1. Kada je i pod kakvim okolnostima Pavao napisao poslanicu Efežanima?

ZAMISLI da si u zatvoru. Progonitelji su te smjestili ondje zbog toga što revno propovijedaš kao kršćanski misionar. Što ćeš učiniti sada kad više ne možeš putovati i posjećivati skupštine kako bi ih ojačao? Bi li možda mogao pisati pisma onima koji su zbog tvog propovijedanja postali kršćani? Oni se sigurno pitaju kako si, a vjerojatno im treba i ohrabrenje. I tako počinješ pisati. To je upravo ono što je učinio apostol Pavao tijekom svog prvog zatočeništva u Rimu otprilike 59-61. n. e. On se bio prizvao na cara, pa se u određenoj mjeri mogao  baviti onim što je htio iako je bio zatvorenik kojeg je čuvala straža i koji je iščekivao suđenje. Poslanicu Efežanima Pavao je napisao u Rimu, vjerojatno 60. ili 61. n. e., a poslao ju je po Tihiku, s kojim je poslao i Onezima (Efež. 6:21; Kol. 4:7-9).

2, 3. Što nepobitno dokazuje da je Pavao pisac poslanice Efežanima te da je ona uistinu dio Božje Riječi?

² U uvodnim riječima Pavao je sebe naveo kao pisca ove poslanice, a kasnije je još četiri puta spomenuo sebe, ‘zatvorenika zbog Gospodina’ (Efež. 1:1; 3:1, 13; 4:1; 6:20). Tvrdnje da ovu poslanicu nije napisao Pavao nisu se održale. Papirus Chester Beatty br. 2 (P⁴⁶), za koji se smatra da potječe otprilike iz 200. n. e., sadrži 86 listova iz zbirke rukopisa (kodeksa) koja sadrži Pavlove poslanice. Među njima je i poslanica Efežanima, što pokazuje da su je kršćani tog vremena smatrali jednom od Pavlovih poslanica.

³ Ranocrkveni pisci potvrđuju da je Pavao napisao ovu poslanicu te da je bila upućena Efežanima. Naprimjer, Irenej, koji je živio u drugom stoljeću n. e., citirao je Efežanima 5:30, napisavši: “Mi smo udovi njegova tijela, kao što kaže blagoslovljeni Pavao u svojoj poslanici Efežanima.” Klement Aleksandrijski, Irenejev suvremenik, citirao je Efežanima 5:21, napisavši: “Zato on u poslanici Efežanima piše: Budite podložni jedni drugima u strahu Božjemu.” Origen, koji je svoja djela napisao u prvoj polovini trećeg stoljeća n. e., citirao je Efežanima 1:4, rekavši: “A i apostol se u poslanici Efežanima služi istim jezikom kad kaže: Koji nas je izabrao prije postanka svijeta.” * Euzebije, još jedan istaknuti povjesničar ranog kršćanstva (oko 260 – oko 340. n. e.), uvrstio je poslanicu Efežanima u nadahnute knjige Biblije, a i većina drugih ranocrkvenih pisaca ukazuje na tu poslanicu kao na nadahnuti dio Svetog pisma. *

4. Zbog čega su neki zaključili da je ova poslanica bila upućena nekoj drugoj skupštini, no što služi kao dokaz da je bila upućena Efežanima?

⁴ Papirus Chester Beatty, Vatikanski manuskript br. 1209 i Sinajski manuskript u prvom retku prvog poglavlja ove poslanice nemaju riječi “u Efezu” i stoga ne ukazuju na to kome je poslanica bila upućena. Zbog toga, a i zato što Pavao nije poimence pozdravio nikoga u Efezu (iako je tri godine služio u tom gradu), neki su došli do zaključka da je ova poslanica možda bila upućena nekoj drugoj skupštini ili da je to bila okružnica upućena skupštinama u Maloj Aziji, što bi uključivalo i Efez. No većina drugih rukopisa sadrži riječi “u Efezu”, a i ranocrkveni su pisci ovu poslanicu, kao što je već navedeno, prihvatili kao poslanicu Efežanima.

5. Kakav je grad bio Efez u Pavlovim danima?

⁵ Neke popratne informacije pomoći će nam da razumijemo svrhu ove poslanice. U prvom stoljeću naše ere Efez je bio poznat po vračanju, magiji, astrologiji i štovanju Artemide, božice plodnosti. * Veličanstveni hram božice Artemide, s njezinim kipom u sredini hrama, smatrao se jednim od sedam čuda starog svijeta. Prema iskapanjima koja su u 19. stoljeću izvršena na tom mjestu, hram je bio sagrađen na platou koji je imao otprilike 73 metra u širinu i 127 metara u dužinu. Sami hram bio je širok 50 metara, a dugačak 105 metara. Imao je 100 mramornih stupova, a svaki je bio visok oko 17 metara. Krov je bio pokriven velikim bijelim mramornim crepovima. Predaja kaže da se za povezivanje mramornih blokova umjesto žbuke koristilo zlato. Hram je privlačio putnike iz cijeloga svijeta, a tijekom blagdana stotine tisuća posjetitelja nagrnulo bi u grad. Efeški srebrari imali su unosan posao jer su hodočasnicima kao suvenire prodavali srebrne Artemidine hramiće.

