1–3. Do kojeg su važnog zaključka trebali doći Nazarećani i koje im je dokaze Isus iznio?

 NEDUGO nakon što je započeo svoju službu Isus se vratio u Nazaret, grad u kojem je odrastao. Želio je pomoći tamošnjim ljudima da dođu do jednog vrlo važnog zaključka: On je davno prorečeni Mesija! Koje im je dokaze iznio kako bi ih u to uvjerio?

² Mnogi su se nesumnjivo nadali čudu. Čuli su vijesti o zadivljujućim djelima koja je Isus učinio. Međutim, Isus im nije dao takav znak. Umjesto toga, po svom je običaju otišao u sinagogu. Kad je ustao da čita, dali su mu svitak knjige proroka Izaije. Bio je to dugačak svitak, pa ga je Isus morao pažljivo odmotavati dok nije pronašao dio koji je želio pročitati. Potom je naglas pročitao riječi koje se u današnjim Biblijama nalaze u Izaiji 61:1–3 (Luka 4:16–19).

³ Njegovi su slušatelji zasigurno poznavali te riječi. Bilo je to proročanstvo o Mesiji. U sinagogi je zavladao muk. Sve su oči bile uprte u Isusa. Potom je on rekao: “Danas su se ispunile ove riječi iz Pisama koje ste upravo čuli”, a možda im je i detaljno objasnio što znače te riječi. Slušatelji su se divili njegovim privlačnim riječima, no mnogi su očito još uvijek željeli vidjeti neko čudo. Međutim, umjesto da učini čudo, Isus je pomoću jednog biblijskog primjera hrabro razotkrio koliko je slaba njihova vjera. Zbog toga su ga Nazarećani pokušali ubiti (Luka 4:20–30).

4. Čime se Isus često služio u svojoj službi i o čemu ćemo govoriti u ovom poglavlju?

 ⁴ Metodu kojom se tom prilikom poslužio Isus je često koristio tijekom svoje službe. Nadahnutu Božju Riječ koristio je kao temelj za ono što je govorio i činio. Istina, čuda koja je činio također su bila važna jer je njima pokazao da ima Božji duh. No Isusu ništa nije bilo značajnije od svetih spisa. Razmotrimo podrobnije njegov stav prema Božjoj Riječi. Spomenut ćemo kako je naš učitelj citirao Božju Riječ, kako ju je branio i kako ju je objašnjavao.

5. Što je Isus želio da njegovi slušatelji znaju i kako je dokazao istinitost svojih riječi?

⁵ Isus je želio da ljudi znaju odakle potječe njegova poruka. Rekao je: “Ono što naučavam nije moje, nego dolazi od onoga koji me poslao” (Ivan 7:16). Jednom drugom prilikom rekao je: “Ništa ne činim sam od sebe. Naprotiv, ja govorim ono što me Otac naučio” (Ivan 8:28). Također je rekao: “Ono što vam ja govorim nisu moje zamisli, nego Otac koji je u jedinstvu sa mnom čini svoja djela preko mene” (Ivan 14:10). Istinitost tih izjava Isus je između ostaloga dokazao tako što je često citirao Božju pisanu Riječ.

6, 7. (a) U kojoj je mjeri Isus citirao nadahnute hebrejske spise i zašto je to impresivan podatak? (b) Po čemu se Isusov način poučavanja razlikovao od poučavanja pismoznanaca?

⁶ Detaljno istraživanje Isusovih riječi zapisanih u Bibliji pokazuje da je Isus citirao iz preko polovine hebrejskih knjiga Biblije, bilo da se radilo o izravnim citatima bilo o neizravnim ukazivanjima. Možda ti to u prvi mah i ne zvuči kao naročito impresivan podatak. Možda se pitaš zašto u te tri i pol godine koliko je poučavao i propovijedao nije citirao nešto iz svih nadahnutih knjiga koje su tada postojale. Zapravo, lako je moguće da on jest citirao  iz svih nadahnutih hebrejskih knjiga. Imaj na umu da je zapisan tek vrlo mali dio svega što je Isus rekao i učinio (Ivan 21:25). Ustvari, vjerojatno bi ti trebalo samo nekoliko sati da naglas pročitaš sve zapisane Isusove riječi. No pokušaj zamisliti sebe da moraš nekoliko sati govoriti o Bogu i njegovom kraljevstvu i da pritom moraš spomenuti misli iz više od polovine hebrejskih knjiga Biblije! Osim toga, u većini slučajeva Isus nije kod sebe imao svitke iz kojih bi mogao čitati. U svojoj poznatoj Propovijedi na gori na desetke je puta izravno ili neizravno ukazao na hebrejske knjige – i to sve napamet!

