1–3. U kakvoj se opasnoj situaciji našao Isus i kako je reagirao?

 VELIKA grupa ljudi naoružanih mačevima i toljagama dolazi po Isusa. Među njima su i vojnici. Prolaze mračnim jeruzalemskim ulicama vođeni zlom namjerom. Prelaze dolinu Kidron i stižu na Maslinsku goru. Premda je pun mjesec, oni nose baklje i svjetiljke. Treba li im svjetlo zato što oblaci zastiru mjesečinu? Ili očekuju da će se čovjek kojega traže skrivati po mračnim mjestima? Što god bio razlog, jedno je sigurno: Ako misle da će se Isus kukavički sakriti, onda ga uopće ne poznaju.

² Isus je svjestan da mu je pogibao sve bliže. Unatoč tome, on stoji i čeka. Svjetina se približava, a predvodi je Juda, čovjek kojeg je Isus nekad smatrao prijateljem i kojem je vjerovao. Taj izdajnik bez imalo srama prilazi čovjeku kojega je sve do maloprije zvao učiteljem, licemjerno ga pozdravlja i daje mu poljubac, što je ostalima znak da je to Isus. No Isus ostaje miran. Potom istupa pred njih i pita: “Koga tražite?” A oni odgovaraju: “Isusa Nazarećanina.”

³ Većini bi ljudi takva naoružana svjetina utjerala strah u kosti. Možda su očekivali da će tako reagirati i čovjek koji je stajao pred njima. Ali Isus nije ustuknuo od straha, nije se dao u bijeg niti se poslužio nekom laži kako bi se spasio. Ne, on je samo rekao: “Ja sam taj.” Rekao je to toliko smireno i hrabro da su ovi ostali zapanjeni. Ustuknuli su i popadali na zemlju! (Ivan 18:1–6; Matej 26:45–50; Marko 14:41–46).

4–6. (a) S kojom je životinjom uspoređen Božji Sin i zašto? (b) Na koja je tri područja Isus pokazivao hrabrost?

⁴ Što je Isusu pomoglo da u toj izrazito opasnoj situaciji ostane potpuno pribran i zadrži samokontrolu?  Jednostavno rečeno, pomogla mu je hrabrost. Hrabrost je osobina koju svaki dobar vođa mora posjedovati. Osim toga, rijetko koja osobina toliko izaziva divljenje kao hrabrost. Po hrabrosti nijedan čovjek nije bio ravan Isusu, a kamoli ga nadmašio. U prošlom smo poglavlju vidjeli da je Isus bio vrlo ponizan i krotak. Biblija ga s pravom naziva “Janjetom” (Ivan 1:29). No zbog svoje hrabrosti Božji je Sin prikazan i na jedan posve drugačiji način. Biblija za njega kaže da je on “Lav iz Judinog plemena” (Otkrivenje 5:5).

⁵ Lav je čest simbol hrabrosti. Jesi li se ikada našao licem u lice s odraslim lavom? Ako jesi, vjerojatno je između vas bila neka sigurna prepreka, možda rešetke njegovog kaveza u zoološkom vrtu. No možda si ipak osjetio strah. Gledajući u lice te goleme snažne zvijeri koja te netremice promatra, teško da možeš zamisliti da bi lava išta moglo zaplašiti i nagnati u bijeg. Biblija kaže da je lav “najjači među zvijerima” i da “ne uzmiče ni pred kim” (Mudre izreke 30:30). Upravo takvu hrabrost ima Krist.

⁶ Razmotrimo u nastavku kako se Isus na tri područja pokazao hrabrim poput lava: kad je zastupao istinu, kad je podupirao pravdu i kad se suočavao s protivljenjem. Osim toga, vidjet ćemo da svi mi – bez obzira na to jesmo li po prirodi hrabri ili nismo – možemo oponašati Isusovu hrabrost.

7–9. (a) Što se dogodilo kad je Isus imao 12 godina i zašto bi situacija u kojoj se našao mogla djelovati zastrašujuće? (b) Kako je Isus pokazao hrabrost u razgovoru s učiteljima u hramu?

⁷ U svijetu kojim vlada Sotona, “otac laži”, često je potrebna hrabrost da bi se zastupala istina (Ivan 8:44; 14:30). Isus nije čekao da odraste pa da tek onda počne zastupati istinu. Kad mu je bilo 12 godina, ostao je sam u Jeruzalemu  nakon proslave Pashe, dok su njegovi roditelji krenuli kući. Izbezumljeni od brige, Marija i Josip tražili su ga tri dana i na koncu su ga pronašli u hramu. Što je ondje radio? Sjedio je među učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja (Luka 2:41–50). Pokušaj si predočiti taj prizor.

