DOGAĐA li se i tebi nešto slično kad u ponedjeljak ujutro dođeš u školu? Možda imaš osjećaj da se svi tvoji vršnjaci zabavljaju, a tebe roditelji ne puštaju van. Možda se osjećaš kao da si u lunaparku, ali ne smiješ se voziti ni na jednoj spravi, nego samo gledaš kako drugi uživaju. Ti sigurno ne bi htio raditi baš sve što rade tvoji vršnjaci. Samo se ponekad želiš malo zabaviti. A što bi najviše volio raditi sljedeći vikend?

• otići na ples

• na zabavu

• na koncert

• u kino

• nešto drugo ․․․․․

Razumljivo je da se trebaš opustiti i zabaviti. Ustvari, tvoj Stvoritelj želi da uživaš u svojoj mladosti (Propovjednik 3:1, 4). I tvoji roditelji žele da se zabavljaš i uživaš u životu, premda ti se ponekad možda čini da nije tako. No kad im kažeš da bi želio izaći s društvom, vjerojatno će ih zanimati nešto što kao roditelji imaju pravo znati: (1) što ćeš raditi i (2) s kim ćeš se družiti.

No što ćeš učiniti ako te prijatelji pozovu da nekamo izađete, a ti nisi siguran hoće li te roditelji pustiti? Razmotri tri mogućnosti i posljedice koje bi svaka od njih mogla imati.

1. MOGUĆNOST: NEĆU PITATI RODITELJE — SAMO ĆU OTIĆI

Što bi te moglo navesti da izabereš tu mogućnost: Želiš zadiviti prijatelje i pokazati im da možeš sam odlučivati o tome kamo ideš i što radiš. Ne držiš puno do mišljenja svojih roditelja ili misliš da bolje od njih znaš što je za tebe dobro (Mudre izreke 14:18).

Posljedice: Možda ćeš zadiviti svoje prijatelje, ali s druge strane oni će vidjeti da si spreman služiti se lažima i prijevarom. Ako lažeš svojim roditeljima, možda ćeš lagati i svojim  prijateljima. Ako tvoji roditelji saznaju što si učinio, povrijedit ćeš ih i iznevjeriti njihovo povjerenje, pa će ti vjerojatno zabraniti izlaske. Budeš li neposlušan svojim roditeljima i bez pitanja odeš van, nećeš postupiti mudro (Mudre izreke 12:15).

2. MOGUĆNOST: NEĆU PITATI RODITELJE, ALI NEĆU NI OTIĆI

Što bi te moglo navesti da izabereš tu mogućnost: Razmislio si o pozivu i zaključio da se ta vrsta zabave kosi s tvojim moralnim mjerilima ili da neki koji su također pozvani nisu baš najbolje društvo za tebe (1. Korinćanima 15:33; Filipljanima 4:8). S druge strane možda želiš ići, ali se ne usudiš pitati roditelje da te puste.

Posljedice: Ako ostaneš kod kuće zato što znaš da ne bi bilo pametno prihvatiti taj poziv, moći ćeš s uvjerenjem prijateljima objasniti zašto ne ideš s njima i nećeš se dati pokolebati. No ako odbiješ poziv samo zato što se bojiš pitati roditelje, možda će ti biti žao što si ostao kod kuće i možda ćeš misliti kako se svi tvoji vršnjaci zabavljaju, samo ti ne.

3. MOGUĆNOST: PITAT ĆU RODITELJE I VIDJETI ŠTO ĆE MI REĆI

Što bi te moglo navesti da izabereš tu mogućnost: Znaš da trebaš slušati roditelje i poštuješ njihovo mišljenje (Kološanima 3:20). Ti ih voliš i ne želiš ih povrijediti tako da ih prevariš i odeš bez njihovog dopuštenja (Mudre izreke 10:1). Ako izabereš ovu mogućnost,  moći ćeš im reći zašto misliš da bi te trebali pustiti te im objasniti koliko ti to znači.

Posljedice: Tvoji će roditelji vidjeti da ih voliš i poštuješ. A budu li zaključili da ne tražiš ništa nerazumno, vjerojatno će ti dozvoliti da ideš.

