“SVI mi govore kako dobro izgledam”, pisala je jedna mlada žena u pismima čitalaca jednom časopisu. No, onda je dodala: “Teško mi je s drugima razgovarati. Ako nekoga tijekom razgovora gledam u oči, pocrvenim, a u grlu me stegne (...) Na radnom mjestu čula sam više primjedbi da sam ‘uobražena’, zato što ni s kim ne pričam. (...) Nisam uobražena, samo sam stidljiva.”

Jedna anketa je pokazala da je 80 posto ispitanika bilo kada u svom životu bilo stidljivo, a 40 posto sebe smatra stidljivim. Doista, još od najdavnijih vremena ljudi su se morali boriti s problemom stidljivosti. Biblija izvještava da je Mojsije zbog svoje stidljivosti odbio poslužiti kao Božji govornik naciji Izrael (2. Mojsijeva 3:11, 13; 4:1, 10, 13). Izgleda da je i kršćanski učenik Timotej bio stidljiv i da je oklijevao govoriti i ispravno iskazivati svoj autoritet (1. Timoteju 4:12; 2. Timoteju 1:6-8).

Stidljivost je osjećaj nelagode u prisutstvu drugih ljudi — stranaca, osoba s autoritetom, osoba suprotnog spola ili čak vršnjaka. Stidljivost je ekstremna zbunjenost koja se očituje na različite načine. Neki postaju zbunjeni; stoje oborena pogleda, srce im lupa i ne mogu izustiti ni riječi. Drugi gube prisebnost i govore bez prestanka. Drugima pak teško pada da otvoreno govore i kažu svoje mišljenje.

 Zapravo, određena mjera stidljivosti ima i pozitivnih strana. Ona je srodna skromnosti i poniznosti, a jedna od stvari koje Bog očekuje i preporučuje je da ‘smjerno hodimo s njim’ (Mihej 6:8). Biti povučen i skroman, a ne nadut i drzak ima svojih prednosti. Stidljiv čovjek je često cijenjen kao dobar slušač. Međutim, ako nas stidljivost koči i sprečava da u potpunosti razvijemo svoju osobnost i ako se štetno odražava na naše međuljudske odnose, na naš posao i osjećaje, vrijeme je da nešto poduzmemo.

Razumijevanje problema predstavlja dobar početak (Priče Salamunove 1:5). Stidljivost ne opisuje što ti jesi; ona opisuje tvoje ponašanje, tvoje reakcije na situacije, model ponašanja kakvog si usvojio, a koji se temelji na iskustvima iz prošlosti koja si imao s drugima. Ti misliš da drugi imaju loše mišljenje o tebi i da te ne vole. Ti misliš da su drugi bolji ili normalniji od tebe. Ti misliš da će sve krenuti nizbrdo ako pokušaš uspostaviti odnos s drugima. Ti očekuješ da će stvari završiti loše, a često se to i dogodi — zato što si pun napetosti i što postupaš u skladu sa svojim negativnim stavom.

Ako se povlačiš, ako otvoreno ne govoriš ili ako si toliko zaokupljen sobom da uopće ne možeš obraćati pažnju na druge, možeš ostaviti utisak da si umišljen, neljubazan, da se dosađuješ ili da si čak ravnodušan i neobrazovan. Ako su tvoje misli zaokupljene sobom, padat će ti teško da se koncentriraš na razgovor s drugima. Zato pridaješ manje pažnje onome što ti drugi govore. I tada se događa ono čega se najviše bojiš — ispadaš smiješno.

Ti se u neku ruku zatvaraš iza zatvorskih zidina stidljivosti i bacaš ključ. Dopuštaš da ti izmaknu dobre  prilike. Prihvaćaš stvari ili situacije koje ti uopće nisu po volji — samo zato što se bojiš otvoreno govoriti i izreći svoje mišljenje. Također propuštaš radost da sklapaš nova poznanstva i prijateljstva ili da radiš stvari koje obogaćuju život. Ali, i drugi gube nešto. Oni nikada ne saznaju kakav si ti zapravo.

Da bi se promijenio način ponašanja, potrebno je vrijeme i napor. Kao prvo, nemoj neprestano živjeti u uvjerenju da te netko drugi kritički promatra. On je vjerojatno previše zaokupljen sam sa sobom i time što on želi reći i učiniti. A ako netko drugi pravi na tvoj račun djetinjaste viceve, onda budi svjestan da on ima problem. “Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu” (Priče Salamunove 11:12). Oni koji su vrijedni tvog prijateljstva, neće te prosuđivati po vanjštini, nego po tome kakva si osoba.

