1. Što su Psalmi i što sve sadrži ta biblijska knjiga?

PSALMI su nadahnuta pjesmarica Jehovinih slugu staroga doba. Ta je biblijska knjiga zbirka od 150 vjerskih pjesama — psalama — uglazbljenih i priređenih za službu koja se vršila u Jehovinom hramu u Jeruzalemu. Psalmi su hvalospjevi u čast Jehovi. No oni isto tako sadrže molitve i usrdne molbe za milost i pomoć te brojne izraze povjerenja i pouzdanja u Boga. Obiluju zahvalama Bogu i izrazima kojima pisci izražavaju svoje veselje, ushićenost i veliku radost. Neki govore o događajima iz povijesti, ističući Jehovinu milost i njegova velika djela. Prepuni su i proročanstava, od kojih su se mnoga ispunila na upečatljiv način. Sadrže i brojne pouke koje prosvjećuju i duhovno izgrađuju čitatelja, a sve su izražene uzvišenim jezikom i tako slikovito da prodiru duboko u dušu. Psalmi su bogat duhovni obrok, koji je tako ukusno pripremljen i poslužen da mu ne možemo odoljeti.

2. (a) Kako se biblijska knjiga Psalmi naziva na hebrejskom i grčkom i što ti nazivi znače? (b) Što je psalam?

² Što znači naziv “Psalmi” i tko ih je napisao? Na hebrejskom se jeziku ova biblijska knjiga naziva Sefer tehilim, što znači “knjiga hvalospjeva”, ili skraćeno Tehilim, to jest “hvalospjevi”. Radi se o množini imenice tehila, koja se javlja u natpisu 145. psalma, a znači “hvalospjev”. Ime “Hvalospjevi” doista pristaje toj knjizi u kojoj je u prvom planu hvaljenje Jehove. Naziv “Psalmi” potječe iz grčke Septuaginte, gdje je upotrijebljena riječ Psalmoi, koja označava pjesme koje se pjevaju uz glazbenu pratnju. Ta se riječ nalazi i na nekoliko mjesta u grčkom dijelu Biblije, primjerice u Luki 20:42 i Djelima apostolskim 1:20. Psalam je vjerska pjesma ili poema kojom se iskazuje hvala i čast Bogu.

3. Koje pisce spominju naslovi psalama?

³ Velik broj psalama ima naslove, a u njima se često navodi ime pisca. U 73 naslova spominje se ime Davida, “pjevača pjesama Izraelovih” (2. Sam. 23:1, Stvarnost). Nesumnjivo je David napisao i 2, 72. i 95. psalam. (Vidi Djela apostolska 4:25, Psalam 72:20 i Hebrejima 4:7.) A 10. i 71. psalam očigledno su nastavak 9. odnosno 70. psalma, pa se i njih može pripisati Davidu. Dvanaest psalama pripisuje se Asafu, što se očito odnosi na Asafovu porodicu, budući da neki psalmi govore o događajima koji su se zbili nakon njegove smrti (Psal. 79; 80; 1. Ljet. 16:4, 5, 7; Ezra 2:41). Jedanaest se psalama izravno pripisuje Korahovim sinovima (1. Ljet. 6:31-38). Psalam 43. očigledno je nastavak 42. psalma, pa se i on može pripisati Korahovim sinovima. A naslov 88. psalma ne samo da spominje kako je to napjev “sinova Korahovih” nego taj psalam pripisuje i Hemanu, dok naslov 89. psalma kao pisca navodi Etana. Psalam 90. pripisuje se Mojsiju, koji je najvjerojatnije napisao i 91. psalam. Psalam 127. je Salamunov. Dakle, preko dvije trećine psalama pripisano je određenim piscima.

4. U kojem su razdoblju pisani Psalmi, a o kojem razdoblju govore?

⁴ Psalmi su najveća biblijska knjiga. Kao što se vidi iz 90, 126. i 137. psalma, pisana je tijekom dugačkog razdoblja, u najmanju ruku od vremena kad je Mojsije napisao neke psalme (1513–1473. pr. n. e.) pa do povratka iz Babilona i vjerojatno do Ezrinih dana (537 – otprilike 460. pr. n. e.). Prema tome, njeno je pisanje trajalo oko tisuću godina. No razdoblje koje ona opisuje mnogo je dulje. Knjiga govori o vremenu stvaranja svijeta te sažeto opisuje Jehovino postupanje sa svojim slugama sve do vremena sastavljanja posljednjeg psalma.

