narod za ono što Jehova čini rekao: “Idol moj učini to, i lik moj  rezani i lik moj liveni zapovjediše tako” (Izaija 48:5). Hoće li to što Jehova sada govori imati ikakvog utjecaja na nevjerne Židove? Bog im kaže: “Čuo si; pogledaj sve to; a vi nećete li objavljivati? odsada ti javljam novo i sakriveno, što nisi znao; sada se stvori, a ne davno, i prije ovoga dana nisi čuo, da ne rečeš: gle, znao sam” (Izaija 48:6, 7).

7. Što će izgnani Židovi morati priznati, i što mogu očekivati?

⁷ Mnogo vremena unaprijed Izaija je zapisao proročanstvo o padu Babilona. Židovima koji će se kao izgnanici nalaziti u Babilonu upućuje se proročanska  zapovijed da dobro razmisle o ispunjenju tog proročanstva. Mogu li poreći da je Jehova Bog koji ispunjava proročanstva? I budući da su stanovnici Jude vidjeli i čuli da je Jehova Bog istine, zar ne moraju tu istinu objavljivati i drugima? Riječi koje Jehova objavljuje proriču nešto novo što se još uvijek nije zbilo, kao što je naprimjer Kirova pobjeda nad Babilonom i oslobođenje Židova (Izaija 48:14-16). Ti zapanjujući događaji dolaze kao grom iz vedra neba. Nitko ih nije mogao predvidjeti samo analizirajući zbivanja u svijetu. Oni kao da su se sami od sebe stvorili. Tko stoji iza tih događaja? Jehova ih je prorekao 200 godina ranije, stoga je odgovor na to pitanje sasvim jasan.

8. Koje nove događaje današnji kršćani očekuju, i zašto imaju potpuno pouzdanje u Jehovinu proročansku riječ?

⁸ Nadalje, Jehova svoju riječ ispunjava prema svom vremenskom rasporedu. Ispunjena proročanstva nisu samo drevnim Židovima bila dokaz da je on pravi Bog već su dokaz i današnjim kršćanima. Izvještaji o brojnim proročanstvima koja su se ispunila u prošlosti — o onome što je “prije bivalo” — jamstvo su da će se sigurno ostvariti i ono novo što je Jehova obećao — predstojeća ‘velika nevolja’, preživljavanje ‘velikog mnoštva’ tijekom te nevolje, zatim ‘nova zemlja’ i još mnogo toga (Otkrivenje 7:9, 14, 15; 21:4, 5; 2. Petrova 3:13). To jamstvo u današnje vrijeme potiče osobe iskrena srca da revno govore o Jehovi. Njihov je stav jednak stavu psalmista, koji je napisao: “Kazujem pravdu na saboru velikom; evo, usta svojih ne ustavljam” (Psalam 40:9).

9. Zašto se može reći da je izraelski narod “prestupnik od utrobe majčine”?

⁹ Židovi nisu vjerovali Jehovinim proročanstvima i zato nisu ni poslušali njegova upozorenja. Stoga im on u nastavku kaže: “Niti si čuo ni znao, i prije ti se uši ne otvoriše, jer znadijah da ćeš činiti nevjeru, i da se zoveš prestupnik od utrobe majčine” (Izaija 48:8). Juda se oglušila na radosnu vijest koju joj je Jehova donio (Izaija 29:10). Božji je saveznički narod svojim postupcima pokazao da je “prestupnik od utrobe majčine”. Čitava povijest izraelskog naroda, još od samog početka, obilježena je buntovništvom. Prijestupi i nevjera nisu tek povremeni grijesi, već su postali običaj među narodom (Psalam 95:10; Malahija 2:11).

10. Zašto će se Jehova suzdržati?

¹⁰ Znači li to da više nema nikakve nade? Ne. Premda je Juda buntovna i nevjerna, Jehova je uvijek dosljedan i vjeran. Radi časti svog velikog imena on će svladati svoju srdžbu. On kaže: “Imena svojega radi ustegnuću gnjev svoj, i radi hvale svoje uzdržaću se prema tebi, da te ne istrijebim” (Izaija 48:9). Kakve li suprotnosti! Jehovi je njegov narod, i Izrael i Juda, bio nevjeran. No Jehova će posvetiti svoje ime i učiniti ono što će njegovom imenu donijeti hvalu i čast. To je razlog zašto neće istrijebiti svoj izabrani narod (Joel 2:13, 14).