Što ako ti roditelji kažu da ne smiješ ići? To ti može teško pasti. No ako se potrudiš razumjeti zašto su ti to rekli, lakše ćeš prihvatiti njihovu odluku. Naprimjer mogli bi ti zabraniti izlazak iz nekog od sljedećih razloga:

Znaju više od tebe i imaju više životnog iskustva. Zamisli da ideš na kupanje i možeš birati na kojoj ćeš se plaži kupati. Vjerojatno bi se osjećao sigurnije na onoj gdje ima spasilaca. Zašto? Dok se kupaš i zabavljaš s društvom, vjerojatno nećeš primijetiti da ti prijeti opasnost. No spasioci bolje od tebe vide što se događa i lakše mogu uočiti opasnost.

Slično tome tvoji roditelji više toga znaju i imaju više životnog iskustva, pa mogu vidjeti neke opasnosti kojih ti nisi ni svjestan. Oni su poput spasilaca na plaži — ne žele te spriječiti da uživaš u zabavi, već ti samo žele pomoći da se zaštitiš od opasnosti koje bi ti mogle zagorčati život.

Vole te. Tvojim je roditeljima jako stalo do toga da te zaštite. Ljubav ih potiče da ti dopuste neke stvari kad je to na mjestu, ali i da ti neke stvari zabrane kad je to potrebno. Kad ih pitaš za dopuštenje da nešto učiniš, oni sami najprije moraju dobro razmisliti i pitati se mogu li ti to dopustiti i nositi se s posljedicama svoje odluke. Odgovor koji će dati samima  sebi — a i tebi — bit će potvrdan samo ako budu u razumnoj mjeri uvjereni da ti se neće dogoditi ništa loše.

Obrati pažnju na sljedeća četiri savjeta.

Budi iskren: Najprije trebaš biti iskren prema sebi. Upitaj se: Zašto uopće želim ići? Zato što volim tu vrstu zabave ili zato što želim biti prihvaćen u društvu? Želim li ići zato što će tamo biti netko tko mi se sviđa? Budi iskren i prema svojim roditeljima. I oni su nekad bili mladi i dobro te poznaju. Vjerojatno će ionako shvatiti zašto želiš ići. Bit će im drago kad vide da si iskren, a tebi će koristiti njihovi mudri savjeti (Mudre izreke 7:1, 2). S druge strane, ako ne budeš iskren,  roditelji će imati manje povjerenja u tebe i manja je vjerojatnost da će te pustiti van.

Odaberi pravi trenutak: Nemoj svoje roditelje salijetati molbama čim se vrate kući s posla ili kad su nečim zaokupljeni. Pristupi im kad su opušteniji. No nemoj čekati zadnji čas i onda tražiti da ti što prije odgovore. Neće im biti drago ako budu morali na brzinu donijeti odluku. Budeš li ih pitao dovoljno rano i tako im dao vremena da u miru razmisle, cijenit će to što si obziran prema njima.

Razmisli što ćeš reći: Nemoj roditeljima prešutjeti ono što bi trebali znati. Jasno im kaži što želiš raditi. Roditeljima se ne sviđa kad čuju odgovor: “Ne znam”, pogotovo ako ti postave pitanja kao što su: “Tko će još biti ondje? Hoće li s vama biti i netko od odraslih? Do kada će to trajati?”

Preispitaj svoj stav: Nemoj svoje roditelje smatrati neprijateljima. Gledaj na njih kao na nekoga tko je na tvojoj strani — na kraju krajeva, oni i jesu na tvojoj strani! Budeš li imao na umu da su oni tvoji prijatelji, vjerojatno nećeš biti svadljiv dok s njima razgovaraš, a oni će ti vjerojatno spremnije izići u susret. Nemoj im govoriti: “Vi nemate povjerenja u mene”, “Svi drugi idu” ili “Mojim su prijateljima roditelji dopustili da idu”. Pokaži im da si zreo tako da prihvatiš i poštuješ njihovu odluku. Budeš li tako postupio, i oni će tebe poštovati. A možda će te drugi put i pustiti da ideš.