5. (a) Kako Psalmi ukazuju na organiziranost Božjih slugu? (b) Što sadrže naslovi? (c) Zašto pri čitanju psalama ne treba izgovarati riječ sela?

⁵ Psalmi ukazuju na organiziranost Božjih slugu. To se vidi po sljedećim Davidovim riječima: “Vidjeli su (...) povorke Boga mojega, Kralja mojega, što idu u sveto mjesto. Pjevači su išli naprijed, svirači na glazbalima žičanim za njima, a u sredini djevojke što u defove udaraju. U mnoštvima okupljenim blagoslivljajte Boga” (Psal. 68:24-26). Ove riječi objašnjavaju izraz “upravitelju” [ili: “zborovođi; glavnom glazbeniku“, kako se još može prevesti izvorni hebrejski izraz] koji se javlja u mnogim naslovima, kao i brojne druge pjesničke i  glazbene izraze. Neki naslovi razjašnjavaju svrhu odnosno namjenu psalma ili daju glazbene upute. (Vidi naslove 6, 30, 38, 60, 88, 102. i 120. psalma.) U najmanje 13 Davidovih psalama (naprimjer u 18. i 51. psalmu) naslovi ukratko opisuju događaje koji su doveli do njihova pisanja. A 34 psalma nemaju naslov. Hebrejska riječ sela, koja se u glavnom tekstu javlja 71 put, obično se smatra stručnim glazbenim izrazom koji se koristio za glazbu ili recitaciju, no njeno je točno značenje nepoznato. Neki smatraju da je označavala stanku koju je trebalo načiniti u pjevanju (ili možda i u pjevanju i u sviranju) radi razmišljanja u tišini. Stoga je ne treba izgovarati pri čitanju psalama.

6. (a) Kako se dijele Psalmi? (b) Tko je, po svemu sudeći, Psalmima dao njihov konačni oblik?

⁶ Još od davnoga doba Psalmi se dijele na pet knjiga, odnosno dijelova: (1) Psalmi 1-41, (2) Psalmi 42-72, (3) Psalmi 73-89, (4) Psalmi 90-106. i (5) Psalmi 107-150. Čini se da je prvu zbirku tih pjesama sastavio David. A po svemu sudeći, Jehova se poslužio Ezrom — svećenikom i ‘vještim prepisivačem zakona Mojsijeva’ — da Psalmima dade njihov konačni oblik (Ezra 7:6).

7. Što je još dobro znati o psalmima?

⁷ Zbirka psalama nastajala je postupno. To može biti razlog zašto se u različitim dijelovima neki psalmi ponavljaju. To su naprimjer psalmi 14. i 53; 40:13-17 i 70; 57:7-11 i 108:1-5. Svaki od pet dijelova završava blagoslivljanjem Jehove — doksologijom. Prve četiri doksologije uključuju i odgovor naroda, a petu čini zapravo cijeli 150. psalam. (Vidi bilješku za Psalam 41:13 u izdanju Novi svijet — s bilješkama i dodacima. *)

8. Što je alfabetski akrostih i što je značajno u vezi s njegovom upotrebom u psalmima?

⁸ U devet je psalama primijenjena posebna vrsta kompozicije teksta, koja se naziva alfabetski akrostih zato što prvi redak (odnosno svi reci prve strofe) počinje prvim slovom hebrejskog alfabeta (alef-א), drugi redak (odnosno reci druge strofe) počinje drugim slovom (bet-ב) i tako su dalje redom zastupljena sva ili gotovo sva slova hebrejskog alfabeta (Psalmi 9, 10, 25, 34, 37, 111, 112, 119. i 145). Takav način pisanja možda je korišten radi lakšeg pamćenja. Zamisli kakav su zadatak imali pjevači u hramu koji su morali napamet naučiti dugačke pjesme kakva je primjerice 119. psalam! Zanimljivo je da u Psalmu 96:11 nalazimo akrostih Jehovinog imena. Na hebrejskom se prva polovica tog retka sastoji od četiri riječi, a početna slova tih riječi čitanih zdesna nalijevo zapravo su četiri hebrejska suglasnika koja čine tetragram JHVH (יהוה).

9. (a) Zašto poruka mnogih psalama prodire duboko u um i srce? (b) Što još pridonosi njihovoj snazi i ljepoti?