11. Zašto Bog neće dozvoliti da njegov narod bude posve uništen?

¹¹ Iskrene pojedince među izgnanim Židovima Božji će ukor osvijestiti i dati im odlučnost da poslušaju njegove pouke. Takvim pojedincima sljedeća objava pruža veliku utjehu: “Evo, pretopiću te, ali ne kao srebro, prebraću  te u peći nevolje. Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? i slave svoje neću dati drugome” (Izaija 48:10, 11). Jehova je dozvolio da teške kušnje — kao u “peći nevolje” — snađu pripadnike njegovog naroda, da ih iskušaju i pročiste, otkrivajući što im je u srcu. Nešto slično dogodilo se i stoljećima ranije kada je Mojsije njihovim precima rekao: “Jehova Bog tvoj četrdeset godina [vodio te] po pustinji, da bi te namučio i iskušao, da se zna što ti je u srcu” (5. Mojsijeva 8:2). Unatoč buntovništvu Jehova tada nije uništio narod, a neće ga ni sada posve uništiti. Tako će obraniti svoje ime i svoju čast. Ako bi Babilonci uništili njegov narod, Jehova ne bi održao svoj savez i njegovo bi ime bilo osramoćeno. Izgledalo bi kao da Bog Izraela ne može spasiti svoj narod (Ezehijel 20:9).

12. Kako su pravi kršćani bili pročišćeni tijekom prvog svjetskog rata?

 ¹² I u suvremeno je doba Jehovinom narodu bilo potrebno pročišćavanje. Početkom 20. stoljeća mnogi koji su pripadali maloj grupi Istraživača Biblije služili su Bogu s iskrenom željom da mu ugode, no neki su imali krive motive, kao što je želja za istaknutim položajem. Prije nego što je ta mala grupa mogla pokrenuti svjetsko djelo propovijedanja dobre vijesti koje je prorečeno za vrijeme kraja, morala je biti pročišćena (Matej 24:14). Prorok Malahija prorekao je da će upravo takvo pročišćavanje biti provedeno, a bit će povezano s Jehovinim dolaskom u njegov hram (Malahija 3:1-4). Njegove su se riječi ispunile 1918. Pravi su kršćani u plamenu prvog svjetskog rata prošli kroz period vatrenih  kušnji, a te su kušnje dostigle vrhunac kada su Joseph F. Rutherford, tadašnji predsjednik Društva Watch Tower, i još neki vodeći članovi uprave Društva zatvoreni. Ovo pročišćavanje bilo je vrlo korisno za te iskrene kršćane. Iz prvog svjetskog rata izišli su odlučniji nego ikad da svom velikom Bogu služe onako kako ih on uputi.

13. Kako je Jehovin narod reagirao na progonstva s kojima se suočavao od prvog svjetskog rata?

¹³ Otada su se Jehovini svjedoci uvijek iznova suočavali s najžešćim oblicima progonstva. To ih nije navelo da posumnjaju u riječ svog Stvoritelja. Baš naprotiv, zadržali su na umu riječi koje je apostol Petar uputio kršćanima koji su u ono vrijeme bili progonjeni: “Ražalošćeni [ste] raznim kušnjama, da bi se prokušanost vaše vjere (...) pokazala razlogom za hvalu i slavu i čast prilikom otkrivenja Isusa Krista” (1. Petrova 1:6, 7). Teška progonstva neće slomiti besprijekornost pravih kršćana. Naprotiv, pokazat će koliko su čisti njihovi motivi. Ona njihovu vjeru čine prokušanom i otkrivaju koliko je duboka njihova odanost i ljubav (Priče Salamunove 17:3).

14. (a) U kom je pogledu Jehova “prvi” i “posljednji”? (b) Koja je moćna djela Jehova načinio svojom ‘rukom’?

¹⁴ Jehova sada srdačno poziva svoj saveznički narod: “Čuj me, Jakove i Izraele, kojega ja pozvah: ja sam prvi, ja sam i posljednji. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa pedljem; kad ih zovnem, svi dođu” (Izaija 48:12, 13). Za razliku od čovjeka, Bog je vječan i ne mijenja se (Malahija 3:6).  U Otkrivenju Jehova objavljuje: “Ja sam Alfa i Omega, prvi i posljednji, početak i svršetak” (Otkrivenje 22:13). Prije Jehove nije bilo svemogućeg Boga niti će ga nakon njega biti. On je Vrhovni i Vječni, on je Stvoritelj. Njegova je “ruka” — odnosno sila koju upotrebljava — osnovala Zemlju i postavila zvjezdano nebo (Job 38:4; Psalam 102:25). Kad on pozove svoja djela stvaranja, ona mu spremno stoje na raspolaganju (Psalam 147:4).

