LJUBAV — za zanesene romantičare to je tajanstvena snaga koja ih obuzima; osjećaj zanosa jedinstven u životu. Ljubav je prema njihovom mišljenju isključivo stvar srca, nešto što se ne može razumjeti, nego samo doživjeti. Ljubav prevladava sve zapreke i traje vječno...

To su uobičajene romantične predodžbe. Nema sumnje, ljubav može biti jedinstveno lijepo iskustvo. Ali, što je uopće prava ljubav?

David je upoznao Janet na jednoj zabavi. Odmah ga je privukla njena skladna figura i njena kosa koja joj je padala preko očiju kad se smijala. Janet je bila očarana njegovim tamnosmeđim očima i njegovim umijećem zabavljanja. Bila je to ljubav na prvi pogled.

Tijekom iduća tri tjedna David i Janet bili su nerazdvojni. Onda je jedne večeri Janet nazvao njen bivši momak, rekavši joj nešto što ju je potreslo. Nazvala je Davida da bi je utješio. No, budući da se David osjećao ugroženim i zbunjenim, reagirao je hladno. Ljubav za koju su smatrali da neće nikad proći, ugasila se te večeri.

Filmovi, knjige i televizijske emisije žele te uvjeriti da ljubav na prvi pogled traje vječno. Naravno, tjelesna  privlačnost je obično ono što prouzročuje da dvoje ljudi uopće zapaze jedno drugo. Jedan mladi čovjek je primijetio: “Teško je ‘vidjeti’ osobnost nekog čovjeka.” Ali, što uopće netko “voli” ako je naklonost započela tek prije nekoliko sati ili dana? Nije li to slika koja se stvori o drugome? Zaista, jedva znaš nešto o mislima, nadanjima, brigama, planovima, navikama ili sposobnostima te osobe. Vidio si samo vanjštinu, a ne ‘tajnog čovjeka srca’ (1. Petrova 3:4). Koliko može biti trajna takva ljubav?

Osim toga, izgled može varati. Biblija kaže: “Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta.” Svjetlucavi omot nekog poklona ne govori ništa o njegovom sadržaju. Najelegantniji omot može sadržavati bezvrijedan poklon (Priče Salamunove 31:30).

U knjizi Izreke također se kaže: “Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma” (Izreke 11:22, Stvarnost). Nosni prsten bio je u biblijska vremena jako omiljen nakit. Bio je skupocjen, često od čistoga zlata. Naravno da je takav prsten bio prvi nakit koji se primjećivao na nekoj ženi.

Prikladno je da se u Izrekama žena koja je lijepa, ali “bez razuma” uspoređuje sa ‘zlatnim kolutom na rilu svinjskom’. Ljepota jednostavno ne pristaje nerazumnoj  ženi; ona je nekoristan nakit na njoj. Dugoročno gledano, njena ljepota ne čini je privlačnom, kao što ni skupocjeni nosni prsten ne uljepšava svinju. Zato je velika greška zaljubiti se u izgled neke osobe, a njenu osobnost ispustiti iz vida.

Neki, međutim, smatraju da je u prosuđivanju romantičnih osjećaja ljudsko srce nepogrešivo. Oni kažu: ‘Slušaj samo glas svog srca. Znat ćeš kad je prava ljubav.’ Nažalost, činjenice govore protiv toga. Prilikom jedne ankete među 1 079 mladih (od 18 do 24 godine) pokazalo se da su do tog vremena bili prosječno zaljubljeni sedam puta. Većina je priznala da su njihove prošle romance bile samo slijepa zaljubljenost — prolazan, kratkotrajan osjećaj. No, “svoj osjećaj kod svog sadašnjeg odnosa bez iznimke su opisali kao ljubav”. Međutim, većina njih će jednog dana na svoju sadašnju vezu gledati kao i na one u prošlosti — kao na običnu zaljubljenost.

Žalosno je da se svake godine na tisuće parova vjenča s iluzijom da se “vole”, da bi zatim uskoro utvrdili kako su se jako prevarili. Zaljubljenost “tjera muškarce i žene koji ništa ne slute u krhki brak kao što janje ide na klanje”, piše Ray Short u svojoj knjizi Sex, Love, or Infatuation.

 “Ko se uzda u svoje srce, bezuman je” (Priče Salamunove 28:26). Prečesto se događa da je rasuđivanje našeg srca krivo ili prijevarno. Biblija kaže: “Podmuklije od svega je srce” (Jeremija 17:9, St). No, u malo prije spomenutom biblijskom retku iz Priča Salamunovih kaže se dalje: “A ko hodi mudro, izbaviće se.” I ti se možeš izbaviti od opasnosti i razočaranja u koje su zapali drugi mladi ako naučiš razlikovati  zaljubljenost i ljubav koja je opisana u Bibliji — ljubav koja nikad ne zakazuje.

“Zaljubljenost je slijepa, a to želi ostati. Uopće ne želi vidjeti stvarnost”, objašnjava 24-godišnji Calvin. Šesnaestgodišnja Kenya kaže: “Kad si zaljubljen, smatraš da drugi nema grešaka.”

Zaljubljenost nije prava ljubav. Ona je nerealna i usmjerena je na sebe. Zaljubljeni su skloni reći: “U njegovoj blizini imam osjećaj da sam važna. Ne mogu više spavati. To je nepojmljivo lijepo” ili: “U njenoj blizini se osjećan ugodno.” Jesi li zapazio koliko se puta u ovim rečenicama pojavljuje riječ “ja”? Veza koja je zasnovana na sebičnosti, osuđena je na propast. Međutim, zapazi kako Biblija opisuje pravu ljubav: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrohotna. Ljubav nije ljubomorna, ne hvasta se, ne nadima se, ne ponaša se nepristojno, ne traži svoju korist, ne razdražuje se. Ne računa uvrede” (1. Korinćanima 13:4, 5 New World Translation).