⁹ Te svete, lirske pjesme na hebrejskom su pisane nerimovanim stihom, a zbog svog stila i ritmičnog toka misli odišu nenadmašnom ljepotom. Njihova poruka prodire duboko u um i srce. Slike koje oslikavaju izrazito su živopisne. Čudesna dubina i širina stihova — kako tematska tako i emotivna — djelomično se može pripisati Davidovim iznimnim životnim iskustvima koja su mu poslužila kao nadahnuće za mnoge psalme. Malo je ljudi u životu proživjelo toliko toga — bio je pastir, bio je sam u dvoboju protiv Golijata, bio je dvorski glazbenik, bjegunac okružen odanim prijateljima, ali i izdajicama, kralj i osvajač, brižan otac kojem su srce parali razdori u vlastitoj obitelji, čovjek koji je dvaput okusio gorke posljedice teškoga grijeha, ali i odani Jehovin sluga i istinski ljubitelj njegovog Zakona. Ako imamo na umu takva životna iskustva, nije nikakvo čudo da Psalmi opisuju tako širok spektar ljudskih emocija! Njihovoj snazi i ljepoti pridonose i pjesnički paralelizmi i kontrasti, tipični za hebrejsku poeziju (Psal. 1:6; 22:20; 42:1; 121:3, 4).

10. Što je potvrda vjerodostojnosti Psalama?

¹⁰ Snažna potvrda vjerodostojnosti tih drevnih hvalospjeva ispjevanih u čast Jehovi jest i činjenica da su oni u potpunom skladu s ostalim dijelom Biblije. Pisci grčkog dijela Biblije često su citirali Psalme (Psal. 5:9 [Rim. 3:13]; Psal. 10:7 [Rim. 3:14]; Psal. 24:1 [1. Kor. 10:26]; Psal. 50:14 [Mat. 5:33]; Psal. 78:24 [Ivan 6:31]; Psal. 102:25-27 [Hebr. 1:10-12]; Psal. 112:9 [2. Kor. 9:9]). A sam je David u svojoj zadnjoj pjesmi rekao: “Duh Jehovin govorio je preko mene, riječ Božja bila je na mojemu jeziku.” Taj je duh djelovao na njega od dana kad ga je Samuel pomazao (2. Sam. 23:2; 1. Sam. 16:13). I apostoli su citirali Psalme. Petar je ukazao na “riječi iz Pisma, što ih je sveti duh ustima Davidovim prorekao”, a u brojnim citatima iz Psalama, pisac poslanice Hebrejima naziva ih Božjim riječima ili ih uvodi izrazom: “kao što kaže sveti duh” (Djela 1:16; 4:25; Hebr. 1:5-14; 3:7; 5:5, 6).

11. Kako je Isus onim što je izjavio pružio najjači dokaz vjerodostojnosti Psalama?

¹¹ A najjači dokaz vjerodostojnosti Psalama pružio je uskrsnuli Gospodin Isus, kad je svojim učenicima rekao: “To je ono o čemu sam vam govorio (...), da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima.” Time je Isus knjige hebrejskog dijela Biblije grupirao na način koji su Židovi prihvaćali i dobro poznavali. Naziv “Psalmi”, koji je on upotrijebio, zapravo je bio zajednički naziv treće skupine biblijskih knjiga, koja se nazivala “Spisi” (ili: “Sveti  spisi; Hagiografi”), a Psalmi su bili prva knjiga te skupine. Potvrdu toga nalazimo u riječima koje je samo nekoliko sati ranije rekao dvojici učenika na putu u Emaus, kad im je “protumačio (...) ono što je pisano o njemu u svim Pismima” (Luka 24:27, 44).

12. Što već na početku Psalama piše o sreći i Kraljevstvu?

¹² Prva knjiga (Psalmi 1-41). Svi ti psalmi, osim 1, 2, 10. i 33, pripisuju se Davidu. Prvi psalam već na početku ističe ključnu misao. On proglašava sretnim čovjeka koji, za razliku od bezbožnih grešnika, uživa u Jehovinom zakonu i razmišlja o njemu dan i noć kako bi ga što bolje primjenjivao. To je prvo mjesto u Psalmima gdje se opisuje kako čovjek može biti sretan. Drugi psalam započinje izazovnim pitanjem i govori o tome kako svi zemaljski kraljevi i vladari zajednički “ustaju na Jehovu i na pomazanika njegova”. Jehova im se ruga i gnjevno im kaže: “Ja sam postavio kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj.” On će razbiti i satrti sve protivnike. Zemaljskim kraljevima i vladarima psalmist poručuje: “Služite Jehovi sa strahom” i poziva ih da priznaju Božjeg Sina ili će propasti (2, 6. i 11. redak). Tako se u Psalmima već na početku ističe glavna tema Biblije — Božje Kraljevstvo.