15. U kom smislu Jehova “ljubi” Kira, i s kojim ciljem?

¹⁵ Vrlo važan poziv upućuje se i Židovima i ne-Židovima: “Skupite se svi i čujte: tko je od njih objavio ovo? Jehova ga miluje [“ljubi”, “St”], on će izvršiti volju njegovu na Babilonu, i mišica će njegova biti na suprot Kaldejcima. Ja, ja rekoh, i pozvah ga, dovešću ga, i biće sretan na svom putu” (Izaija 48:14, 15). Samo je Jehova svemoćan i može točno proreći događaje. Nijedan “od njih”, bezvrijednih idola, ne može takvo što objaviti. Ne idoli, već Jehova “ljubi” Kira — odnosno Jehova ga je izabrao za jedan poseban cilj (Izaija 41:2; 44:28; 45:1, 13; 46:11). Prorekao je Kirov dolazak na svjetsku scenu i odredio ga za budućeg osvajača Babilona.

16, 17. (a) Zašto se može reći da Bog svoja predviđanja nije iznio u tajnosti? (b) Kako Jehova u današnje vrijeme javno obznanjuje svoje naume?

¹⁶ Jehova nastavlja svoj srdačan poziv: “Pristupite k meni, čujte ovo: od početka nisam govorio tajno; otkako to bi, bijah ondje” (Izaija 48:16a). Jehova svoja predviđanja nije iznio u tajnosti niti ih je obznanio samo nekolicini upućenih. Jehovini su proroci otvoreno govorili u Božje ime (Izaija 61:1). Javno su objavljivali  Božju volju. Naprimjer, događaji u koje je bio uključen Kir nisu za Boga bili nešto novo ili nepredviđeno. On ih je 200 godina unaprijed preko Izaije javno prorekao.

¹⁷ Ni u današnje vrijeme Jehova svoje naume ne drži u tajnosti. Milijuni ljudi u stotinama zemalja i otočnih teritorija od kuće do kuće, na ulici i gdje god imaju prilike za to objavljuju upozorenje o predstojećem kraju ovog sustava stvari i dobru vijest o blagoslovima koje će donijeti Božje Kraljevstvo. Doista, Jehova je Bog koji obznanjuje svoje naume.

18. Što Jehova želi svom narodu?

¹⁸ Uz potporu Jehovinog duha, prorok objavljuje: “Gospodin Jehova posla me i duh njegov. Ovako veli Jehova, izbavitelj tvoj, svetac Izraelov: ja sam Jehova Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš” (Izaija 48:16b, 17). Ovaj izraz Jehovine ljubavi i brige izraelskom bi narodu trebao pružiti pouzdanje da će ga on osloboditi iz Babilona. On je njegov Izbavitelj (Izaija 54:5). Jehova od sveg srca želi da Izraelci ponovno izgrade dobar odnos s njim i da paze na njegove zapovijedi. Poslušnost Božjim poukama temelj je pravog obožavanja. Izraelci ne mogu hoditi ispravnim putem ako im se ne pokaže ‘kojim putem trebaju ići’.

19. Koji iskreni poziv upućuje Jehova?

¹⁹ Jehova ne želi da njegov narod zadesi nevolja, već mu želi sretan život, što vrlo lijepo pokazuju i sljedeće riječi: “O, [kad bi] pazio na zapovijedi moje! mir bi  tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski” (Izaija 48:18). Kakva li iskrenost zrači iz ovog poziva koji upućuje svemogući Stvoritelj! (5. Mojsijeva 5:29; Psalam 81:13). Umjesto ropstva Izraelci bi mogli uživati u miru koji bi bio obilan poput rijeke (Psalam 119:165). Njihova bi pravedna djela mogla biti brojna poput morskih valova (Amos 5:24). Jehova se s istinskim zanimanjem obraća Izraelcima i s ljubavlju im pokazuje put kojim trebaju ići. Kad bi samo htjeli poslušati!

20. (a) Što Bog želi Izraelcima unatoč njihovoj buntovnosti? (b) Što učimo o Jehovi s obzirom na način na koji se ophodio sa svojim narodom? (Vidi okvir na 133. stranici.)

²⁰ Kakve bi blagoslove dobili Izraelci kad bi se pokajali? Jehova kaže: “Sjemena bi tvojega bilo kao pijeska, i poroda utrobe tvoje kao zrna njegovih; ime se njihovo ne bi zatrlo ni istrijebilo ispred mene” (Izaija 48:19). Jehova podsjeća narod na svoje obećanje da će se Abrahamovo sjeme toliko umnožiti da će ga biti “kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom” (1. Mojsijeva 22:17; 32:12). No, Abrahamovi su potomci neposlušni i stoga nemaju pravo doživjeti ispunjenje tog obećanja. Da, njihova je prošlost toliko loša da prema Zakonu koji je dao sam Jehova zaslužuju da im se kao narodu zatre ime (5. Mojsijeva 28:45). No Jehova ipak ne želi da njegov narod bude uništen niti želi potpuno dići ruke od njega.