6. Opiši Pavlovu službu u Efezu.

⁶ Pavao je na svom drugom misionarskom putovanju nakratko svratio u Efez i propovijedao u tom gradu te je ondje ostavio Akvilu i Priscilu kako bi oni dalje propovijedali (Djela 18:18-21). Na trećem misionarskom putovanju ponovno je došao u Efez i ostao ondje oko tri godine, propovijedajući i poučavajući mnoge o ‘Putu’ (Djela 19:8-10; 20:31). Pavao je naporno radio dok je bio u Efezu. U svojoj knjizi Daily Life in Bible Times, Albert Edward Bailey je napisao: “Pavao je imao običaj raditi svoj posao od izlaska sunca do 11 sati (Djela 20:34, 35), jer je u 11 završavala nastava u Tiranovoj školi. Zatim je od 11 do 16 sati propovijedao u školi, držao sastanke s pomoćnicima, (...) a na kraju bi od 16 sati pa sve do kasno u noć po kućama širio evanđelje (Djela 20:20, 21, 31). Čovjek se pita kada je stigao jesti i spavati” (1943, 308. stranica).

7. Kako su neki reagirali na Pavlovo revno propovijedanje i do čega je to dovelo?

⁷ Revno propovijedajući, Pavao je uvjeravao ljude da je besmisleno štovati kipove. To je razgnjevilo srebrara Demetrija i ostale zanatlije koji  su ih izrađivali i prodavali, pa su izazvali toliki metež da je Pavao na kraju morao otići iz grada (Djela 19:23–20:1).

8. Zašto se može reći da je Pavlova poslanica Efežanima stigla u pravo vrijeme?

⁸ I tako je Pavao, sada kad je bio u zatvoru, razmišljao o problemima s kojima se suočavala efeška skupština, koja je bila okružena poganima čijim je životom dominirao veličanstveni Artemidin hram. Tim je pomazanim kršćanima sigurno dobro došla Pavlova prikladna usporedba kojom im je ukazao na to da su oni “sveti hram”, u kojem Jehova prebiva svojim duhom (Efež. 2:21). Efežanima je bila otkrivena ‘sveta tajna’ o tome kako će Bog ‘sve urediti’ u svojoj velikoj obitelji i tako obnoviti jedinstvo i mir preko Isusa Krista, a to im je sasvim sigurno bio snažan poticaj i veliko ohrabrenje (1:9, 10). Pavao je naglasio zajedništvo Židova i ne-Židova u Kristu. Potaknuo ih je na jedinstvo. Stoga i današnji kršćani mogu razumjeti svrhu i vrijednost te knjige, za koju postoje čvrsti dokazi da je nadahnuta od Boga.

9. Kako je Bog pokazao svoju veliku ljubav i za što se Pavao molio?

⁹ Božji naum da uspostavi jedinstvo preko Krista (1:1–2:22). Pavao najprije pozdravlja braću i blagoslivlja Boga zbog njegove slavne nezaslužene dobrote. Ona se očitovala u tome što ih je Bog izabrao da budu u zajedništvu s Isusom Kristom, preko kojega su, njegovom krvlju, oslobođeni otkupninom. Nadalje, obznanivši im svetu tajnu svoje volje, Bog im je pokazao da ih istinski ljubi. Naumio je da se sve uredi, naime “da se sve ponovno sastavi u Kristu”, u zajedništvu s kime su i oni izabrani za nasljednike (1:10). Oni su bili zapečaćeni svetim duhom, koji je jamstvo njihovog nasljedstva. Pavao se molio za to da budu čvrsto uvjereni u ispunjenje nade na koju su bili pozvani te da imaju u mislima da će Bog u njihovom slučaju upotrijebiti onu istu snagu koju je pokazao kad je uskrsnuo Krista i postavio ga iznad svakog vrhovništva i vlasti i učinio ga glavom nad svime za dobro skupštine.