13. Što se još ističe u prvoj knjizi psalama?

¹³ U prvoj knjizi istaknute su i molitve, kako one u kojima se upućuju molbe tako i one u kojima se izriču zahvale. U 8. psalmu uspoređuje se Jehovina veličina i čovjekova neznatnost, a 14. psalam razotkriva ludost ljudi koji se ne žele podložiti Božjoj vlasti. Psalam 19. pokazuje kako Jehovina divna stvaralačka djela govore o njegovoj slavi, a 7-14. redak ističe zašto je dobro držati se Jehovinog savršenog zakona i koje to blagoslove donosi, o čemu opširnije govori 119. psalam. Općenito se smatra da 23. psalam predstavlja jedno od najvećih remek-djela svjetske književnosti, no još veličanstvenijim čini ga zadivljujuća jednostavnost kojom pisac izražava Jehovi svoje povjerenje i odanost. Kad bismo barem svi mi mogli ‘dane mnoge prebivati u domu Jehove, Velikog Pastira’! (23:1, 6). Psalam 37. pruža dobre savjete bogobojaznima koji žive među ljudima koji čine zlo, a 40. psalam govori o užitku koji čovjek osjeća kad vrši Božju volju, što je David osobno iskusio.

14. Što druga knjiga Psalama govori o otkupnini i koje Davidove molitve sadrži?

¹⁴ Druga knjiga (Psalmi 42-72). Ova knjiga započinje s osam psalama Korahovih sinova. I 42. i 43. psalam pripisuju se Korahovim sinovima budući da zapravo čine jednu pjesmu s tri kitice, povezane retkom koji se ponavlja (42:5, 11; 43:5). U 49. psalmu naglašava se da ljudski rod ne može sam ponuditi otkupitelja i ukazuje se na to da je Bog dovoljno moćan da otkupi čovjeka “iz ruke groba” (15. redak). Psalam 51. je molitva koju je David uputio Bogu nakon teškog grijeha koji je počinio s Bat-Šebom, ženom Urije Hetita, i odraz je njegovog iskrenog pokajanja (2. Sam. 11:1–12:24). Ova knjiga završava psalmom “o Salamunu”, molitvom Jehovi da blagoslovi kralja i podari mu mir u njegovu kraljevstvu (Psal. 72).

15. Što u trećoj knjizi Psalama piše o izraelskoj povijesti, Jehovinoj presudi i njegovom savezu za Kraljevstvo?

¹⁵ Treća knjiga (Psalmi 73-89). Najmanje dva psalma iz ove skupine, naime 74. i 79, napisani su nakon razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e. U njima pisac tuguje zbog te tragedije i žarko moli Jehovu da pomogne svom narodu “zbog slave imena svojega” (79:9). Psalam 78. priča o povijesti Izraela od Mojsijeva vremena do vremena u kojem ga je David počeo ‘čista srca pasti’ (72. redak), a 80. psalam pokazuje da je Jehova pravi ‘Pastir Izraelov’ (1. redak). U 82. i 83. psalmu pisac preklinje Jehovu da izvrši presudu nad svojim neprijateljima i neprijateljima svojega naroda. Naravno, te molbe nisu motivirane željom za osvetom, nego je to, kaže psalmist, potrebno ’da bi tražili ime tvoje, Jehova i da bi se znalo da si jedino ti, kojemu je ime Jehova, Svevišnji koji je nad svom zemljom‘ (83:16, 18). Posljednji psalam ove skupine — 89. psalam — govori “o milosti Jehovinoj”, koja se na izniman način očituje u njegovom savezu s Davidom. Taj savez Davidu jamči nasljednika koji će po Jehovinoj volji zauvijek vladati na njegovu prijestolju (1. i 34-37. redak).

