ŠESNAESTO POGLAVLJE
‘Čini ono što je pravedno’ dok hodiš s Bogom
1-3. (a) Zašto smo Jehovini dužnici? (b) Što naš Spasitelj pun ljubavi traži zauzvrat?
ZAMISLI da si se našao u bezizlaznoj situaciji na brodu koji tone. Baš kad si pomislio da za tebe više nema nade, dolazi spasilac i odvodi te na sigurno. Kakvo samo olakšanje osjećaš dok te tvoj spasilac vodi daleko od opasnosti i kaže: “Sad si na sigurnom”! Zar se ne bi osjećao njegovim dužnikom? U punom smislu riječi, duguješ mu svoj život.
2 Ovo donekle prikazuje što je Jehova učinio za nas. Dakako, mi smo njegovi dužnici. Uostalom, on je osigurao otkupninu, dajući nam priliku da se oslobodimo vlasti grijeha i smrti. Osjećamo se sigurno jer znamo da su nam grijesi oprošteni i da nam je zajamčena vječna budućnost dokle god pokazujemo vjeru u tu dragocjenu žrtvu (1. Ivanova 1:7; 4:9). Kao što smo vidjeli u četrnaestom poglavlju, otkupnina je najveći izraz Jehovine ljubavi i pravde. A kako bismo mi trebali reagirati?
3 Dobro je razmotriti što naš Spasitelj pun ljubavi traži zauzvrat. Jehova preko proroka Miheja kaže: “Pokazao ti je, čovječe, što je dobro; i što Jehova ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim?” (Mihej 6:8). Zapazi da je jedna od stvari koje Jehova traži zauzvrat to da ‘činimo ono što je pravedno’. Kako to možemo?
Težiti za ‘istinskom pravednošću’
4. Kako znamo da Jehova od nas očekuje da živimo u skladu s njegovim pravednim mjerilima?
4 Jehova od nas očekuje da živimo u skladu s mjerilima za ispravno i pogrešno koja je on odredio. Budući da su Izaiji 1:17 (St). Božja Riječ savjetuje nas da ‘tražimo pravdu’ (Sofonija 2:3). Ona nas također potiče da ‘obučemo novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti’ (Efežanima 4:24). Istinska pravednost — odnosno istinska pravda — isključuje nasilje, nečistoću i nemoral, budući da te stvari oskvrnjuju ono što je sveto (Psalam 11:5; Efežanima 5:3-5).
njegova mjerila ispravna i pravedna, kad ih slijedimo, težimo za pravdom i pravednošću. “Učite se dobrim djelima: pravdi težite”, stoji u5, 6. (a) Zašto nam slijeđenje Jehovinih mjerila ne predstavlja teret? (b) Kako Biblija pokazuje da je težnja za pravednošću trajan proces?
5 Da li nam slijeđenje Jehovinih pravednih mjerila predstavlja teret? Ne. Srcu koje je privučeno Jehovi ne padaju teško njegovi zahtjevi. Zato što ljubimo svog Boga i sve ono što on zastupa, želimo živjeti na način koji mu je ugodan (1. Ivanova 5:3). Prisjeti se da Jehova “ljubi pravdu” (Psalam 11:7). Da bismo uistinu oponašali Božju pravdu, ili pravednost, moramo razviti ljubav prema onome što Jehova ljubi i mržnju prema onome što on mrzi (Psalam 97:10).
6 Kao nesavršenim ljudima nije nam lako težiti za pravednošću. Moramo svući staru osobnost s njenim grešnim postupcima i obući novu. Biblija kaže da se nova osobnost “obnavlja” putem točne spoznaje (Kološanima 3:9, 10). Glagol ‘obnavljati se’ ukazuje na to da je oblačenje nove osobnosti trajan proces koji zahtijeva marljiv trud. No koliko god se snažno naprezali činiti ono što je ispravno, zna se dogoditi da se zbog svoje grešne prirode spotaknemo u misli, riječi ili djelu (Rimljanima 7:14-20; Jakov 3:2).
7. Kako trebamo gledati na neuspjehe koje doživljavamo dok se trudimo težiti za pravednošću?
7 Kako trebamo gledati na neuspjehe koje doživljavamo dok se trudimo težiti za pravednošću? Naravno, ne bismo 1. Ivanova 2:1). Da, Jehova je osigurao Isusovu otkupnu žrtvu kako bismo mu mogli služiti na njemu prihvatljiv način unatoč našoj grešnoj prirodi. Zar nas to ne potiče da dajemo sve od sebe kako bismo ugodili Jehovi?
trebali umanjivati ozbiljnost grijeha. U isto vrijeme, nikada ne smijemo odustati, misleći da zbog svojih mana nismo dostojni služiti Jehovi. Naš je milostiv Bog omogućio osobama koje se iskreno kaju da ponovno zadobiju njegovu naklonost. Obrati pažnju na utješne riječi apostola Ivana: “Ovo vam pišem da ne biste počinili grijeh.” No zatim, realno gledajući na stvari, dodaje: “No ako tko i počini grijeh [zbog naslijeđene nesavršenosti], imamo pomoćnika kod Oca: Isusa Krista” (Dobra vijest i Božja pravda
8, 9. Zašto možemo reći da je objavljivanje dobre vijesti dokaz Jehovine pravde?