21. Kakve blagoslove možemo danas doživjeti ako prihvaćamo Jehovinu pouku?

²¹ Načela koja sadrže ove impresivne riječi vrijede i za današnje Jehovine obožavatelje. Jehova je Izvor života i on bolje od ikoga zna kako bismo trebali živjeti  (Psalam 36:9). Uputstva nam daje ne da nas liši užitka, već za naše dobro. Pravi se kršćani odazivaju na to tako što prihvaćaju Jehovinu pouku (Mihej 4:2). Njegove smjernice zaštita su za našu duhovnost i naš odnos s njim, a ujedno nas štite i od iskvarujućeg Sotoninog utjecaja. Ako prepoznamo načela koja stoje iza Božjih zakona, uvidjet ćemo da nas Jehova poučava za naše dobro. Shvatit ćemo da “njegove zapovijedi nisu teške”. I tada nas neće snaći smrt (1. Ivanova 2:17; 5:3).

22. Što se vjerne Židove poziva da učine, i kakva im se jamstva pružaju?

²² Hoće li, nakon što Babilon padne, itko od Židova pokazati da ima iskreno srce? Hoće li prihvatiti oslobođenje koje im Bog pruža, vratiti se u svoju domovinu i obnoviti čisto obožavanje? Da, hoće. Naredne Jehovine riječi pokazuju da je on siguran u to. “Iziđite iz Babilona, bježite od Kaldejaca; glasno pjevajući objavljujte, kazujte, razglašujte do krajeva zemaljskih; recite: izbavi Jehova slugu svojega Jakova. Neće ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stijene točiće im, jer će rascijepiti kamen i poteći će voda” (Izaija 48:20, 21). Jehovinom se narodu upućuje proročanski poziv da bez oklijevanja napusti Babilon (Jeremija 50:8). Vijest o njegovom izbavljenju mora se objaviti do krajeva Zemlje (Jeremija 31:10). Jehova je zbrinjavao potrebe svog naroda dok je nakon izlaska iz Egipta išao kroz pustinjska područja. Na sličan će se način brinuti za svoj narod dok se bude vraćao iz Babilona (5. Mojsijeva 8:15, 16).

23. Tko neće dobiti mir od Boga?

 ²³ Tu je još jedno važno načelo koje Židovi moraju zadržati na umu kad je riječ o Jehovinim spasiteljskim djelima. Ljudi koji su naklonjeni pravednosti mogu trpjeti zbog svojih grijeha, no neće biti uništeni. Međutim, to ne vrijedi i kad su u pitanju nepravedni. “Nema mira bezbožnicima, veli Jehova” (Izaija 48:22). Nepokajnički grešnici neće dobiti mir koji Bog čuva za one koji ga ljube. Spasenje nije namijenjeno onima koji uporno čine zlo ili ne vjeruju. Ono je samo za ljude koji imaju vjeru (Titu 1:15, 16; Otkrivenje 22:14, 15). Zli ne posjeduju mir koji daje Bog.

24. Što je donijelo radost Božjem narodu u suvremeno doba?

²⁴ Godine 537. pr. n. e. prilika da napuste Babilon vjernim je Izraelcima donijela veliku radost. Jednako je i 1919. veliku radost Božjem narodu donijelo oslobođenje iz babilonskog ropstva (Otkrivenje 11:11, 12). Puni nade, tu su priliku iskoristili da prošire svoje djelo. Istina, trebalo je hrabrosti da ta mala grupa kršćana iskoristi nove mogućnosti propovijedanja u neprijateljski raspoloženom svijetu. No uz Jehovinu pomoć krenuli su u djelo propovijedanja dobre vijesti. Povijest dokazuje da ih je Jehova blagoslovio.

25. Zašto je važno pomno paziti na Božje pravedne odredbe?

²⁵ Ovaj dio Izaijinog proročanstva ističe činjenicu da nas Jehova poučava za naše dobro. Izuzetno je važno pomno paziti na Božje pravedne odredbe (Otkrivenje 15:2-4). Ako zadržimo na umu kolika je Božja mudrost i ljubav, to će nam pomoći da postupamo onako kako Jehova kaže da je ispravno. Sve su njegove zapovijedi za naše dobro (Izaija 48:17, 18).