16. Kako četvrta knjiga Psalama veliča Jehovu kao kralja i njegovu vjernost savezu koji je sklopio?

¹⁶ Četvrta knjiga (Psalmi 90-106). I ova knjiga sadrži 17 psalama kao i treća knjiga. Započinje Mojsijevom molitvom, koja ističe oštru suprotnost između Božjeg vječnog postojanja i kratkog životnog vijeka smrtnog čovjeka. U 92. psalmu veličaju se Jehovine predivne osobine. Potom slijedi značajna skupina psalama od 93. do 100, koja započinje usklikom: “Jehova je počeo kraljevati!” Stoga, “svi ljudi na zemlji”, poziva pisac, “pjevajte Jehovi, blagoslivljajte ime njegovo! (...) Jer velik je Jehova i dostojan je hvale najveće.” “Velik je Jehova na Sionu” (93:1; 96:1, 2, 4; 99:2). U 105. i 106. psalmu pisac zahvaljuje Jehovi za čudesna djela koja je učinio za svoj narod i za to što je vjerno ispunio savez koji je sklopio s Abrahamom, davši zemlju njegovim potomcima, iako su mu bezbroj puta prigovarali i bunili se protiv njega.

17. Po čemu je posebno zanimljiv 104. psalam i koja se tema ponavlja od tog psalma pa nadalje?

¹⁷ Posebno je zanimljiv 104. psalam. Taj psalam veliča Jehovu zbog časti i veličanstva kojima se  zaodjenuo i opisuje njegovu mudrost koja se očituje u njegovim mnogobrojnim djelima i tvorevinama na Zemlji. Potom na vrlo izražajan način, usklikom “Hvalite Jaha!” (35. redak), koji se ovdje prvi put javlja, ističe središnju temu Psalama. Taj poziv svim Jehovinim slugama da mu upućuju hvale dostojne njegova imena sastoji se na hebrejskom jeziku od samo jedne riječi — halelujah — a ljudima je danas poznatiji u obliku “Aleluja”. Nakon ovog retka taj se izraz javlja na još 24 mjesta, a nekoliko psalama njime i započinje i završava.

18. (a) Koji se refren ističe u 107. psalmu? (b) Što je Halel?

¹⁸ Peta knjiga (Psalmi 107-150). Psalam 107. upoznaje nas s događajima u kojima je Jehova izbavljao svoj narod, a opis je popraćen melodioznim refrenom: “Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske” (8, 15, 21. i 31. redak). Psalmi 113-118. zovu se Halel. U Mišni stoji da su te psalme Židovi pjevali pri proslavi Pashe, Pedesetnice, Blagdana sjenica i Blagdana posvećenja.

19. Po čemu se razlikuju 117. i 119. psalam i koje su važnije značajke 119. psalma?

¹⁹ Psalam 117. ostavlja snažan dojam upravo zbog svoje jednostavnosti. To je najkraći psalam i ujedno najkraće poglavlje u Bibliji. Psalam 119. najduži je psalam i ujedno najduže biblijsko poglavlje. Ima 176 redaka svrstanih u 22 alfabetski poredane kitice, od kojih svaka ima 8 redaka. Svi ti reci (izuzev 90. i 122) na neki način govore o riječi ili zakonu Jehove Boga. Naime, u svakoj se kitici ponavljaju neki ili čak svi izrazi (zakon, opomena, naredba, zapovijed, odluka) koji se nalaze i u Psalmu 19:7-14. Na Božju riječ ukazuje se više od 170 puta nekim od sljedećih izraza: zapovijed, odluka, zakon, naredba, uredba, opomena i riječ.

20, 21. (a) Što su to ‘pjesme za uspinjanje’? (b) Kako one pokazuju da je David uviđao kako je važno da Božji sluge ujedinjeno slave Boga?

²⁰ Potom slijedi još jedna skupina psalama — 15 ‘pjesama za uspinjanje’ — koju čine 120-134. psalam. Prevoditelji taj izraz prevode na razne načine jer njegov smisao nije posve jasan. Neki kažu da on ukazuje na uzvišen sadržaj tih psalama, premda ne postoje razlozi zašto bi ove psalme trebalo uzdizati iznad ostalih nadahnutih psalama. Mnogi tumači zastupaju mišljenje kako naslov tih psalama pokazuje da su te pjesme pjevali vjernici koji su se uspinjali u Jeruzalem na proslavu godišnjih blagdana. Naime u Jeruzalem se trebalo uspeti zato što se nalazio u judejskim brdima. David je uviđao koliko je važno da Božji narod ujedinjeno slavi Boga. Radovao se pozivu: “Hajdemo u dom Jehovin!” Plemena su se odazvala i uspinjala su se u grad “da zahvaljuju imenu Jehovinu”. Zbog toga je on usrdno molio Boga da podari mir, sigurnost i dobro Jeruzalemu. Rekao je: “Radi doma Jehove, Boga našega, molit ću za tvoje dobro” (Psal. 122:1, 4, 9).

