Zašto se u izdanjima Jehovinih svjedoka Isus prikazuje na stupu s rukama iznad glave, a ne na križu kako je to uobičajeno?

Grčka riječ koja je u mnogim suvremenim prijevodima Biblije prevedena imenicom “križ” (u NS: “mučenički stup”) glasi staurós. U klasičnom grčkom jeziku ta  se riječ odnosila na uspravnu gredu ili kolac. Kasnije se počela koristiti i za stup za pogubljenje koji je imao poprečnu gredu. Biblijski priručnik The Imperial Bible-Dictionary to priznaje dajući sljedeće objašnjenje: “Grčka riječ za križ, [staurós], zapravo se odnosila na stup, uspravnu gredu, odnosno kolac, na koji se moglo nešto objesiti ili koji se mogao koristiti za iskolčivanje [ograđivanje] zemljišta. (...) Čak su i Rimljani riječ crux (od kojeg je izvedena naša riječ križ) po svemu sudeći prvobitno koristili za uspravnu gredu” (uredio Patrick Fairbairn, London, 1874, svezak 1, stranica 376).

Je li na takvoj napravi pogubljen i Božji Sin? Vrijedi zapaziti da Biblija za tu napravu koristi i riječ xýlon. Zanimljivo je da se niti u Grčko-hrvatskom rječniku Stjepana Senca (Zagreb, 1910, stranica 643) niti u Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta Rudolfa Amerla (Zagreb, 2000, stranica 125) za tu riječ ne daje značenje “križ”, već se, između ostalog, navode izrazi: odsječeno drvo za gorivo ili građu, drvo, stablo, stup, greda, balvan, brvno, štap, klade za kažnjavanje robova. Značenje “križ” navodi se samo u rječniku Majnarića i Gorskog (Zagreb, 1983, stranica 286), no uz napomenu “poz. [pozniji, kasniji]”, koja pokazuje da je to značenje riječ xýlon poprimila tek kasnije. Zato se u Djelima apostolskim 5:30 i 10:39, gdje se ta riječ javlja u Bibliji, u prijevodima kao što su JB i Ša, 2006, koristi riječ “drvo”. (Usporedi prijevod tih redaka s Galaćanima 3:13 i 5. Mojsijevom 21:22, 23.)

U knjizi The Non-Christian Cross stoji: “U izvornom grčkom tekstu brojnih spisa od kojih se sastoji Novi zavjet nema ni jedne jedine rečenice koja bi barem neizravno dokazivala da je stauros na kojem je umro Isus bio išta drugačiji od običnog staurosa, a još manje da se sastojao, ne od jedne grede, nego od dvije grede pribijene jedne na drugu u obliku križa. (...) Naši su nas učitelji naveli u veliku zabludu time što su riječ stauros preveli s ‘križ’ kad su grčke crkvene dokumente prevodili na naš materinski jezik i time što su to potkrijepili dodajući riječ ‘križ’ u rječnike kao da je to značenje riječi stauros,  a da nisu podrobno objasnili da to ni u kojem slučaju nije bilo osnovno značenje te riječi u vrijeme apostola i da je to postalo njeno osnovno značenje tek dugo nakon toga, a to je postalo, ako je uopće postalo, samo zbog toga što se, unatoč pomanjkanju čvrstih dokaza, iz ovog ili onog razloga smatralo da je taj stauros na kojem je Isus pogubljen bio upravo takvog oblika” (John Denham Parsons, London, 1896, stranice 23-24).

Dakle, postoje jaki dokazi da je Isus umro na uspravnom stupu, a ne na križu, kako se to obično prikazuje.

Otkuda potječe križ, koji koriste kršćanske crkve?

“U gotovo svim dijelovima starog svijeta pronađeni su različiti predmeti koji su nastali davno prije kršćanske ere, a obilježeni su križevima različitih oblika. Bezbrojni primjerci potječu iz Indije, Sirije, Perzije i Egipta. (...) Upotreba križa kao religioznog simbola u pretkršćansko doba i kod ne-kršćanskih naroda mogla bi se smatrati gotovo sveprisutnom, a u vrlo mnogo slučajeva bila je povezana s nekim oblikom štovanja prirodnih sila” (Encyclopaedia Britannica, 1946, svezak 6, stranica 753).

“Oblik [križa kao dvije prekrižene grede] potječe iz stare Kaldeje, gdje se koristio kao simbol boga Tamuza (jer nalikuje mističnom slovu Tau, prvom slovu njegovog imena). Osim u toj zemlji upotrebljavao se i u susjednim zemljama, uključujući i Egipat. Sredinom 3. stoljeća naše ere crkve su već ili odstupile od nekih učenja kršćanske vjere ili su ih izopačile. Da bi se povećao utjecaj otpadničkog crkvenog sustava pogani su primani u crkve iako nisu bili preporođeni vjerom i imali su veliku slobodu zadržati svoje poganske znakove i simbole. Tako je Tau odnosno T, u svom najčešćem obliku, s nešto sniženim poprečnim krakom, bio usvojen kao Kristov križ” (William Vine, An Expository Dictionary of New Testament Words, London, 1962, stranica 256).