Budući da ljubav koja počiva na biblijskim načelima “ne traži svoju korist”, ona nije ni egocentrična ni sebična. Neki par možda ima jake osjećaje jedno prema drugom, i osjeća međusobnu privlačnost. No, razum nije  isključen i jedno prema drugom ima duboko poštovanje. Radi li se o pravoj ljubavi, dobrobit i sreća drugoga isto je toliko važna koliko i vlastita. Ona ne dozvoljava da nadmoćni osjećaji potkopaju moć rasuđivanja.

Ovo je jasno prikazano biblijskim izvještajem o Jakovu i Raheli. Oni su se upoznali na jednom bunaru, na kojem je Rahela pojila ovce svoga oca. Jakov se odmah osjećao privučen k njoj, ne samo zato što je bila “lijepa stasa i lijepa lica”, nego i zato što je obožavala Jehovu (1. Mojsijeva 29:1-12, 17).

Nakon što je Jakov proveo mjesec dana u kući Raheline obitelji, dao je na znanje da je voli i da se želi oženiti njome. Je li bio samo zaljubljen? Sigurno ne! Tijekom tog mjeseca mogao je promatrati Rahelu u njenoj prirodnoj sredini i vidjeti kako je postupala sa svojim roditeljima i s drugima, kako je obavljala svoj posao kao pastirica i koliko je ozbiljno shvaćala obožavanje Jehove. Nema sumnje, vidio ju je i s njene “najbolje” i s “najgore” strane. Zato njegova ljubav prema njoj nije bila neobuzdana strast, nego nesebična ljubav, koja se temeljila na razumu i dubokom poštovanju.

Zbog toga je Jakov mogao izjaviti da je spreman raditi sedam godina za njenog oca, kako bi je dobio za ženu. Da je bio samo zaljubljen u nju, ne bi tako dugo čekao! Samo je prava ljubav, nesebično zanimanje za drugoga, mogla prouzročiti da su mu se te godine učinile “kao nekoliko dana”. Zbog te prave ljubavi mogli su u tim godinama sačuvati svoju čistoću (1. Mojsijeva 29:20, 21).

Prema tome, prava ljubav se ne smanjuje s vremenom. Doista, najbolji način da preispitaš svoje osjećaje prema nekome je da pustiš da prođe izvjesno vrijeme. Sandra objašnjava: “Čovjek ne otkriva nakome svoju osobnost tako da jednostano kaže: ‘Takav sam. Sad znaš sve o meni.’” Potrebno je vrijeme da bi upoznao nekoga za koga se zanimaš.

Ako si uzmeš vremena, možeš ispitati svoje osjećaje i u svjetlu Biblije. Ne zaboravi, ljubav se “ne (...) ponaša nepristojno, ne traži svoju korist”. Je li dotični zainteresiran za ostvarenje tvojih planova — ili samo svojih vlastitih? Poštuje li on ili ona tvoje gledište i tvoje osjećaje? Je li vršio/vršila pritisak da učiniš nešto što je “nepristojno”, kako bi zadovoljio/zadovoljila sebične strasti? Je li ta osoba sklona pred drugima ponižavati te ili naglašavati tvoje dobre osobine? Ovakva pitanja mogu ti pomoći da objektivnije prosuđuješ svoje osjećaje.

Prenagljenost u ljubavi može dovesti do katastrofe. “Jednostavno sam se zaljubila, brzo i neodoljivo”, priča 20-godišnja Jill. Udala se brzinom vjetra, nakon samo dva mjeseca poznanstva. No, onda su do tada skrivene greške izbile na vidjelo. Kod Jill se očitovala nesigurnost i egocentričnost. Rick, njen suprug, izgubio je svoj romantični šarm i postao sebičan. Nakon otprilike dvije godine braka Jill je jednog dana vičući predbacila svom mužu da je “traljav”, “lijen” i da je kao suprug “zakazao”. Rick joj je uzvratio udarivši je šakom u lice. U suzama Jill je izletjela iz kuće — i iz braka.

 Slijeđenje biblijskog savjeta nesumnjivo bi im pomoglo da spase svoj brak (Efežanima 5:22-33). A kako je sve moglo završiti drugačije da su se prije braka bolje upoznali! Onda se njihova ljubav ne bi odnosila na neku “sliku”, nego na stvarnu osobu sa jakim i slabim stranama. Njihova očekivanja bila bi realnija.

Prava ljubav ne nastaje preko noći. Niti mora osoba koja će ti biti dobar bračni drug, biti netko koga smatraš neodoljivim. Barbara je, naprimjer, upoznala jednog mladog čovjeka koji je, kako priznaje, nije u početku previše privlačio. “Ali kad sam ga bolje upoznala, stvari su se promijenile”, prisjeća se Barbara. “Vidjela sam kako se Stephen brinuo o drugima i uvijek stavljao interese drugih ispred vlastitih. Znala sam da su to osobine koje čine dobrog supruga. Osjećala sam se privučenom k njemu i počela sam ga voljeti.” Iz toga je poizišao dobar brak.

Po čemu, dakle, možeš prepoznati pravu ljubav? Osloni se na svoj biblijski školovan razum, umjesto na glas svog srca. Nemoj samo upoznati izvanjsku “sliku”. Ostavi poznanstvu vremena da sazrije. Nemoj zaboraviti da zaljubljenost za kratko vrijeme dosegne vrhunac, a onda splasne. Prava ljubav raste s vremenom i postaje “savršena veza jedinstva” (Kološanima 3:14).