²¹ Psalam 132. govori o tome kako se David zakleo da se neće smiriti dok ne nađe dostojno počivalište Jehovi, čiju je prisutnost predočavao kovčeg saveza. Psalam prekrasnim pjesničkim riječima opisuje što je Jehova kazao nakon što je kovčeg bio smješten na Sionu: “Ovo je počivalište moje zauvijek, ovdje ću stanovati, jer čeznem za njime.” Jehova je prihvatio to mjesto kao središnje mjesto molitve i “zapovjedio da ondje bude blagoslov”. U skladu s time je i poziv: “Neka te sa Siona blagoslovi Jehova” (132:1-6, 13, 14; 133:3; 134:3; vidi i 48. psalam).

22. (a) Kako se u psalmima veliča Jehova kao Bog koji je dostojan hvale? (b) Na koji način glavna tema Psalama dostiže vrhunac u završnim psalmima?

²² Psalam 135. veliča Jehovu kao Boga koji je dostojan hvale i koji čini sve što poželi, za razliku od bezvrijednih i ništavnih idola, čiji će graditelji postati poput njih. Psalam 136. namijenjen je naizmjeničnom pjevanju, a svaki redak završava refrenom: “jer dovijeka traje milost njegova”. Takav se način pjevanja očigledno primjenjivao u mnogim prigodama (1. Ljet. 16:41; 2. Ljet. 5:13; 7:6; 20:21; Ezra 3:11). Psalam 137. opisuje kako su židovski izgnanici u Babilonu svim srcem čeznuli za Sionom i svjedoči da nisu zaboravili sionske pjesme (odnosno psalme), premda su bili daleko od svoje domovine. Psalam 145. veliča Jehovinu dobrotu i kraljevsku vlast te pokazuje da on “čuva sve koji ga ljube, a zle će sve istrijebiti” (20. redak). A u upečatljivom zaključku 146-150. psalam ponovno ističu glavnu temu knjige tako što svaki od tih psalama i započinje i završava riječima: “Hvalite Jaha!” Ta melodiozna hvala dostiže vrhunac u 150. psalmu, gdje se čak 13 puta u samo 6 redaka sva stvorenja potiču da hvale Jehovu.

23. (a) Što sadrži živa poruka Psalama? (b) Kako ta knjiga veliča Jehovino ime i vlast?

²³ Zbog svoje besprijekorne ljepote i stila, psalmi se na svakom jeziku ubrajaju u najvrednija književna djela. No oni nipošto nisu tek književna djela. Oni su živa poruka Svevišnjeg Gospodara svega što postoji — Jehove Boga. U velikoj mjeri razjašnjavaju temeljna biblijska učenja, no govore prvenstveno o Jehovi, svom Autoru. Jasno pokazuju da je on Stvoritelj svemira i svega što se u njemu nalazi (8:3-9; 90:1, 2; 100:3; 104:1-5, 24; 139:14). Psalmi veličaju i Jehovino ime. Ono se pojavljuje na oko 700 mjesta, a u skraćenom obliku  “Jah” javlja se 43 puta. Stoga se može reći da se Božje ime u prosjeku javlja oko 5 puta u svakom psalmu. Osim toga, Jehovu se na oko 350 mjesta naziva Elohim (Bog). U brojnim psalmima Jehovu se naziva “Svevišnjim Gospodinom”, što pokazuje da je on Vrhovni Vladar (68:20; 69:6; 71:5; 73:28; 140:7; 141:8).

24. Što govore Psalmi o smrtnom čovjeku i koje dobre savjete sadrže?

²⁴ U oštroj suprotnosti s vječnim Bogom, čovjeka psalmi opisuju kao stvorenje kojemu treba otkupitelj jer je rođeno u grijehu, kao ‘smrtnika koji se u prah vraća’ i odlazi u šeol, odnosno simbolični zajednički grob ljudi (6:4, 5; 49:7-20; 51:5, 7; 89:48; 90:1-5; 115:17; 146:4). U Psalmima se ističe koliko je važno živjeti po Božjem zakonu i pouzdati se u Jehovu (1:1, 2; 62:8; 65:5; 77:12; 115:11; 118:8; 119:97, 105, 165). Psalmi odvraćaju od oholosti i “tajnih grijeha” (19:12-14, bilješka; 131:1) i savjetuju nam da se družimo s onima koji su čestiti i koji će nas duhovno izgraditi (15:1-5; 26:5; 101:5). Pokazuju da uzornim životom stječemo Jehovino odobravanje (34:13-15; 97:10). Daju divnu nadu, ističući da “spasenje dolazi od Jehove” i da će Jehova onima koji ga se boje ‘izbaviti dušu od smrti’ (3:8; 33:19). Time dolazimo do proročanskih elemenata.

