1, 2. (a) Po čemu se opis Pavlovog zatočeništva iz Djela apostolskih razlikuje od opisa iz Druge Timoteju? (b) Kada je najvjerojatnije napisana Prva poslanica Timoteju i kako to znamo?

LUKIN izvještaj o Pavlovom životu zapisan u Djelima apostolskim završava opisom kako Pavao u Rimu čeka da bude pozvan pred cara. O Pavlu je navedeno da je stanovao u unajmljenoj kući i propovijedao o Božjem Kraljevstvu svima koji su ga posjećivali, a činio je to “sa svom slobodom i bez ikakva ometanja” (Djela 28:30, 31). No u svojoj drugoj poslanici Timoteju Pavao je napisao: “Trpim zlo tako da sam čak dospio u okove, kao kakav zločinac”, a napisao je i da će uskoro umrijeti (2. Tim. 2:9; 4:6-8). Okolnosti su se očito promijenile! Prije su se s njime ophodili kao s uglednim zatvorenikom, a kasnije kao sa zločincem. Što se dogodilo u međuvremenu, odnosno u razdoblju između 61. n. e., pretkraj Pavlovog dvogodišnjeg boravka u Rimu, o čemu je pisao Luka, i vremena kada je Pavao sam opisao Timoteju svoje okolnosti, vjerojatno kratko prije svoje smrti?

² Budući da se vrijeme pisanja Pavlovih poslanica Timoteju i Titu ne može smjestiti u razdoblje o kojem govore Djela apostolska, neki su komentatori Biblije došli do zaključka da je priziv caru dobro prošao te da je Pavao bio oslobođen oko 61. n. e. U djelu The New Westminster Dictionary of the Bible stoji: “Završni redak Djela apostolskih više odgovara ovom gledištu [da je Pavao bio oslobođen nakon dvogodišnjeg zatočeništva] nego pretpostavci da je to zatočeništvo završilo apostolovom osudom i smrću. Luka je istaknuo podatak da nitko nije ometao apostolovo djelovanje, što nedvojbeno ukazuje na to da se još nije bližio kraj  njegovoj aktivnosti.” * Dakle, Prva Timoteju napisana je u razdoblju između Pavlovog oslobođenja iz prvog zatočeništva u Rimu i njegovog drugog zatočeništva u tom gradu — vjerojatno između 61. i 64. n. e.

3, 4. (a) Što je Pavao očigledno učinio kad je bio pušten iz zatvora? (b) Gdje je napisao Prvu Timoteju?

³ Kad je bio pušten iz zatvora, Pavao je očito nastavio s misionarskom službom zajedno s Timotejem i Titom. Neki smatraju da je Pavao došao čak do Španjolske, no to nije točno utvrđeno. Klement Rimski napisao je (oko 95. n. e.) da je Pavao došao do “krajnjih granica Zapada”, što je možda uključivalo i Španjolsku. *

⁴ Gdje je Pavao napisao svoju prvu poslanicu Timoteju? Prva Timoteju 1:3 ukazuje na to da je Pavao potaknuo Timoteja da riješi neke skupštinske probleme u Efezu, a sam je otišao u Makedoniju. Po svemu sudeći, ondje je napisao svoju poslanicu i poslao je Timoteju u Efez.

5. Što potvrđuje vjerodostojnost poslanica Timoteju?

⁵ Dvije poslanice Timoteju od samog su početka bile prihvaćene kao dio nadahnute Božje Riječi, a njihovim piscem smatralo se Pavla. Svi ranokršćanski pisci, između ostalih i Polikarp, Ignacije Antiohijski i Klement Rimski, slažu se u tome. Te su poslanice u popisima nadahnutih knjiga koji potječu iz drugog do četvrtog stoljeća naše ere navedene među Pavlovim knjigama. Jedan je bibličar napisao: “Malo novozavjetnih knjiga ima snažnije potvrde (...). Stoga na sumnje u vjerodostojnost tih knjiga treba gledati kao na suvremene ideje koje su suprotne snažnim dokazima iz vremena rane crkve.” *

6. (a) Iz kojih je razloga Pavao napisao Prvu Timoteju? (b) Kojeg je porijekla bio Timotej i što ukazuje na to da je bio zreli Božji sluga?