10. Kako su Efežani postali “sugrađani svetih”?

¹⁰ Budući da je bogat milosrđem i ljubavlju, Bog ih je oživio, pa više nisu mrtvi zbog svojih prijestupa i grijeha, i posjeo ih s Kristom Isusom ‘na nebesima jer su u zajedništvu s njim’ (2:6). Sve je to učinio zbog svoje nezaslužene dobrote i njihove vjere, a ne zbog bilo kakvih njihovih djela. Krist je njihov mir i on je srušio zid — Zakon koji se sastojao od zapovijedi — koji je razdvajao ne-Židove od Židova. Sada obje skupine po Kristu imaju pristup Ocu. Stoga Efežani više nisu tuđinci, nego su “sugrađani svetih” i izrastaju u sveti hram Jehovin u kojem on prebiva duhom (2:19).

11. Što je ‘sveta tajna’ i što je Pavao molio za Efežane?

¹¹ ‘Sveta tajna o Kristu’ (3:1-21). Bog je svojim svetim apostolima i prorocima otkrio ‘svetu tajnu o Kristu (...) naime da ljudi iz drugih naroda trebaju s njima biti sunasljednici i udovi istog tijela i sudionici obećanja u zajedništvu s Kristom Isusom, zahvaljujući dobroj vijesti’ (3:4, 6). Po Božjoj nezasluženoj dobroti Pavao je postao sluga te tajne, da objavi dobru vijest o Kristovom neistraživom bogatstvu i da obznani ljudima kako Bog upravlja otkrivanjem svete tajne. Preko skupštine se obznanjuje raznolika mudrost Božja. Zato se Pavao molio za njih da ojačaju snagom koja dolazi po Božjem duhu kako bi u potpunosti mogli spoznati Kristovu ljubav, koja nadilazi znanje, i uvidjeti da Bog može ‘učiniti neizmjerno više od svega što njegovi sluge mole ili zamisle’ (3:20).

12. (a) Kakvim životom kršćani trebaju živjeti i zašto trebaju tako postupati? (b) Koga je Krist dao skupštini i s kojom svrhom? (c) Što znači obući “novu osobnost”?

¹² Obući “novu osobnost” (4:1–5:20). Kršćani trebaju živjeti životom dostojnim svog poziva, s poniznošću, dugotrpljivošću i ljubavlju, u miru koji ih povezuje. Jer samo je jedan duh, jedna nada, jedna vjera i “jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i u svima i djeluje preko svih” (4:6). Zato je Krist, “jedan Gospodin”, dao proroke, propovjednike dobre vijesti, pastire i učitelje, “kako bi usmjeravali svete, kako bi služili i kako bi izgrađivali Kristovo tijelo”. Stoga je Pavao savjetovao: “Govoreći istinu”, kao tijelo kojemu su svi dijelovi skladno sastavljeni i složno rade, “u svemu ljubavlju uzrastimo do zrelosti da budemo poput njega koji je glava, a to je Krist” (4:5, 12, 15). Staru osobnost — način života ljudi koji su u neznanju i čija su djela nemoralna i isprazna — kršćani trebaju skinuti, odnosno odbaciti. Svatko se treba obnavljati u sili koja pokreće njegov um i “obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti”. Budući da svi kršćani pripadaju jedni drugima, trebaju govoriti istinu i odbaciti srdžbu, krađu, nevaljale riječi i zlobnu gorčinu, kako ne bi žalostili Božji sveti duh. Naprotiv, trebaju ‘biti dobrostivi jedni prema drugima, samilosni i spremno opraštati jedni drugima kao što  je i Bog preko Krista spremno oprostio njima’ (4:24, 32).

13. Što treba činiti onaj tko se ugleda na Boga?

¹³ Svi se trebaju ugledati na Boga. Blud, nečistoća i pohlepa ne smiju se ni spominjati među kršćanima, jer oni koji su bludnici, nečisti ili pohlepni nemaju nasljedstva u Kraljevstvu. Pavao je potaknuo Efežane: ‘Živite kao djeca svjetla. Dobro pazite kako živite i iskupljujte vrijeme, jer su dani zli.’ Da, trebali su se ‘truditi da razumiju što je Jehovina volja’ te razgovarati o onome što donosi hvalu Bogu i uvijek mu za sve zahvaljivati (5:8, 15-17).

14. Kako se muž treba ophoditi sa ženom, a kako žena s mužem?

¹⁴ Upute o podložnosti; rat koji vode kršćani (5:21–6:24). Žene trebaju biti podložne muževima, kao što je skupština podložna Kristu, a muževi trebaju ljubiti svoje žene, “kao što je i Krist ljubio skupštinu”. Isto tako, “žena neka duboko poštuje svojega muža” (5:25, 33).

15. Što je Pavao savjetovao djeci i roditeljima, a što robovima i gospodarima, te što je rekao o bojnoj opremi svakog kršćanina?

