KAD je Isus čudom nahranio tisuće ljudi, svi su bili zadivljeni. “Ovo je uistinu prorok koji treba doći u svijet”, govorili su. No nisu zaključili samo da je Isus obećani prorok veći od Mojsija nego i da bi on bio idealan vladar. Stoga su ga namjeravali, makar i silom, postaviti za kralja.

Međutim Isus je znao što smjeraju. Zato je odlučio brzo se skloniti. Otpustio je narod, a učenike primorao da uđu u svoju lađu i vrate se u Kafarnaum. Zatim se povukao u goru kako bi se molio. Ondje je proveo noć posve sam.

Pred zoru je s uzvišice na kojoj se nalazio vidio da je more uzburkao jak olujni vjetar. Budući da se bližila Pasha, na nebu je bio skoro pun Mjesec. Stoga je na mjesečini vidio kako se njegovi učenici bezuspješno pokušavaju othrvati vjetru i valovima. Veslali su svom snagom.

Ugledavši to, Isus se spustio s gore i zaputio prema njima hodajući po uzburkanom moru. Kad je stigao do njihove lađe, ona je od obale bila udaljena pet ili šest kilometara. No nastavio je hodati po vodi kao da će samo proći kraj njih. Kad su ga učenici ugledali, povikali su: “To je utvara!”

Isus im je umirujućim glasom kazao: “Ja sam! Ne bojte se!”

Tada je Petar rekao: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!”

“Dođi!” odgovorio mu je Isus.

Tako je Petar izašao iz lađe i krenuo po vodi prema Isusu. Ali kad je spazio olujni vjetar, uplašio se i počeo tonuti te je povikao: “Gospodine, spasi me!”

Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?”

Kad su ušli u lađu, vjetar je utihnuo, a učenici su se zapanjili. No jesu li se tome doista trebali toliko čuditi? Da su razumjeli što je značilo “čudo s kruhovima” koje je Isus učinio samo nekoliko sati ranije kad je sa svega pet kruhova i dvije male ribe nahranio tisuće ljudi, ne bi ih toliko zapanjila činjenica da on može hodati po vodi i utišati vjetar. Ipak, poklonili su se Isusu i rekli: “Ti si uistinu Sin Božji!”

Ubrzo su stigli u Genezaret, prekrasnu plodnu nizinu nedaleko od Kafarnauma. Ondje su se usidrili. No kad su stupili na obalu, ljudi su prepoznali Isusa te su na ležajima donosili bolesne iz cijelog tog područja. Bilo je dovoljno da samo dotaknu rub Isusove haljine pa da ozdrave.

Za to je vrijeme mnoštvo koje je Isus čudom nahranio vidjelo da je otišao. Zato su se ukrcali na lađe iz Tiberijade što su ondje bile pristale i otišli u Kafarnaum potražiti ga. Kad su ga pronašli, upitali su ga: “Učitelju, kada si došao ovamo?” No, kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, Isus ih je prekorio. Ivan 6:14-25; Matej 14:22-36; Marko 6:45-56