130. POGLAVLJE
Na Galilejskom moru
KAO što ih je Isus ranije i uputio, apostoli su se vratili u Galileju. Ali nisu bili sigurni što im je dalje činiti. Nakon nekog vremena Petar je Tomi, Natanaelu, Jakovu i njegovom bratu Ivanu te dvojici drugih apostola rekao: “Idem loviti ribu.”
“Idemo i mi s tobom”, odvratila su sva šestorica.
Međutim cijele noći nisu ništa ulovili. Kad je počelo svitati, na obali se pojavio Isus, ali ga apostoli nisu prepoznali. On je povikao: “Dječice, zar nemate ništa za jelo?”
“Nemamo!” doviknuli su iz čamca.
“Bacite mrežu s desne strane lađe i naći ćete!” odvratio im je. Oni su ga poslušali i ulovili toliko ribe da nisu mogli izvući mrežu.
“To je Gospodin!” rekao je Ivan.
Čuvši to, Petar je obukao svoju haljinu, jer se bio razodjenuo, te je skočio u more i otplivao do obale, koja je bila udaljena stotinjak metara. Ostali apostoli išli su za njim u čamcu, vukući mrežu punu riba.
Kad su stigli na obalu, vidjeli su žar na kojem se pekla riba, a bilo je i kruha. “Donesite malo ribe koju ste sad ulovili!” rekao je Isus. Petar je ušao u čamac i izvukao mrežu na kopno. U njoj su bile 153 velike ribe!
“Dođite, doručkujte!” pozvao ih je Isus.
Nitko od njih nije ga se usudio pitati: “Tko si ti?” jer su svi znali da je to Isus. Bio je to sedmi put da se nakon uskrsnuća pojavio učenicima i ujedno treći put da se ukazao apostolima dok su bili zajedno. On im je tom prilikom poslužio doručak dajući svakome od njih kruha i ribe.
Nakon doručka Isus je, vjerojatno gledajući prema gomili riba koje su ulovili, upitao Petra: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više od ovih?” Time je nesumnjivo htio vidjeti je li Petru bilo više stalo do zadatka koji mu je namijenio nego do ribolova.
“Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim”, odgovorio je Petar.
“Hrani jaganjce moje!” potaknuo ga je Isus.
Zatim ga je ponovno, po drugi put, upitao: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?”
“Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim”, iskreno je kazao Petar.
“Pasi ovčice moje!” zapovjedio mu je Isus još jednom.
Potom ga je upitao i treći put: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?”
Petar se tada ražalostio. Možda se pitao sumnja li Isus u njegovu odanost. Na kraju krajeva, još mu je bilo svježe u mislima da ga se samo nekoliko dana ranije tri puta odrekao. Stoga je rekao: “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim.”
“Hrani ovčice moje!” ponovio je Isus treći put.
Iako je te riječi uputio Petru, Isus je na taj način i ostalima dao do znanja koliko je važno da obave ono što od njih očekuje. Uskoro je trebao napustiti Zemlju pa je želio da njegovi učenici preuzmu odgovornost za Božje stado i brinu se za sve koji postanu dio njega.
Zatim je Petru rekao: “Kad si bio mlađi, sam si se opasivao i hodao si kamo si htio. A kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo ne želiš.” Time je nagovijestio da će Petar iskusiti bolnu smrt poput njega koji je bio svezan i pogubljen zato što je vršio zadatak koji mu je Bog povjerio. Premda mu je prorekao da će umrijeti kao mučenik, Isus ga je potaknuo: “Idi za mnom!”
Kad se okrenuo, Petar je ugledao Ivana i zatim upitao: “Gospodine, što će biti s njim?”
“Ako ja želim da on ostane dok ne dođem”, odvratio mu je Isus, “što se ti brineš za to? Ti idi za mnom!” Zbog te su izjave mnogi učenici zaključili da apostol Ivan nikada neće umrijeti. Međutim, kao što je on sam kasnije objasnio, Isus time nije htio reći da on neće umrijeti, nego je jednostavno rekao: “Ako ja želim da on ostane dok ne dođem, što se ti brineš za to?”
Ivan je svoje evanđelje završio prikladnim riječima: “Ima još mnogo toga što je Isus učinio i kad bi se sve pojedinosti zapisale, mislim da ni sav svijet ne bi mogao obuhvatiti svitke koji bi se napisali.” Ivan 21:1-25; Matej 26:32; 28:7, 10