¹⁵ Djeca trebaju slušati svoje roditelje i prihvaćati stegu temeljenu na Božjoj Riječi te tako doprinijeti skladu obitelji. I robovi i gospodari trebaju svojim životom ugoditi Bogu, jer svi imaju Gospodara ‘na nebesima, a on nije pristran’. Na kraju je svima dan savjet neka ‘jačaju u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj’ i neka obuku svu bojnu opremu Božju da bi se mogli oduprijeti Đavlu. “Povrh svega”, savjetovao je Pavao, “uzmite veliki štit vjere (...) i mač duha, to jest riječ Božju.” Trebali su se moliti i bdjeti. Osim toga, Pavao ih je zamolio neka se mole i za njega, kako bi mogao sa svom slobodom ‘obznaniti svetu tajnu dobre vijesti’ (6:9, 10, 16, 17, 19).

16. Na koja pitanja poslanica Efežanima pruža praktične odgovore i što kaže o tome kakva je osobnost ugodna Bogu?

¹⁶ Poslanica Efežanima dotiče se gotovo svakog područja kršćanskog života. Budući da je vrijeme u kojem živimo vrlo stresno, a svijet je prepun problema i nasilja, Pavlovi mudri, praktični savjeti mogu puno koristiti onima koji svojim životom žele ugoditi Bogu. Kako bi se djeca trebala ophoditi s roditeljima, a kako roditelji s djecom? Kako je muž dužan ophoditi se sa ženom, a kako žena s mužem? Što bi svaki pojedinac u skupštini trebao činiti kako bi skupština bila ujedinjena u ljubavi i kako bi se sačuvala kršćanska čistoća u ovom zlom svijetu? Pavlovi savjeti pružaju odgovore na sva ova pitanja. Osim toga, Pavao je pokazao što sve kršćani trebaju činiti da bi obukli novu osobnost. Svi koji prouče poslanicu Efežanima moći će uvidjeti kakva je osobnost ugodna Bogu i “stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti” (4:24-32; 6:1-4; 5:3-5, 15-20, 22-33).

17. Što poslanica Efežanima govori o suradnji s imenovanom braćom u skupštini?

¹⁷ Poslanica također objašnjava svrhu imenovanja i različitih zaduženja u skupštini. Imenovana braća trebaju ‘usmjeravati svete, služiti i izgrađivati Kristovo tijelo’ te pomagati drugima da postignu zrelost. Ako u skupštini u potpunosti surađujemo s njima, moći ćemo ‘ljubavlju uzrasti do zrelosti da budemo poput onoga koji je glava, a to je Krist’ (4:12, 15).

18. Kakvo je objašnjenje dano o ‘svetoj tajni’ i duhovnom hramu?

¹⁸ Poslanica Efežanima bila je vrlo korisna za braću u prvom stoljeću jer je produbila njihovo razumijevanje “svete tajne o Kristu”. U njoj je objašnjeno da su “ljudi iz drugih naroda” pozvani da sa židovskim vjernicima budu “sunasljednici i udovi istog tijela i sudionici obećanja u zajedništvu s Kristom Isusom, zahvaljujući dobroj vijesti”. Zid koji ih je razdvajao, to jest ‘Zakon koji se sastojao od zapovijedi’, bio je srušen, te su Kristovom krvlju svi postali sugrađani svetih i Božji ukućani. Kako bi naglasio uzvišenost kršćanstva u odnosu na poganski hram Artemide, Pavao je za kršćane rekao da su u zajedništvu s Kristom Isusom ugrađeni u građevinu u kojoj Bog prebiva duhom — u “sveti hram Jehovin” (3:4, 6; 2:15, 21).

19. Kakvu nadu poslanica Efežanima pruža i dan-danas i na što potiče kršćane?

¹⁹ Objašnjavajući “svetu tajnu”, Pavao je govorio i o Božjem naumu “da se sve uredi (...), naime da se sve ponovno sastavi u Kristu — ono što je na nebesima [oni koji su izabrani za nasljednike nebeskog Kraljevstva] i ono što je na zemlji [oni koji će kao podanici Kraljevstva živjeti na Zemlji]”. Na taj je način istaknuo divan Božji naum da obnovi mir i jedinstvo. U vezi s time Pavao se molio za Efežane, kojima su oči srca bile prosvijetljene, da spoznaju kakva je to nada na koju ih je Bog pozvao i da uvide “kakvo je to slavno bogatstvo koje čuva kao nasljedstvo za svete”. Te su im riječi sigurno bile velik poticaj da ustraju u svojoj nadi. Savjeti iz nadahnute poslanice Efežanima i dan-danas služe za duhovnu izgradnju kršćanske skupštine, ‘da bismo se ispunili svom puninom koju daje Bog’ (1:9-11, 18; 3:19).