8 Kad u punoj mjeri sudjelujemo u propovijedanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu drugima, činimo ono što je pravedno — ustvari, oponašamo Božju pravdu. Kako su povezane Jehovina pravda i dobra vijest?
9 Jehova neće uništiti ovaj zao sustav, a da prvo ne da upozorenje. Proročanski govoreći što će se dogoditi u vremenu kraja, Isus je rekao: “U svim se narodima najprije mora propovijedati dobra vijest” (Marko 13:10; Matej 24:3). Riječ “najprije” ukazuje na to da će drugi događaji uslijediti nakon svijetom raširenog djela propovijedanja. Ti događaji uključuju prorečenu veliku nevolju, koja će značiti uništenje zlih i omogućiti uspostavu pravednog novog svijeta (Matej 24:14, 21, 22). Naravno, nitko ne može s razlogom optužiti Jehovu da je nepravedan prema zlima. Dajući upozorenje, on im pruža veliku priliku da promijene svoj način postupanja i tako izbjegnu uništenje (Jona 3:1-10).
10, 11. Kako svojim sudjelovanjem u propovijedanju dobre vijesti odražavamo Božju pravdu?
10 Kako svojim sudjelovanjem u propovijedanju dobre vijesti odražavamo Božju pravdu? Prije svega, sasvim je normalno da želimo učiniti sve što možemo kako bismo pomogli drugima da se spase. Vratimo se ponovno na usporedbu o spašavanju s broda koji tone. Kad bi stigao na sigurno, u čamac za spašavanje, sigurno bi želio pomoći drugima koji su ostali u vodi. Slično tome, mi znamo da trebamo pomoći onima koji se još uvijek bore u “vodama” ovog zlog svijeta. Istina, mnogi odbijaju našu poruku. No sve dok Jehova pokazuje strpljivost, na nama leži odgovornost da im pomognemo da “dođu do pokajanja” i tako dobiju priliku da se spase (11 Propovijedajući dobru vijest svima koje susretnemo pokazujemo pravdu na još jedan važan način: Postupamo nepristrano. Prisjeti se da “Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35). Želimo li oponašati njegovu pravdu, ne smijemo gajiti predrasude prema ljudima. Umjesto toga, trebali bismo prenositi dobru vijest drugima bez obzira na njihovu rasu, društveni položaj ili financijsko stanje. Na taj način svima koji će poslušati dajemo priliku da čuju dobru vijest i odazovu se na nju (Rimljanima 10:11-13).
Kakvi smo prema drugima
12, 13. (a) Zašto ne bismo smjeli brzopleto osuđivati druge? (b) Što znači Isusov savjet da se ‘prestane suditi’ i ‘prestane osuđivati’? (Vidi i fusnotu.)
12 Ako smo prema drugima onakvi kakav je Jehova prema nama, također činimo ono što je pravedno. Vrlo je lako osuđivati druge, kritizirati ih zbog njihovih mana i dovoditi u pitanje njihove motive. No tko bi od nas volio da Jehova bez imalo milosti pomno ispituje naše motive i Psalam 130:3). Zar nismo zahvalni što je naš pravedan i milosrdan Bog odlučio ne zadržavati se na našim manama? (Psalam 103:8-10). Dakle, kakvi bismo trebali biti prema drugima?
traži mane? Jehova tako ne postupa s nama. Psalmist je primijetio: “Ako ćeš na bezakonje gledati, Jah: Jehova, tko će ostati?” (13 Ako shvaćamo da Božja pravda ima milosrdnu stranu, nećemo brzopleto osuđivati druge u stvarima koje nas se zapravo ne tiču ili nisu toliko bitne. U svojoj Propovijedi na gori Isus je upozorio: “Prestanite suditi, da vam se ne bi sudilo” (Matej 7:1). Prema Lukinom izvještaju, Isus je dodao: “Prestanite osuđivati, i sigurno nećete biti osuđeni” * (Luka 6:37). Isus je pokazao kako je svjestan toga da su nesavršeni ljudi skloni osuđivati druge. Svi koji su ga slušali, a prešlo im je u naviku kruto osuđivati druge, trebali su prestati s tim.
