Mnogi tvrde da znanost osporava biblijski izvještaj o stvaranju. No znanost zapravo ne osporava Bibliju, nego vjerovanja nekih kršćanskih skupina koje doslovno tumače Bibliju. Neke od njih iznose pogrešne tvrdnje kako Biblija uči da su Zemlja i čitav svemir stvoreni za šest dana koji su trajali po 24 sata i da se to dogodilo prije otprilike 10 000 godina.

No Biblija ne podupire to gledište. Kada bi ga podupirala, onda bi mnoga otkrića do kojih su znanstvenici došli u proteklih stotinjak godina doista dovela u pitanje istinitost Biblije. Pažljivo proučavanje biblijskog izvještaja pokazuje da on ni u čemu ne proturječi dokazanim znanstvenim činjenicama. Zato se Jehovini svjedoci ne slažu s onima koji doslovno tumače izvještaj o stvaranju. Pogledajmo što Biblija doista naučava.

Izvještaj iz Prve knjige Mojsijeve, odnosno knjige Postanka, započinje jednostavnom, ali upečatljivom izjavom: “U početku stvorio je Bog nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1). Mnogi izučavatelji Biblije slažu se da taj redak govori o zasebnom događaju koji ne spada u ono što se događalo tijekom šest dana stvaranja, a opisano je u istom poglavlju, od 3. retka nadalje. To je veoma važna činjenica. Prema uvodnim riječima Biblije, materijalni svemir i naš planet Zemlja postojali su neko neodređeno vrijeme prije nego što su započeli dani stvaranja.

Geolozi smatraju da je Zemlja stara 4 milijarde godina, a astronomi procjenjuju da bi svemir mogao biti star čak 15 milijardi godina. Mogu li ta otkrića — ili neka nova otkrića do kojih bi znanstvenici mogli doći u budućnosti — osporiti riječi iz 1. Mojsijeve 1:1? Ne mogu. Biblija ne navodi koliko su točno stari “nebo i zemlja”. Stoga znanost ne proturječi biblijskom tekstu.

Koliko su trajali dani stvaranja? Je li svaki od njih trajao doslovna 24 sata? Budući da je Mojsije, pisac Prve knjige Mojsijeve, jednom prilikom uzeo za primjer dan koji je uslijedio nakon šest dana stvaranja kako bi objasnio da je sedmi dan u tjednu dan počinka, neki tvrde da je to dokaz da je svaki dan stvaranja trajao doslovna 24 sata (2. Mojsijeva 20:11). No podupiru li riječi iz Prve knjige Mojsijeve taj zaključak?

 Nipošto. Hebrejska riječ koja je u Bibliji prevedena s “dan” odnosi se na razdoblja različite dužine, a ne samo na razdoblje od 24 sata. Naprimjer kad se Mojsije ukratko osvrnuo na Božja djela stvaranja, o svih je šest dana stvaranja govorio kao o jednom danu (1. Mojsijeva 2:4). Osim toga Bog je prvog dana stvaranja ‘svjetlost nazvao dan, a tamu je nazvao noć’ (1. Mojsijeva 1:5). U tom se retku samo jedan dio razdoblja od 24 sata naziva “dan”. Stoga je sasvim jasno da u Bibliji ne postoji temelj za proizvoljno tumačenje da je svaki dan stvaranja trajao 24 sata.

Pa koliko su onda trajali dani stvaranja? Biblija ne odgovara na to pitanje, no na temelju izvornih riječi koje su korištene u 1. i 2. poglavlju Prve knjige Mojsijeve može se zaključiti da se radilo o prilično dugim vremenskim razdobljima.

Mojsije je izvještaj o stvaranju napisao na hebrejskom jeziku, a događaje je opisao onako kako bi ih opisao netko tko je sve to promatrao sa Zemlje. Te dvije činjenice, kao i spoznaja da je svemir postojao i prije nego što je započelo šest stvaralačkih razdoblja, odnosno dana, uvelike nam pomažu u rješavanju spornih pitanja oko izvještaja o stvaranju. Na koji način?