⁷ Citirajući Božju Riječ, Isus je pokazao da je duboko poštuje. Slušatelji su bili “zadivljeni njegovim načinom poučavanja jer ih je učio kao onaj iza čijih riječi stoji Bog, a ne kao pismoznanci” (Marko 1:22). Kad su pismoznanci poučavali narod, često su spominjali takozvani usmeni zakon i citirali učene rabine iz prošlosti. No Isus se nije nikada pozivao na autoritet usmenog zakona ili nekog rabina. Za njega je Božja Riječ bila najviši autoritet. Često je govorio: “Pisano je” ili je koristio neke slične izraze kada je poučavao svoje sljedbenike i ispravljao tuđa pogrešna razmišljanja.

8, 9. (a) Kako je Isus branio autoritet Božje Riječi kada je otjerao trgovce iz hrama? (b) Kako su vjerski vođe u hramu pokazali krajnje nepoštovanje prema Božjoj Riječi?

⁸ Kad je istjerao trgovce iz jeruzalemskog hrama, Isus je rekao: “Pisano je: ‘Moj će se dom zvati dom molitve’, a vi od njega činite razbojničku pećinu!” (Matej 21:12, 13; Izaija 56:7; Jeremija 7:11). Dan ranije učinio je ondje mnoga čuda. Zadivljeni time, neki su ga dječaci počeli hvaliti. No to je razljutilo vjerske vođe, pa su upitali Isusa da li čuje što ta djeca govore. On im je odgovorio: “Čujem. Zar nikada niste čitali: ‘Riječima iz usta djece i dojenčadi donio si sebi hvalu’?” (Matej 21:16; Psalam 8:2). Isus im je  želio dati do znanja da je to što se događa u skladu s Božjom Riječi.

⁹ Kasnije su se vjerski vođe sakupili i došli pred Isusa zahtijevajući da im odgovori kojom vlašću to čini (Matej 21:23). Isus im je dotad već pružio obilje dokaza po kojima su mogli razumjeti tko mu je dao tu vlast. On nije uveo neke nove ideje niti izmislio nova učenja. Samo je primijenio ono što je bilo zapisano u nadahnutoj Riječi njegovog Oca. Ti su svećenici i pismoznanci zapravo pokazali krajnje nepoštovanje prema Jehovi i njegovoj Riječi. Isus je razotkrio njihove zle poticaje i zasluženo ih osudio (Matej 21:23–46).

10. Kako možemo oponašati Isusa kad se služimo Božjom Riječi i koja nam pomagala stoje na raspolaganju koja Isus nije imao?

¹⁰ Poput Isusa, današnji pravi kršćani u svojoj se službi oslanjaju na Božju Riječ. Jehovini svjedoci u cijelom su svijetu poznati po tome što revno prenose ljudima biblijsku poruku. Naše publikacije vrlo često citiraju biblijske retke ili ukazuju na njih. A na sličan način i mi nastojimo istaknuti Bibliju kad god propovijedamo ljudima (2. Timoteju 3:16). Koliko smo samo radosni kada nam netko dozvoli da mu pročitamo neki redak iz Biblije i objasnimo vrijednost i smisao Božje Riječi! Istina, mi nemamo savršeno pamćenje kakvo je imao Isus, ali imamo mnoga pomagala koja Isus nije imao. Osim cijele Biblije, koja se objavljuje na sve više jezika, imamo mnogo biblijskih publikacija uz pomoć kojih možemo pronaći bilo koji redak koji nam zatreba. Zato nastavimo u svakoj prilici citirati Bibliju i poticati ljude da je čitaju!

11. Zašto je Isus često morao braniti Božju Riječ?

¹¹ Isus je vidio da je Božja Riječ izložena čestim napadima, no to ga zasigurno nije iznenadilo. “Tvoja riječ je istina”,  rekao je svom Ocu u molitvi (Ivan 17:17). Isus je znao da je Sotona, “vladar svijeta”, “lažljivac i otac laži” (Ivan 8:44; 14:30). Odbijajući Sotonine iskušavajuće ponude, tri je puta citirao Pisma. Sotona je citirao jedan redak iz Psalama i namjerno ga pogrešno primijenio, što je potaklo Isusa da brani Božju Riječ od takve zloupotrebe (Matej 4:6, 7).

12–14. (a) Kako su vjerski vođe pokazali nepoštovanje prema Mojsijevom zakonu? (b) Kako je Isus branio Božju Riječ?