⁶ Prvu poslanicu Timoteju Pavao je napisao kako bi pružio jasne upute o nekim organizacijskim stvarima u skupštini. Osim toga, bilo je potrebno upozoriti Timoteja da se čuva pogrešnih učenja i da ojača braću kako bi se mogla oduprijeti ‘proturječnom nazoviznanju’ (1. Tim. 6:20). U trgovačkom gradu Efezu iskušenje je bio materijalizam i “ljubav prema novcu”, pa je bilo prikladno i o tome dati savjet (6:10). Timotej je sigurno imao dovoljno iskustva i znanja potrebnog za tu službu. Otac mu je bio Grk, a majka bogobojazna Židovka. Ne zna se točno kada je Timotej prvi put došao u kontakt s kršćanstvom. Kad je Pavao posjetio Listru na svom drugom misionarskom putovanju, vjerojatno krajem 49. n. e. ili početkom 50. n. e., o Timoteju, koji je tada možda imao oko 20 godina, već su tada “dobro govorila braća u Listri i Ikoniju”. Stoga je Pavao organizirao da Timotej s njim i sa Silom pođe na put (Djela 16:1-3). Timoteja se 11 puta spominje po imenu u Pavlovih 14 poslanica te u Djelima apostolskim. Pavao se uvijek poput oca zanimao za njega i nekoliko puta povjerio mu je zadatak da posjeti različite skupštine kako bi im služio, što pokazuje da je Timotej kao misionar kvalitetno izvršavao svoju službu i da je bio sposoban nositi teške odgovornosti (1. Tim. 1:2; 5:23; 1. Sol. 3:2; Filip. 2:19).

7. Zašto je Pavao potaknuo Timoteja da ostane u Efezu?

⁷ Čuvati vjeru i čistu savjest (1:1-20). Nakon što je pozdravio Timoteja, nazvavši ga ‘pravim sinom u vjeri’, Pavao ga je potaknuo da ostane u Efezu. Rekao mu je neka ispravi one koji naučavaju “drugačije učenje”, jer to samo pogoduje stvaranju bespotrebnih pitanja, a ne tome da se raspodjeljuje ono što Bog daje za izgradnju naše vjere. Zatim je naveo da je svrha te zapovijedi “ljubav iz čista srca, čiste savjesti i nelicemjerne vjere”. Dodao je: “Neki su odstupili od toga i zastranili u prazno naklapanje” (1:2, 3, 5, 6).

8. Što ističe činjenica da je Pavlu bilo ukazano milosrđe i na koji je dobar rat Pavao potaknuo Timoteja?

⁸ Iako je Pavao prije bio hulnik i progonitelj, bilo mu je ukazano milosrđe jer je od Gospodina primio ‘obilje nezaslužene dobrote zajedno s vjerom i ljubavlju koja je u Kristu Isusu’. Za sebe je rekao da je bio najveći grešnik, pa je stoga bio prava osoba da na njemu Krist Isus, koji je ‘došao u svijet da spasi grešnike’, pokaže svu svoju dugotrpljivost. Kralj vječnosti doista zaslužuje čast i slavu u svu vječnost! Pavao je naložio Timoteju neka vodi dobar rat, “čuvajući vjeru i čistu savjest”, i neka ne bude kao oni koji su “doživjeli brodolom vjere”, poput Himeneja i Aleksandra, koje je Pavao ukorio zbog hule (1:14, 15, 19).

9. (a) Za koga su se braća trebala moliti i zašto su to trebala činiti? (b) Što je Pavao rekao za žene u skupštini?

⁹ Upute za kršćanski život i službu te za organiziranje skupštine (2:1–6:2). Pavao je potaknuo braću da molitve upućuju za sve vrste ljudi, između ostalog i za one koji su na vlasti, kako bi kršćani mogli mirno živjeti u odanosti Bogu. Bog, koji je Spasitelj, želi da se “sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu. Jer jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Krist Isus, koji je sebe dao kao odgovarajuću otkupninu za sve” (2:4-6). Pavao je radi toga bio postavljen za apostola i učitelja. Stoga je muškarcima savjetovao da se mole i budu vjerni Bogu, a ženama  da se skromno i razborito odijevaju, kao što dolikuje ženama koje štuju Boga. Za žene je rekao da trebaju šutke primati pouku i da ne smiju biti nadređene muškarcima, “jer prvo je stvoren Adam, a onda Eva” (2:13).

10. Koji su preduvjeti navedeni za imenovanje nadglednika i slugu pomoćnika i zašto je Pavao sve to napisao?

¹⁰ Pavao je napisao da onaj tko želi služiti kao nadglednik, želi hvalevrijednu službu. Zatim je naveo preduvjete za imenovanje nadglednika i slugu pomoćnika. “Nadglednik treba biti besprijekoran, imati samo jednu ženu, biti umjeren u svemu, razborit, uredno živjeti, biti gostoljubiv, sposoban poučavati, ne pijanica, ne svadljivac, nego razuman, ne ratoboran, ne pohlepan za novcem. Treba dobro upravljati svojim domom, a djeca mu trebaju biti poslušna i pokazivati puno poštovanje. (...) Ne smije biti novoobraćenik (...). A treba biti i na dobrom glasu među ljudima izvan skupštine” (3:2-7). Zatim je slične zahtjeve iznio i za sluge pomoćnike te dodao da ih se treba najprije iskušati, a zatim im dati službu. Pavao je sve to napisao kako bi Timotej znao kako se treba ponašati u Božjoj skupštini, koja je “stup i uporište istine” (3:15).