Pažljivo razmatranje izvještaja iz Prve knjige Mojsijeve pokazuje da su se određeni događaji koji su započeli u jednom “danu” stvaranja nastavili odvijati tijekom jednog ili više sljedećih “dana”. Naprimjer Sunce je postojalo prije nego što je započeo prvi “dan” stvaranja, no Bog je na neki način, možda pomoću gustih oblaka, spriječio da svjetlost dopire do površine Zemlje (Job 38:9). U toku prvog “dana” ta je barijera počela nestajati, dopuštajući difuznoj svjetlosti da prodre kroz atmosferu. *

Drugog “dana” stvaranja atmosfera je očito postajala sve bistrija, tako da je nastao prostor koji je razdvajao guste oblake i mora. Četvrtog “dana” stvaranja atmosfera se već bila toliko razbistrila da su se “na svodu nebeskom” pojavili Sunce i Mjesec (1. Mojsijeva 1:14-16). Drugim  riječima, da je u to vrijeme čovjek promatrao te događaje, od tog bi trenutka mogao vidjeti Sunce i Mjesec. Sve se to odvijalo postupno.

Izvještaj iz Prve knjige Mojsijeve nadalje kaže da su se petog “dana” počela pojavljivati leteća stvorenja, uključujući i opnokrilce i druge kukce.

Izrazi koji se koriste u Bibliji dopuštaju mogućnost da su se u svakom danu, odnosno stvaralačkom razdoblju, neki značajni događaji odvijali postupno, a ne odjednom, te da su se neki od tih događaja nastavili odvijati i tijekom narednih “dana”. *

Pokazuje li postupno pojavljivanje biljaka i životinja da se Bog poslužio evolucijom kako bi stvorio mnoštvo različitih živih organizama? Ne pokazuje. Biblija jasno kaže da je Bog stvorio sve osnovne “vrste” biljaka i životinja (1. Mojsijeva 1:11, 12, 20-25). Jesu li te izvorne biljne i životinjske “vrste” bile stvorene  sa sposobnošću da se prilagođavaju promjenama životnih uvjeta? Što se točno podrazumijeva pod pojmom “vrsta”? Biblija o tome ne govori. Međutim ona kaže da su živa stvorenja ‘provrvjela po vrstama svojim’ (1. Mojsijeva 1:21). Ta izjava ukazuje na to da unutar svake “vrste” postoji granica do koje se jedinke mogu razlikovati jedne od drugih. Fosilni nalazi i suvremena znanstvena istraživanja potvrđuju da se temeljne vrste biljaka i životinja čak ni kroz izuzetno dugačka vremenska razdoblja nisu gotovo nimalo promijenile.

Suprotno tvrdnjama onih koji doslovno tumače Bibliju, Prva knjiga Mojsijeva ne kaže da je čitav svemir, uključujući i Zemlju te sva živa bića na njoj, stvoren u kratkom vremenskom razdoblju u relativno bliskoj prošlosti. Naprotiv, ono što u Prvoj knjizi Mojsijevoj piše o stvaranju svemira i postanku života na Zemlji slaže se sa suvremenim znanstvenim otkrićima.

Mnogi znanstvenici zbog svog svjetonazora odbacuju biblijsku tvrdnju da je Bog stvorio sve što postoji. No zanimljivo je da je Mojsije još u davno doba u Prvoj knjizi Mojsijevoj zapisao da je svemir imao početak i da su se razni oblici života pojavili postupno, kroz duža vremenska razdoblja. Kako je Mojsije mogao prije oko 3 500 godina doći do takvih znanstveno točnih podataka? Za to postoji logično objašnjenje. Onaj tko je toliko moćan i mudar da stvori nebo i Zemlju sigurno je mogao pružiti Mojsiju točne znanstvene podatke. To daje poseban značaj biblijskoj tvrdnji da je Biblija “nadahnuta od Boga” * (2. Timoteju 3:16).

No možda se pitate je li uopće važno vjerujete li u biblijski izvještaj o stvaranju? Razmotrimo u nastavku zašto je to zaista važno.