¹² Isus je često branio Pisma od zloupotrebe, odnosno pogrešnog tumačenja i prikazivanja. Vjerski vođe njegovog vremena prikazivali su Božju Riječ u pogrešnom svjetlu. Veliku važnost pridavali su držanju najsitnijih pojedinosti iz Mojsijevog zakona, a zanemarivali su primjenjivanje načela na kojima se Zakon temeljio. Time su promicali površno služenje Bogu, u kojem se gledalo samo na formu, a ne na ono što je važnije – kao što je pravda, milosrđe i vjernost (Matej 23:23). Kako je Isus stao u obranu Božjeg zakona?

¹³ U Propovijedi na gori Isus je više puta koristio izraz “čuli ste da je bilo rečeno”, nakon čega bi obično naveo neku odredbu Mojsijevog zakona. Zatim bi rekao: “A ja vam kažem”, i potom objasnio načelo koje je sezalo dalje od površnog držanja Zakona. Je li time pobijao Zakon? Nije, nego ga je branio. Naprimjer, narod je dobro poznavao zapovijed koja glasi: “Ne ubij!” No Isus im je rekao da onaj tko mrzi drugu osobu ne uvažava smisao te zapovijedi. Slično tome, onaj tko je u braku, a žudi za osobom s kojom nije u braku, krši načelo na kojem se temelji Božji zakon o preljubu (Matej 5:17, 18, 21, 22, 27–39).

¹⁴ I na koncu, Isus je rekao: “Čuli ste da je bilo rečeno: ‘Ljubi svog bližnjeg i mrzi svog neprijatelja.’ A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas  progone” (Matej 5:43, 44). Je li zapovijed “mrzi svog neprijatelja” bila zapisana u Božjoj Riječi? Nije. To su pravilo sami uveli vjerski vođe. Razvodnili su Božji savršeni zakon ljudskim razmišljanjima. Isus je neustrašivo branio Božju Riječ od štetnog utjecaja ljudske predaje (Marko 7:9–13).

15. Kako je Isus branio Božji zakon od onih koji su ga prikazivali pretjerano strogim, pa čak i okrutnim?

¹⁵ Vjerski su vođe potkopavali autoritet Božjeg zakona i time što su ga prikazivali pretjerano strogim, čak okrutnim. Kad su Isusovi učenici prolazeći nekim poljem ubrali nekoliko klasova pšenice, neki su farizeji tvrdili da su time prekršili zakon o suboti. Isus je upotrijebio jedan biblijski primjer kako bi obranio Božju Riječ od takvog neuravnoteženog tumačenja. Osvrnuo se na događaj kada su David i njegovi ljudi ogladnili pa su pojeli kruh koji je bio stavljen pred Boga u hramu, što je bio jedini zapisani slučaj korištenja takvog kruha izvan svetišta. Isus je time farizejima pokazao da uopće nisu shvatili smisao Jehovinog milosrđa i suosjećanja (Marko 2:23–27).

16. Kako su vjerski vođe iskrivili smisao Mojsijeve zapovijedi o razvodu i kako je Isus na to reagirao?

¹⁶ Osim toga, vjerski su vođe tražili rupe u Božjem zakonu kako ga se ne bi morali držati. Naprimjer, Zakon je dopuštao da se muž razvede od žene ako bi “našao na njoj nešto nedolično”, što se očito odnosilo na neki ozbiljan problem koji bi nanio sramotu njegovom domu (Ponovljeni zakon 24:1). No u Isusovo vrijeme vjerski su vođe koristili taj zakonski ustupak kao izliku da se muž može razvesti od žene iz bilo kojeg razloga – čak i zbog toga što joj je zagorjela večera! a Isus je pokazao da su time potpuno  iskrivili smisao Mojsijevih nadahnutih riječi. Zatim je ponovno uveo Jehovino prvobitno mjerilo za brak – monogamiju – navodeći spolni nemoral kao jedini utemeljeni razlog za razvod (Matej 19:3–12).

17. Kako mogu današnji kršćani oponašati Isusa u obrani Božje Riječi?

¹⁷ Kristovi su sljedbenici danas na sličan način primorani braniti Sveto pismo od različitih napada. Kada vjerski vođe svojim izjavama ostavljaju dojam da su moralna mjerila Božje Riječi zastarjela, time je zapravo napadaju. Religije koje naučavaju lažna učenja i prikazuju ih kao biblijska također napadaju Bibliju. Za nas je čast braniti čistu istinu koju sadrži Božja Riječ, naprimjer tako da pokažemo ljudima da Bog nije dio Trojstva (Ponovljeni zakon 4:39). No to činimo taktično, blago i s dubokim poštovanjem (1. Petrova 3:15).