11. (a) Koji su se problemi trebali pojaviti u budućnosti? (b) Na što je Timotej trebao paziti i zašto je to trebao činiti?

¹¹ Zatim je Pavao rekao da će u budućnosti neki otpasti od vjere slušajući učenja demona. Licemjerni lažljivci zabranjivat će ženidbu i zahtijevati da se kršćani uzdržavaju od jela koja je Bog stvorio da ih se jede uz zahvaljivanje. A Timoteju je, kao dobrome sluzi, savjetovao neka se kloni izmišljenih priča i “priča svojstvenih starim ženama”. S druge strane, rekao mu je neka se vježba u odanosti Bogu. “Za to naporno radimo i naprežemo se”, kaže Pavao, “jer se uzdamo u živoga Boga, koji je Spasitelj svih vrsta ljudi, posebno onih koji su vjerni.” Stoga je Timotej trebao to naučavati i zapovijedati. Nije smio dozvoliti da ga itko podcjenjuje zbog njegove mladosti, nego je trebao biti uzor u vladanju i službi Bogu. Pavao ga je potaknuo neka se sav posveti tome i neka dobro pazi kako živi i kako poučava. Rekao mu je da će, ako ustraje u tome, ‘spasiti i sebe i one koji ga slušaju’ (4:7, 10, 16).

12. Kakav je savjet Pavao dao o postupanju s udovicama i s drugima u skupštini?

¹² Pavao je Timoteju dao savjete o tome kako se ophoditi s različitim grupama ljudi: sa starijim muškarcima treba se ophoditi kao s ocem, s mlađim muškarcima kao s braćom, sa starijim ženama kao s majkom, a s mlađim ženama kao sa sestrama. Udovicama koje su zaista udovice treba pomagati u materijalnom pogledu. No, ako je moguće, za udovice trebaju brinuti njihove obitelji. Ne brinuti se za članove svoje obitelji značilo bi odreći se vjere. Udovice koje su imale 60 i više godina moglo se staviti na popis osoba kojima se pružala pomoć ako su bile ‘poznate po svojim dobrim djelima’ (5:10). A mlađe udovice, koje su dopuštale da njima upravljaju spolni porivi, nije se smjelo stavljati na popis. Za njih je Pavao rekao da je bolje da se udaju i rađaju djecu nego da se skitaju po kućama i ogovaraju, kako se protivnicima ne bi dalo povoda da pogrdno govore o skupštini.

13. Kako se treba ophoditi prema starješinama, a kako prema onima koji čine grijeh, i što su robovi dužni činiti?

¹³ Pavao je zatim dao ove upute: Starješine koji dobro predvode skupštinu treba smatrati dostojnima dvostruke časti, “posebno one koji marljivo govore i naučavaju riječ Božju” (5:17). Nadalje, optužba protiv starješine može se prihvatiti samo na temelju izjave dva ili tri svjedoka. One koji čine grijeh treba ukoriti pred svima, no pritom se ne smije unaprijed stvarati sud o nekome niti išta činiti iz pristranosti. Robovi moraju poštovati svoje gospodare i dobro im služiti, posebno ako su im gospodari “vjernici i ljubljena braća” (6:2).

14. Što je Pavao rekao o ponosu i ljubavi prema novcu, a što o ‘odanosti Bogu’ i potrebi da čovjek bude “zadovoljan onim što ima”?

¹⁴ Kršćanin treba biti ‘odan Bogu i zadovoljan onim što ima’ (6:3-21). Pavao je napisao da je onaj tko se ne slaže sa zdravim riječima ponosan i da boluje od zapitkivanja, čime uzrokuje žučne prepirke o sitnicama. Zatim je objasnio da je “odanost Bogu” izvor velikog dobitka “kad je čovjek zadovoljan onim što ima”. Kršćanin treba biti zadovoljan time da ima hranu, odjeću i zaklon. Želja za bogatstvom je zamka koja vodi u uništenje, a ljubav prema novcu “korijen je svakoga zla”. Zatim je potaknuo Timoteja, Božjeg čovjeka, neka bježi od toga te neka teži za kršćanskim vrlinama, bije dobru bitku vjere i “osvoji vječni život” (6:6, 10, 12). Zapovjedio mu je neka drži tu zapovijed “neokaljano i besprijekorno” dok se ne pojavi Gospodin Isus Krist. Onima koji su bogati savjetovao je “da se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga”, kako bi osvojili pravi život. U zaključku, Pavao je potaknuo Timoteja da čuva učenje koje mu je povjereno i da se kloni razgovora koji skvrne ono što je sveto i “proturječnog nazoviznanja” (6:14, 17, 20).