Također se potrudi pozitivno razmišljati. Nitko nije savršen; svatko od nas ima svojih jakih i slabih strana. Nemoj zaboraviti da postoje različita gledišta, različite sklonosti i nesklonosti. Ako netko ima različito mišljenje, to ne znači da te odbacuje kao osobu.

Osim toga, nauči da druge ne prosuđuješ pogrešno. Jedan mladić koji je prije bio stidljiv, kaže: “Zaključio  sam da imam krive predodžbe u vezi dviju stvari (...) Kao prvo, bio sam previše zaokupljen sam sobom. Previše sam razmišljao o sebi, bojeći se da će drugi negativno prosuditi moje izjave. Kao drugo, pripisivao sam drugima loše poticaje — nisam imao povjerenja u njih, mislio sam da me gledaju s visoka.”

Taj mladić je posjetio sastanak Jehovinih svjedoka. “Tamo sam čuo predavanje koje mi je stvarno pomoglo”, prisjeća se on. ‘Govornik je ukazao da je onaj tko ima ljubavi otvoren; da takav o svojim bližnjima ne misli loše, nego dobro. Zato sam se potrudio da svojim bližnjima više ne pripisujem loše poticaje. Rekao sam sebi: “Oni će imati razumijevanja, bit će prijazni i obazrivi.” Počeo sam vjerovati ljudima. Bilo mi je, doduše, jasno da me neki vjerojatno krivo prosuđuju, ali pomislio sam da je to njihov problem.’

 “Također sam shvatio da trebam početi pokazivati svoju ljubav djelima — morao sam činiti dobro drugima. Najprije sam to pokušao s mlađima. Kasnije sam počeo posjećivati druge u njihovim stanovima. Naučio sam razvijati osjećaj za njihove potrebe, razmišljati o tome kako bih im mogao pomoći.” Shvatio je koliko su istinite Isusove riječi iz Luke 6:37, 38: “Nemojte suditi, pa sigurno nećete biti suđeni! Ne osuđujte, pa sigurno nećete biti osuđeni! (...) Dajite, pa će vam se davati (...) jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite” (Stvarnost).

Nauči se da budeš prijazan, da zaželiš drugima dobar dan i započneš razgovor. To jednostavno može biti primjedba o vremenu. Nemoj zaboraviti: Ti nosiš samo 50 posto odgovornosti. Ostalih 50 posto nosi drugi. Ako pogriješiš u govoru, nemoj misliti kako si se sada strahovito osramotio. Ako se drugi smiju, smij se zajedno s njima. Kaži: “To nije bilo baš najispravnije!” Tako ćeš lakše preći preko greške i moći ćeš nastaviti razgovor.

Odijevaj se tako da se osjećaš ugodno i pazi na to da ti odjeća bude čista i izglačana. Bit ćeš manje skučen ako znaš da je tvoja vanjština u redu i tada ćeš se moći bolje koncentrirati na razgovor s drugima. Drži se uspravno, ali ipak opušteno i prirodno. Gledaj drugoga prijazno.  Nastoj s njim održavati ljubazan vizualni kontakt i povremeno mu odobravaj kimanjem glave ili kaži nekoliko riječi.

Ako te očekuje neka teška situacija, ako naprimjer moraš govoriti pred drugima ili trebaš ići na razgovor u vezi zaposlenja, trebao bi se pripremiti najbolje što možeš. Vježbaj unaprijed što želiš reći. I govorne smetnje mogu se vježbanjem prevladati ili svesti na minimum. To će zahtijevati vrijeme, kao i sve drugo što se želi naučiti. No, čim vidiš dobre rezultate, bit ćeš potaknut da se nastaviš naprezati.

Također ne smijemo zaboraviti da Bog može pomoći. Saul, prvi kralj drevne nacije Izrael, bio je u početku vrlo stidljiv (1. Samuelove, 9. i 10. poglavlje). No, kad je morao postupiti “siđe duh Božji na Saula”, i s narodom je izvojevao pobjedu (1. Samuelove, 11. poglavlje).

Danas mladi kršćani imaju odgovornost da pomažu drugima saznati nešto o Bogu i njegovom obećanom novom svijetu pravednosti (Matej 24:14). To što kao zastupnik najvišeg Autoriteta u svemiru prenosiš drugima dobru vijest, dat će ti samopouzdanje i pomoći ti da ne budeš toliko zaokupljen samim sobom. Ako vjerno služiš Bogu, možeš biti uvjeren da će te on blagosloviti i pomoći ti da nadvladaš svoju stidljivost.