Idi na sadržaj

Idi na kazalo

123. POGLAVLJE

“Evo čovjeka!”

“Evo čovjeka!”

PILAT je znao da je Isus nevin i divio se njegovom dostojanstvenom držanju. Stoga se odlučio poslužiti drugačijom taktikom ne bi li ga ipak oslobodio. Obratio se mnoštvu govoreći: “U vas je običaj da vam na Pashu pustim nekoga.”

Budući da se u zatvoru nalazio zloglasni ubojica Baraba, Pilat je upitao: “Kojega hoćete da vam pustim, Barabu ili Isusa kojega nazivaju Kristom?”

Narod, koji su svećenički glavari lukavo izmanipulirali, tražio je da pusti Barabu, a da Isusa pogubi. No Pilat nije odustajao, već je ponovno upitao: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?”

“Barabu”, vikali su.

“Što onda da učinim s Isusom kojega nazivaju Kristom?” razočarano je upitao Pilat.

“Na stup s njim!” vikali su na sav glas. “Na stup! Na stup s njim!”

Shvaćajući da traže smrt nedužnog čovjeka, Pilat ih je pokušao urazumiti riječima: “Pa, kakvo je zlo on učinio? Nisam našao na njemu ništa čime bi zaslužio smrt. Zato ću ga kazniti i pustiti.”

Unatoč svim njegovim pokušajima gnjevna svjetina predvođena svojim vjerskim glavarima još je jače vikala: “Na stup s njim!” Pomahnitalo mnoštvo bilo je željno krvi. Teško je i zamisliti da su samo pet dana ranije neki od njih vjerojatno pozdravljali Isusa kao Kralja dok je ulazio u Jeruzalem. Ne znamo jesu li pred Pilatovom palačom bili i Isusovi učenici. No, ako i jesu, cijelo su vrijeme šutjeli i nastojali biti neprimjetni.

Vidjevši da mu je sve uzalud i da nastaje samo još veći metež, Pilat je uzeo vodu i pred narodom oprao ruke govoreći: “Nevin sam od krvi ovog čovjeka. To je vaša stvar.” Nato je narod odvratio: “Krv njegova neka padne na nas i na djecu našu!”

Tada je Pilat, kojem je očito više bilo stalo do toga da ugodi narodu nego da postupi ispravno, odlučio svjetini ispuniti želju i Barabu pustiti na slobodu. A Isusa je predao vojnicima koji su ga svukli i izbičevali. Rimljani su kažnjenike bičevali na naročito okrutan način. U jednom broju časopisa koji izdaje Američko medicinsko udruženje pisalo je:

“Rimljani su obično koristili kratak bič (latinski: flagrum ili flagellum) načinjen od nekoliko pojedinačnih ili ispletenih kožnih remenova različite duljine, na kojima su u određenim razmacima bile pričvršćene željezne kuglice ili oštri komadići ovčjih kostiju. (...) Dok su rimski vojnici svom snagom udarali žrtvu po leđima, željezne kuglice stvarale su jaka nagnječenja, a kožni remenovi i ovčje kosti razdirali su kožu i potkožno tkivo. Sa svakim novim udarcem bič bi parao meso i prodirao sve do kosti, stvarajući trake rastrganog tkiva koje su podrhtavale i krvarile.”

Nakon takvog surovog mučenja Isus je odveden u upraviteljevu palaču gdje se skupila cijela četa vojnika. Ondje su ga vojnici nastavili zlostavljati. Ispleli su krunu od trnja i stavili mu je na glavu kako bi ga ponizili. U desnu ruku stavili su mu trsku te su mu obukli purpurnu haljinu kakvu su nosili kraljevi. Rugali su mu se govoreći: “Zdravo, kralju židovski!” Pljuvali su na njega i šamarali ga. Potom su mu uzeli trsku iz ruke i počeli ga njome udarati po glavi, utiskujući mu još dublje u tjeme oštro trnje njegove “krune”.

Nevjerojatna mirnoća i snaga koju je Isus pokazao unatoč takvom okrutnom postupanju toliko je dirnula Pilata da mu je još jednom pokušao pomoći. “Evo, izvodim vam ga da znate da na njemu ne nalazim nikakve krivice”, kazao je mnoštvu. Vjerojatno se nadao da će se njihova srca smekšati kad ga vide tako izranjavanog i ispaćenog. Promatrajući Isusa kako odjeven u purpurnu haljinu, s trnovom krunom na glavi i krvava lica zgrčena od boli stoji pred bezosjećajnom svjetinom, Pilat je uzviknuo: “Evo čovjeka!” Te su riječi očito bile odraz kako dubokog poštovanja tako i sažaljenja koje je osjećao prema njemu.

Iako je bio izmučen od zlostavljanja, pred Židovima je stajao najveći čovjek koji je ikada živio, čovjek kakvog svijet ni prije ni poslije nije vidio! Svojom je prisebnošću, spokojstvom i izuzetnom moralnom snagom zadivio čak i Pilata. Ivan 18:39–19:5; Matej 27:15-17, 20-30; Marko 15:6-19; Luka 23:18-25