25. (a) Čega ima jako mnogo u Psalmima? (b) Kako je Petar pomoću Psalama razjasnio tko je Veći David?

²⁵ Psalmi su prepuni proročanstava koja se odnose na Isusa Krista, “sina Davidova”, i na ulogu koju on igra kao Jehovin Pomazanik i Kralj * (Mat. 1:1). Kad je na Pedesetnicu 33. n. e. nastala kršćanska skupština, sveti je duh počeo apostolima omogućavati da razumiju kako su se ta proročanstva ispunila. Tog je dana u svom čuvenom govoru Petar više puta citirao iz Psalama kako bi potkrijepio ono o čemu je govorio u svom osvrtu na “Isusa Nazarećanina”. Zadnji dio njegove argumentacije gotovo se sav temeljio na citatima iz Psalama, kojima je dokazao da je Isus Krist Veći David i da Jehova Isusovu dušu nije ostavio u grobu, nego da ga je uskrsnuo. Ne, “David nije uzašao na nebo”, ali njegov Gospodin jest, kako je to i bilo prorečeno u Psalmu 110:1. A tko je Davidov Gospodin? Petar dolazi do upečatljivog vrhunca svog govora odvažno odgovorivši: ‘Taj Isus kojeg ste vi pribili na stup’! (Djela 2:14-36; Psal. 16:8-11; 132:11).

26. Po čemu se vidi da je Petrov govor postigao svoj cilj?

²⁶ Je li Petrov govor, koji se temeljio na psalmima, postigao svoj cilj? Krštenje oko 3 000 osoba koje su se toga dana pridružile kršćanskoj skupštini dovoljan je odgovor na to pitanje (Djela 2:41).

27. Kako je ‘sveti duh’ protumačio 2. psalam?

²⁷ Ubrzo nakon toga na posebnom sastanku učenici su se pomolili Jehovi i u molitvi su citirali Psalam 2:1, 2. Rekli su da su se te riječi ispunile kad su se vladari udruženo usprotivili Božjem ‘svetom sluzi Isusu, kojega je Bog pomazao’. U izvještaju dalje stoji da su se svi “ispunili svetim duhom” (Djela 4:23-31).

28. (a) O čemu Pavao na temelju Psalama piše u 1-3. poglavlju poslanice Hebrejima? (b) Kako je Pavao iskoristio Psalam 110:4 kao temelj svoje rasprave o svećeniku koji je nalik Melkisedeku?

²⁸ Osvrnimo se sada na poslanicu Hebrejima. U prva dva poglavlja nalazimo više citata iz psalama koji govore o tome da je Isus veći od anđela jer mu je Bog kao svome Sinu na nebu dao prijestolje. Pavao na temelju Psalma 22:22 i drugih citata pokazuje da Isus ima skupštinu ‘braće’, koji su dio Abrahamovog potomstva i “sudionici nebeskoga poziva” (Hebr. 2:10-13, 16; 3:1). Apostol zatim od Hebrejima 6:20 i dalje u 7. poglavlju opširno piše o još jednoj službi koju Isus vrši, objašnjavajući da je on “zauvijek postao veliki svećenik nalik Melkisedeku”. Na to Božje svečano obećanje zabilježeno u Psalmu 110:4 Pavao se nekoliko puta osvrnuo kako bi dokazao da je Isusova svećenička služba vrednija od Aronove. Pavao objašnjava da po Jehovinoj zakletvi Isus Krist nije postao svećenik na zemlji, nego na nebu te da “on zauvijek ostaje svećenik”, što znači da će blagodati njegove svećeničke službe trajati vječno (Hebr. 7:3, 15-17, 23-28).

29. Koji bismo primjer odanosti Bogu trebali oponašati, u skladu s Psalmima i Pavlovim objašnjenjem u Hebrejima 10:5-10?

²⁹ Nadalje, u Hebrejima 10:5-10, saznajemo da je Isus duboko poštovao Božju volju, po kojoj je trebao umrijeti žrtvenom smrću, te da je čvrsto odlučio postupiti po toj volji. Ta se rasprava temelji na Davidovim riječima iz Psalma 40:6-8. Tako je Isus svima nama pružio dobar primjer svojom odanošću Bogu. Budemo li razmišljali o njegovom stavu i nastojali ga oponašati, doživjet ćemo neizmjerne blagoslove i steći Božje odobravanje. (Vidi i Psalam 116:14-19.)