15. Koje je upozorenje dano onima koji se bave nagađanjima i upuštaju u rasprave?

¹⁵ Ova poslanica strogo upozorava one koji se bave ispraznim nagađanjima i upuštaju u filozofske rasprave. ‘Prepirke oko riječi’ povezane su s ponosom, pa ih se treba kloniti, jer Pavao kaže da one sprečavaju duhovni napredak kršćana i samo pogoduju “stvaranju bespotrebnih pitanja, a ne  tome da se raspodjeljuje ono što Bog daje za izgradnju naše vjere” (6:3-6; 1:4). Takve su prepirke, kao i djela tijela, ‘protivne zdravom učenju koje je u skladu sa slavnom dobrom viješću sretnoga Boga’ (1:10, 11).

16. Koji je savjet Pavao dao u vezi s materijalizmom?

¹⁶ Kršćanima u Efezu, gradu pohlepnom za novcem, očito je trebalo dati savjet o tome kako se boriti protiv materijalizma i njegovih zamki. Pavao je dao takav savjet. Mnogi ljudi iz svijeta složili bi se s time da je ‘ljubav prema novcu korijen svakoga zla’, ali malo bi ih bilo spremno živjeti u skladu s porukom tih riječi! No pravi kršćani moraju uvijek imati na umu taj savjet. Oni su svjesni da im o tome ovisi život. Moraju bježati od materijalizma, koji je opasna zamka, i ‘ne uzdati se u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam bogato daje sve da u tome uživamo’ (6:6-12, 17-19).

17. Koji Pavlov savjet trebaju primijeniti svi revni mladi kršćani?

¹⁷ Ova Pavlova poslanica pokazuje da je Timotej bio uzor za mlade kršćane. Iako je bio relativno mlad, bio je duhovno zreo. Osposobio se za nadglednika i bio je bogato blagoslovljen u toj službi. No, kao i svi revni mladi sluge u današnje vrijeme, Timotej je morao razmišljati o svojoj službi i sav joj se posvetiti kako bi i dalje napredovao. Svi koji žele iskusiti radost koju donosi duhovni napredak trebaju poslušati Pavlov savjet: “Dobro pazi kako živiš i kako poučavaš! Ustraj u tome, jer čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (4:15, 16).

18. Koje su jasne upute dane u vezi sa skupštinom i koje je retke iz hebrejskih knjiga Biblije Pavao naveo kao potvrdu onoga o čemu je govorio?

¹⁸ Ova nadahnuta poslanica kod čitatelja gradi cijenjenje prema načinu na koji je Bog organizirao skupštinu. Ona pokazuje kako i muškarci i žene mogu dati svoj doprinos očuvanju teokratskog sklada u skupštini (2:8-15). Zatim navodi preduvjete za nadglednike i sluge pomoćnike. Tako sveti duh pokazuje koje preduvjete trebaju zadovoljiti oni koji služe u tom svojstvu. Poslanica također potiče sve Bogu predane sluge da zadovolje ta mjerila, jer u njoj piše: “Ako tko želi služiti kao nadglednik, hvalevrijednu službu želi” (3:1-13). Iznesene su i upute o tome kako se nadglednici trebaju ponašati prema starijima i mlađima odnosno prema muškarcima i ženama u skupštini, a dana je i uputa da se optužba protiv starješine mora temeljiti na izjavama svjedoka. Da bi potkrijepio tvrdnju da su starješine koji marljivo govore i naučavaju riječ Božju dostojni dvostruke časti, Pavao je naveo dvije potvrde iz hebrejskih knjiga Biblije: “Jer u Pismu stoji: ‘Ne zavezuj usta biku koji vrši žito’ i ‘Radnik zaslužuje plaću svoju’” (1. Tim. 5:1-3, 9, 10, 19-21, 17, 18; 5. Mojs. 25:4; 3. Mojs. 19:13).

19. Kako je Pavao istaknuo nadu u dolazak Kraljevstva i na što je temeljem nje pobudio kršćane?

¹⁹ Nakon što je napisao sve te dragocjene savjete, a ujedno i zapovijedi, Pavao je dodao da ih kršćani trebaju držati neokaljano i besprijekorno ‘dok se ne pojavi Gospodin Isus Krist, koji je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara’. Na temelju te nade u dolazak Kraljevstva, Pavao je u zaključku snažno pobudio kršćane ‘da čine dobro, da se bogate dobrim djelima, da budu darežljivi, spremni dijeliti s drugima ono što imaju, jer će time skupljati ono blago koje je dobar temelj za budućnost, kako bi osvojili pravi život’ (1. Tim. 6:14, 15, 18, 19). Da, Prva poslanica Timoteju sadrži uistinu korisne i dragocjene pouke!