“Neobična je, ali i neosporna činjenica da se križ koristio kao sveti simbol davno prije Kristovog rođenja, a i  nakon njegovog rođenja u zemljama na koje nije utjecalo crkveno učenje. (...) Grčkog Bakha, tirskog Tamuza, kaldejskog Bela, norveškog Odina — sve su njih njihovi poklonici štovali uz pomoć nekog simbola u obliku križa” (Geo Tyack, The Cross in Ritual Architecture, and Art, London, 1900, stranica 1).

“Križ u obliku ‘crux ansate’ [ankha] nosili su u ruci egipatski svećenici i kraljevi (koji su bili vrhovni svećenički poglavari) u znak vlasti koju su imali kao svećenici boga Sunca, a nazivali su ga ‘znak života’” (Colonel John Garnier, The Worship of the Dead, London, 1904, stranica 226).

“Različiti likovi križeva nalaze se posvuda na egipatskim spomenicima i u grobovima, a mnogi ih stručnjaci smatraju simbolima falusa [prikazima muškog uda] ili pak spolnog odnosa. (...) U egipatskim je grobovima crux ansata [križ s krugom ili omčom na vrhu] pronađen tik uz falus” (Herbert Cutner, A Short History of Sex-Worship, London, 1940, stranica 16-17).

“Ti su se križevi upotrebljavali kao simboli babilonskog boga Sunca ([Vidi knjigu]) i najprije su pronađeni na novčiću Julija Cezara (100-44. pr. n. e.), a zatim na novčiću koji je izdao Cezarov nasljednik (August) 20. godine pr. n. e. Na Konstantinovim novčićima najčešći simbol je [Vidi knjigu]; no isti simbol koristi se bez okolnog kruga i s četiri jednaka kraka postavljena okomito i vodoravno; taj se križ posebno štovao kao ‘Sunčev kotač’. Treba reći da je Konstantin bio poklonik boga Sunca i da nije pristupio ‘Crkvi’ još oko četvrt stoljeća nakon što je prema legendi vidio takav križ na nebu” (The Companion Bible, dodatak 162).

Je li štovanje križa u skladu s Biblijom?

1. Kor. 10:14: “Ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva!” (Idol je lik ili simbol kojemu se iskazuje odanost, štovanje ili obožavanje.)

2. Mojs. 20:4, 5, JB: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.” (Zapazite  da je Bog svom narodu zabranio čak i izrađivanje likova pred kojima bi se klanjali.)

Zanimljiv je sljedeći komentar iz katoličke enciklopedije: “Prikaz Kristove otkupne smrti na Golgoti ne pojavljuje se u simboličkoj umjetnosti u prvim stoljećima kršćanstva. Pod utjecajem starozavjetne zabrane korištenja vjerskih likova prvi kršćani nisu željeli izrađivati čak niti prikaze naprave na kojoj je Gospodin umro u mukama” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak IV, stranica 486).

O kršćanima iz prvog stoljeća knjiga History of the Christian Church kaže: “Nisu koristili raspelo niti su izrađivali bilo kakve prikaze križa” (John Fletcher Hurst, New York, 1897, svezak 1, stranica 366).

Ako netko ne iskazuje štovanje križu, no voli ga imati samo kao ukras, je li to grijeh?

Kako biste se osjećali kad bi vaš najbolji prijatelj bio pogubljen na temelju lažnih optužbi? Biste li izradili model oružja ili naprave kojom je pogubljen? Biste li taj model nosili kao dragu uspomenu ili biste se zgražali nad njime?

U vrijeme starog Izraela Židovi koji su bili nevjerni Bogu oplakivali su smrt lažnog boga Tamuza. Jehova je takvo postupanje nazvao “velikom gadošću” (Ezek. 8:13, 14). Povijesni podaci govore da je Tamuz bio babilonski bog, a njegov je simbol bio križ. Još od svog nastanka u vrijeme Nimroda, Babilon se suprotstavljao Jehovi i bio je neprijatelj prave religije (1. Mojs. 10:8-10; Jer. 50:29). Prema tome, onaj tko nosi križ ili ga ima kod kuće, štuje simbol religije koja se suprotstavlja pravome Bogu.

Iz Ezekijela 8:17 saznajemo da su Židovi “gurali Jehovi granu pod nos”. On je to nazvao gadošću i rekao da ga to vrijeđa. Zašto? Neki bibličari tumače da je ta “grana” bila simbol muškog uda, a koristila se u faličkim kultovima. Kako onda Jehova gleda na križ, koji se u staro doba, kao što smo vidjeli, također koristio u faličkim kultovima?