⁸ Povjesničari kažu da su nakon blagdana neki od najistaknutijih vjerskih vođa imali običaj ostati u hramu i poučavati narod u jednom od velikih predvorja. Narod bi im sjedio kod nogu, slušao ih i postavljao im pitanja. Ti su učitelji bili vrlo obrazovani. Izvrsno su poznavali Mojsijev zakon, a i mnogobrojne komplicirane ljudske zakone i predaje. Kako bi se osjećao da sjediš u njihovom društvu? Bi li osjećao strah? To bi bila sasvim prirodna reakcija. A kako bi ti bilo da imaš samo 12 godina? Mnoga su djeca sramežljiva (Jeremija 1:6). Neka svim silama pokušavaju izbjeći pažnju učitelja u školi. Strah ih je toga da ih netko nešto pita ili izdvoji iz grupe i užasava ih pomisao na to da bi se mogli osramotiti pred drugima ili biti predmet ismijavanja.

⁹ No Isus je sjedio među tim učenim ljudima i bez imalo straha postavljao im pronicljiva pitanja. No to nije sve. Biblija nam kaže: “Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima” (Luka 2:47). Biblija nam ne otkriva što je on točno rekao tom prilikom, ali možemo biti sigurni da nije podupirao lažna učenja kojima su ti vjerski učitelji bili vrlo naklonjeni (1. Petrova 2:22). On je zastupao istinu iz Božje Riječi i ljudi koji su ga slušali nesumnjivo su se divili tome što dvanaestogodišnji dječak govori tako oštroumno i hrabro.

10. Kako današnji mladi kršćani oponašaju Isusovu hrabrost?

¹⁰ U današnje vrijeme velik broj mladih kršćana ide Isusovim stopama. Istina, oni nisu savršeni kao što je bio Isus. No poput njega, oni ne čekaju da postanu odrasli ljudi pa da tek onda počnu zastupati istinu. U školi ili u kraju  gdje žive taktično razgovaraju s drugima, postavljaju im pitanja, slušaju ih i s puno poštovanja prenose im istinu (1. Petrova 3:15). Oni pomažu mladima iz svog razreda, profesorima i drugim ljudima da postanu Kristovi sljedbenici. Njihova hrabrost zasigurno jako raduje Jehovu! On u svojoj Riječi kaže da su takvi mladi – zbog svoje mladalačke svježine, ljupkosti i brojnosti – poput kapi rose (Psalam 110:3).

11, 12. Kako je Isus kao odrastao čovjek hrabro branio istinu?

¹¹ Kao odrastao čovjek, Isus je u mnogim prilikama hrabro branio istinu. Zapravo, na samom početku svoje službe imao je susret kojeg bi se mnogi užasavali. Isus se morao sučeliti sa Sotonom, najmoćnijim i najopasnijim Jehovinim neprijateljem, ali ovaj put ne kao moćni arkanđeo, već kao običan čovjek od krvi i mesa. Odbio je Sotonine ponude i pobio njegove tvrdnje kojima je pogrešno primijenio nadahnute riječi iz Pisma. Isus je okončao taj susret odvažno rekavši: “Odlazi, Sotono!” (Matej 4:2–11).

¹² Isus je po tom načelu postupao do kraja svoje službe. Junački je branio Riječ svog Oca od svih pokušaja da je se iskrivljava ili pogrešno primjenjuje, što su u ono vrijeme, kao i danas, vjerski vođe vrlo često činili. Vjerskim vođama onog doba rekao je: “Obezvređujete Božju riječ svojim predajama koje ste prenijeli drugima” (Marko 7:13). Te je ljude narod izuzetno poštovao, no Isus ih je neustrašivo osudio i nazvao slijepim vođama i licemjerima a (Matej 23:13, 16). Kako možemo oponašati Isusovu hrabrost u tom pogledu?

13. Što trebamo zadržati na umu dok se trudimo oponašati Isusa i koju divnu priliku imamo?

¹³ Dakako, uvijek trebamo zadržati na umu da mi ne možemo poput Isusa znati što je ljudima u srcu niti imamo  vlast suditi drugima kao što je on imao. No možemo ga oponašati tako da hrabro branimo istinu. Naprimjer, kada razotkrivamo vjerske laži – lažna učenja o Bogu, njegovim naumima i njegovoj Riječi – tada širimo duhovno svjetlo u svijetu koji je zamračen Sotoninom propagandom (Matej 5:14; Otkrivenje 12:9, 10). Pomažemo ljudima da se oslobode lažnih učenja kojima robuju i koja ih ispunjavaju bolesnim strahom te truju njihov odnos s Bogom. Doista imamo divnu priliku vidjeti ispunjenje Isusovog obećanja: “Istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32).