18, 19. Koji primjeri pokazuju da je Isus znao na zadivljujuć način objasniti Božju Riječ?

¹⁸ Kada su se zapisivale hebrejske knjige Biblije, Isus je živio na nebu. Zasigurno mu je pričinjavalo veliko zadovoljstvo to što je mogao doći na Zemlju i ljudima objasniti smisao Božje Riječi! Naprimjer, sjeti se što se dogodilo onog nezaboravnog dana kada se Isus nakon uskrsnuća pridružio dvojici svojih učenika koji su bili na putu za Emaus. Budući da ga isprva nisu prepoznali, ispričali su mu koliko su žalosni i zbunjeni zbog smrti svog voljenog Učitelja. Što je on učinio? “Protumačio im je sve što je o njemu napisano u Pismima, počevši od Mojsija i svih Proroka.” Kako je to djelovalo na njih? Kasnije su jedan drugome rekli: “Nije li nam srce gorjelo dok je putem razgovarao s nama, dok nam je tumačio Pisma?” (Luka 24:15–32).

 ¹⁹ Kasnije tog istog dana Isus je došao k apostolima i drugima koji su bili okupljeni s njima. Zapazi što je tada učinio: “Otvorio [im je] um da razumiju Pisma” (Luka 24:45). Sigurno ih je ta radosna prigoda podsjetila na brojne ranije prilike u kojima im je Isus pomogao na sličan način – ne samo njima već i svakome tko je želio slušati. Često je vrlo poznate retke objašnjavao na tako divan način da je svojim slušateljima omogućio da na nov, dublji način razumiju Božju Riječ.

20, 21. Kako je Isus objasnio riječi koje je Jehova rekao Mojsiju kod gorućeg grma?

²⁰ Jednom je prilikom Isus razgovarao s grupom saduceja. Saduceji su bili židovska vjerska stranka koja je bila povezana sa svećenstvom i nisu vjerovali u uskrsnuće. Isus im je rekao: “A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali što vam je rekao Bog: ‘Ja sam Abrahamov Bog, Izakov Bog i Jakovljev Bog’? A on nije Bog mrtvih, nego živih” (Matej 22:31, 32). Citirao je redak koji su saduceji dobro poznavali i koji je zapisao Mojsije, čovjek kojega su poštovali. Razumiješ li koliku je težinu imalo to Isusovo objašnjenje?

²¹ Mojsije je razgovarao s Jehovom kod gorućeg grma oko 1514. pr. n. e. (Izlazak 3:2, 6). U to vrijeme Abraham je bio mrtav već 329 godina, Izak 224 godine, a Jakov 197 godina. Pa ipak, Jehova je rekao: “Ja jesam” njihov Bog. Saduceji su znali da Jehova nije neki poganski bog mrtvih, koji vlada nekim izmišljenim podzemnim svijetom. Ne, on je Bog “živih”, kako je Isus rekao. Što to onda znači? Isusov je zaključak bio vrlo upečatljiv: “Njemu [su] svi oni živi” (Luka 20:38). Jehovini voljeni sluge koji su umrli sačuvani su u njegovom neograničenom i trajnom sjećanju. Jehovin naum da ih uskrsne toliko je siguran da se već sada može reći da su živi (Rimljanima 4:16, 17).  Nije li Isus na divan način objasnio Božju Riječ? Posve je razumljivo da je narod bio zadivljen (Matej 22:33).

22, 23. (a) Kako možemo oponašati Isusa u objašnjavanju Božje Riječi? (b) O čemu ćemo govoriti u sljedećem poglavlju?

²² Današnji kršćani imaju divnu priliku objašnjavati Božju Riječ po uzoru na Isusa. Istina, naš um nije savršen. Pa ipak, često imamo priliku pročitati ljudima redak koji im je već poznat i objasniti im pojedinosti o kojima možda nikada nisu razmišljali. Naprimjer, možda su cijeli svoj život ponavljali riječi: “Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!” a da nisu nikada saznali kako glasi Božje ime ili što je to kraljevstvo za koje mole (Matej 6:9, 10, Jeruzalemska Biblija). Nije li prekrasno to što možemo na jednostavan i jasan način objasniti ljudima takva biblijska učenja?

²³ Dakle, ako želimo oponašati Isusov način prenošenja istine drugima, važno je da citiramo Božju Riječ, branimo je i objašnjavamo. U idućem poglavlju razmotrit ćemo neke djelotvorne metode koje je Isus koristio kako bi biblijska istina ljudima doprla do srca.