30. Koje su pojedinosti u vezi sa završetkom Isusove službe bile prorečene u Psalmima i na koji su ga način tješile?

³⁰ U Psalmima su bile prorečene važne pojedinosti o Isusovoj službi, čiji je vrhunac bila njegova užasna patnja na mučeničkom stupu. Između ostalog, bilo je prorečeno da će mu za piće ponuditi ocat, da će bacati kocku za njegove haljine, da će njegove ruke i noge biti strašno izranjene, da će mu se rugati, ali i nešto još teže, a to je duševna patnja koja se ocrtava u njegovom samrtnom vapaju: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mat. 27:34, 35, 43, 46; Psal. 22:1, 7, 8, 14-18; 69:20, 21). Na temelju onog što stoji u Ivanu  19:23-30 možemo zaključiti da je čak i tijekom tih mučnih sati Isus nalazio veliku utjehu i vodstvo u Psalmima, znajući da se svi ti reci moraju ispuniti do najmanje pojedinosti. Isus je znao da Psalmi govore i o njegovu uskrsnuću i proslavljenju. Nesumnjivo je o svemu tome razmišljao kad je ‘zapjevao hvalospjeve’, to jest psalme, sa svojim apostolima zadnje noći prije svoje smrti (Mat. 26:30).

31. Što je u Psalmima prorečeno o Potomku koji će naslijediti Kraljevstvo i Isusovoj skupštini?

³¹ Dakle, Psalmi jasno pokazuju da je “sin Davidov” i Potomak koji će naslijediti Kraljevstvo zapravo Isus Krist, koji je sada proslavljen i kao Kralj i kao Svećenik na nebeskom Sionu. Prostor nam ne dopušta da podrobno opišemo kako su se na Isusu kao Jehovinom Pomazaniku ispunili svi oni citati iz Psalama koji se javljaju u grčkom dijelu Biblije, no ovdje navodimo još nekoliko primjera: Psal. 78:2 — Mat. 13:31-35; Psal. 69:4 — Ivan 15:25; Psal. 118:22, 23 — Mar. 12:10, 11 i Djela 4:11; Psal. 34:20 — Ivan 19:33, 36; Psal. 45:6, 7 — Hebr. 1:8, 9. U Psalmima je također bilo prorečeno da će Isusovi pravi sljedbenici sačinjavati skupštinu te da će njeni pripadnici — ne tek kao pojedinci, nego kao cjelina — uživati Božju naklonost te da će doći iz svih naroda kako bi zajednički slavili Jehovino ime. (Usporedi: Psal. 117:1 — Rim. 15:11; Psal. 68:18 — Efež. 4:8-11; Psal. 95:7-11 — Hebr. 3:7, 8; 4:7.)

32. (a) Što Psalmi govore o dokazivanju Jehovinog prava da bude vrhovni vladar i o njegovim naumima povezanim s Kraljevstvom? (b) Kako možemo izraziti svoje cijenjenje, odanost i zahvalnost Jehovi kao kralju?

³² Proučavanje Psalama može znatno produbiti naše cijenjenje prema Jehovi Bogu kao kralju, koji vlada posredstvom obećanog Potomka i Nasljednika Kraljevstva, koji će ga proslaviti i dokazati da Bog ima pravo biti vrhovni vladar. Budimo zauvijek među odanim Jehovinim slugama koji se raduju ‘slavnoj krasoti veličanstva njegova’ i o kojima govori 145. psalam, naslovljen kao “Hvala, Davidova”: “O slavi kraljevstva tvojega pričat će i o moći tvojoj govorit će, da objave sinovima ljudskim velika djela tvoja i slavnu krasotu kraljevstva tvojega. Kraljevstvo je tvoje kraljevstvo vječno i vlast tvoja traje kroz sve naraštaje” (Psal. 145:5, 11-13). O krasoti Božjeg uspostavljenog Kraljevstva kojim vlada Krist već se danas govori ljudima svih naroda, čime se ispunjava ovaj proročanski psalam. Kako samo trebamo biti zahvalni Bogu za to Kraljevstvo i za njegovog Kralja! Doista su na mjestu zaključne riječi Psalama: “Sve što diše neka hvali Jaha! Hvalite Jaha!” (Psal. 150:6).