14, 15. (a) Koji primjer pokazuje kako je Isus obznanio “što je pravda”? (b) Na koje se predrasude Isus nije obazirao kada je razgovarao sa Samarićankom?

¹⁴ U Bibliji je bilo prorečeno da će Mesija “obznaniti narodima što je pravda” (Matej 12:18; Izaija 42:1). Dok je bio na Zemlji, Isus je zaista to i činio. Uvijek je bio pravedan i nepristran prema ljudima, što je zahtijevalo veliku hrabrost. Naprimjer, za razliku od većine ljudi u njegovoj sredini, on nije gajio nebiblijske predrasude niti je imao netolerantne stavove prema ljudima druge vjere ili nacije.

¹⁵ Kad je Isus razgovarao sa Samarićankom na zdencu u Siharu, njegovi su se učenici tome iznenadili. Zašto? U to  su vrijeme Židovi većinom prezirali Samarićane, a ta se mržnja među njima začela davno prije nego što je Isus došao na Zemlju (Ezra 4:4). Osim toga, neki su rabini omalovažavali žene. Rabinska pravila, koja su kasnije bila i zapisana, odvraćala su muškarce od razgovaranja sa ženama i čak su davala naslutiti kako žene nisu dostojne da ih se poučava Božjem zakonu. Samarićanke se naročito smatralo nečistima. No Isus se nije obazirao na takve ponižavajuće predrasude. On je javno razgovarao sa Samarićankom (koja je još k tome i živjela nemoralnim životom), poučio je i čak joj otkrio da je on Mesija (Ivan 4:5–27).

16. Zašto je kršćanima potrebna hrabrost da budu drugačiji od drugih kad su u pitanju predrasude?

¹⁶ Jesi li ikada bio u društvu ljudi koji su puni teških predrasuda? Možda se prezrivo šale na račun ljudi druge rase ili nacije, omalovažavaju pripadnike suprotnog spola ili se s prezirom ophode s ljudima drugačijih financijskih mogućnosti ili društvenog položaja. Kristovi sljedbenici ne prihvaćaju takve pogrešne stavove i trude se odstraniti svaki trag predrasuda iz vlastitog srca (Djela apostolska 10:34). Svatko od nas treba jačati svoju hrabrost kako bi bio nepristran prema drugima.

17. Što je Isus učinio u hramu i zašto je to učinio?

¹⁷ Hrabrost je također navela Isusa da se bori za čisto obožavanje Boga i za duhovnu čistoću njegovog naroda. Na početku svoje službe došao je u hram u Jeruzalemu i zgrozio se kad je vidio trgovce i mjenjače novca kako ondje trguju. Razgnjevio se s punim pravom te je istjerao iz hrama te pohlepnike zajedno s njihovom robom (Ivan 2:13–17). Slično je postupio i kasnije, pretkraj svoje službe (Marko 11:15–18). Takvim je postupcima zasigurno stekao opasne neprijatelje, ali to ga nije pokolebalo. Zašto nije? Još od djetinjstva taj je hram smatrao domom svog Oca  – i dosljedno tome je postupao (Luka 2:49). Skvrniti svetu službu Bogu koja se ondje vršila bila je nepravda koju on nipošto nije mogao tolerirati. Revnost mu je davala hrabrosti da učini što je potrebno.

18. Kako kršćani mogu pokazati hrabrost kad je u pitanju čistoća skupštine?

¹⁸ Današnjim Kristovim sljedbenicima također je jako stalo do čistoće Božjeg naroda i svete službe. Ako vide da neki njihov suvjernik čini ozbiljan grijeh, oni neće samo prijeći preko toga kao da nisu ništa vidjeli, već će hrabro poduzeti potrebne korake. Pobrinut će se da skupštinski starješine saznaju za to (1. Korinćanima 1:11). Starješine mogu pomoći onima koji su duhovno bolesni, a ujedno i poduzeti potrebne korake kako bi Jehovine ovce ostale čiste u njegovim očima (Jakov 5:14, 15).

19, 20. (a) Zašto se može reći da je bilo mnogo nepravde u Isusovo vrijeme i s kakvim se pritiskom on suočio? (b) Zašto se Kristovi sljedbenici ne miješaju u politiku i ne sudjeluju u nasilju i što im je između ostalog nagrada za to?

¹⁹ No znači li to da se Isus borio protiv svih društvenih nepravdi u svijetu? Oko njega je sasvim sigurno bilo mnogo nepravde. Njegova je domovina bila pod vlašću strane sile. Rimljani su tlačili Židove svojom moćnom vojskom, uzimali im velik porez i čak se miješali u njihove vjerske običaje. Stoga ne čudi što su mnogi željeli da se Isus uključi u politička zbivanja onog vremena (Ivan 6:14, 15). U toj je situaciji ponovno morao postupiti hrabro.

²⁰ Isus je objasnio da njegovo kraljevstvo nije dio svijeta. Svojim je primjerom poučio svoje sljedbenike da se drže podalje od političkih sukoba i da se usredotoče na propovijedanje dobre vijesti o Božjem kraljevstvu (Ivan 17:16; 18:36). Vrlo upečatljivu pouku o neutralnosti dao im je kad ga je svjetina došla uhapsiti. Petar je bez razmišljanja izvukao mač i ozlijedio jednog čovjeka. Nije  teško razumjeti zašto je Petar to učinio. Ako se ikada pojavila situacija u kojoj bi se nasilje moglo činiti opravdanim, onda je to bilo te noći kad je svjetina napala nedužnog Božjeg Sina. No Isus je tada svojim sljedbenicima na Zemlji dao načelo koje vrijedi i danas, rekavši: “Vrati mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti” (Matej 26:51–54). Da bi zauzeli takav miroljubiv stav, Kristovim je sljedbenicima u prošlosti svakako trebalo hrabrosti, a jednako je i danas. Zahvaljujući svojoj kršćanskoj neutralnosti pripadnici Božjeg naroda u današnje vrijeme imaju čistu savjest jer nisu sudjelovali u brojnim ratovima, genocidima, pobunama i drugim sličnim nasilnim postupcima. Besprijekorno ime koje su time stekli jedna je od nagrada za njihovu hrabrost.

21, 22. (a) Kakvu je pomoć dobio Isus prije nego što se suočio s najtežom kušnjom? (b) Kako je Isus pokazao hrabrost do samoga kraja?

²¹ Jehovin Sin unaprijed je znao da će na Zemlji naići na snažno protivljenje (Izaija 50:4–7). Mnogo puta život mu je bio u opasnosti, da bi se na koncu našao u situaciji opisanoj u uvodu poglavlja. Što je Isusu pomoglo da bude hrabar unatoč takvim prijetnjama? Pa, što je Isus činio prije nego što su ga došli uhapsiti? Usrdno se molio Jehovi. A što je Jehova učinio? Biblija nam kaže da je Isus bio uslišen (Hebrejima 5:7). Jehova je poslao anđela s neba da ojača njegovog hrabrog Sina (Luka 22:42, 43).

²² Ubrzo nakon što ga je anđeo ojačao, Isus je svojim apostolima rekao: “Ustanite, pođimo” (Matej 26:46). Razmisli o tome kolika se hrabrost krila u tim riječima. Rekao je: “Pođimo“, a znao je da će ubrzo nakon toga moliti ljude što su ga došli uhapsiti da poštede njegove prijatelje,  znao je da će ga ti isti prijatelji napustiti i pobjeći te da će se morati posve sam suočiti s najtežom kušnjom u svom životu. Sam je podnio nezakonito i nepravedno suđenje, izrugivanje, mučenje i na koncu strašnu smrt. I dok je sve to proživljavao, hrabrost ga ni u jednom trenutku nije napustila.

23. Zašto se može reći da se Isus nije nepromišljeno suočio s opasnošću i smrću?

²³ Da li se Isus nepromišljeno upustio u sve to? Nije. Nepromišljeno postupanje nema nikakve veze s istinskom hrabrošću. Ustvari, Isus je poučavao svoje sljedbenike da budu oprezni, da se razborito povuku iz rizičnih situacija  kako bi mogli nastaviti vršiti Božju volju (Matej 4:12; 10:16). No u ovom slučaju Isus je znao da povlačenja nema. Znao je što Bog želi od njega. Čvrsto je odlučio ostati vjeran Bogu i zato nije imao drugog izbora nego suočiti se s tom kušnjom.

24. Zašto možemo biti sigurni da se možemo hrabro suočiti sa svakom kušnjom?

²⁴ Isusovi sljedbenici toliko su puta hrabro išli stopama svog gospodara! Mnogi su ostali nepokolebljivi unatoč tome što su ih ismijavali, proganjali, hapsili, zatvarali, mučili, pa čak i pogubili. Odakle nesavršenim ljudima takva hrabrost? Nisu je smogli sami od sebe. Kao što je Isus dobio pomoć od Boga, tako je dobivaju i njegovi sljedbenici (Filipljanima 4:13). Stoga se nemoj bojati budućnosti! Trudi se uvijek biti vjeran Jehovi i on će ti dati potrebnu hrabrost! Razmišljaj o primjeru koji nam je pružio naš Vođa, Isus, i to će ti uvijek davati novu snagu. On je rekao: “Budite hrabri – ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16:33).