14. Iz kojih razloga moramo ‘prestati suditi’ drugima?
14 Zašto moramo ‘prestati suditi’ drugima? Kao prvo, naš je autoritet ograničen. Učenik Jakov nas podsjeća: “Jedan je zakonodavac i sudac” — Jehova. Stoga Jakov otvoreno pita: “Tko si ti da sudiš svog bližnjeg?” (Jakov 4:12; Rimljanima 14:1-4). Pored toga, naša nas grešna priroda može tako lako navesti da o drugima donosimo pogrešan sud. Mnoštvo stavova i motiva — uključujući i predrasude, povrijeđeni ponos, ljubomoru i samopravednost — može nas navesti da o drugim ljudima steknemo krivu sliku. Mi imamo još neka ograničenja, a razmišljanje o njima trebalo bi nas spriječiti da kod drugih odmah tražimo mane. Mi ne znamo što je u nečijem srcu niti do u detalje poznajemo okolnosti drugih. Tko smo onda mi da pripisujemo krive poticaje svojoj braći u vjeri ili da kritiziramo njihov trud u Božjoj službi? Koliko je samo bolje oponašati Jehovu, tražeći dobro u svojoj braći i sestrama umjesto da se usredotočujemo na njihove slabosti!
15. Kakvim riječima i postupcima nema mjesta među obožavateljima Boga, i zašto?
15 Kako je s članovima naše obitelji? Nažalost, u današnjem svijetu nekad se ljude najstrože osuđuje u vlastitom domu, koji bi trebao biti luka mira. Nije neobično čuti za muževe, žene ili roditelje sklone zlostavljanju čiji su članovi obitelji “osuđeni” na stalno verbalno ili fizičko zlostavljanje. No među obožavateljima Boga nema mjesta grubim riječima, britkom sarkazmu i fizičkom zlostavljanju (Efežanima 4:29, 31; 5:33; 6:4). Isusov savjet da ‘prestanemo suditi’ i da ‘prestanemo osuđivati’ nije nešto što prestaje važiti kad smo u svom domu. Prisjeti se da činjenje onog što je pravedno uključuje to da s drugima postupamo onako kako Jehova postupa s nama. A naš Bog nikada nije grub ni okrutan prema nama. Umjesto toga, on pokazuje “vrlo duboku naklonost” prema onima koji ga ljube (Jakov 5:11). Doista divan primjer koji trebamo oponašati!
Starješine služe “po pravdi”
16, 17. (a) Što Jehova očekuje od starješina? (b) Što je potrebno učiniti kad grešnik ne pokazuje iskreno kajanje, i zašto?
16 Svi, ali naročito starješine u kršćanskoj skupštini, imamo odgovornost da činimo ono što je pravedno. Zapazi proročanski opis ‘knezova’, ili starješina, koji je zapisao Izaija: “Evo, kralj će kraljevati pravo i knezovi će vladati po pravdi” (Izaija 32:1). Da, Jehova očekuje od starješina da služe u skladu s pravdom. Kako to mogu ostvariti?
17 Ti duhovno osposobljeni muževi svjesni su da pravda, odnosno pravednost, zahtijeva da se skupštinu održi čistom. Ponekad starješine moraju donositi odluke u slučajevima koji se tiču ozbiljnih prijestupa. U takvim situacijama imaju na umu da Bog u svojoj pravdi nastoji iskazivati milosrđe ako je ikako moguće. Oni tako pokušavaju potaknuti grešnika da se pokaje. No što ako grešnik ne pokazuje iskreno kajanje usprkos tome što mu oni nastoje pomoći? Sasvim zadovoljavajući pravdu, Jehovina Riječ nalaže da se poduzme odlučan korak: “Uklonite zloga iz svoje sredine.” To znači isključiti ga iz skupštine (1. Korinćanima 5:11-13; 2. Ivanova 9-11). Starješinama je žao što to moraju učiniti, ali uviđaju da je to neizbježno ako žele zaštititi moralnu i duhovnu čistoću skupštine. Čak se i tada nadaju da će se grešnik jednom urazumiti i vratiti u skupštinu (Luka 15:17, 18).
18. Što starješine imaju na umu kad drugima daju na Bibliji temeljene savjete?
Galaćanima 6:1). Stoga starješine neće karati prijestupnika niti će koristiti grube riječi. Za razliku od toga, savjet dan s ljubavlju ohrabrujuće djeluje na onoga tko ga prima. Čak i kad pružaju izravan ukor — otvoreno ukazujući na posljedice nemudrog postupanja — starješine imaju na umu da je suvjernik koji je sagriješio ovca iz Jehovinog stada * (Luka 15:7). Veća je vjerojatnost da će se prijestupnika ispraviti ako je očito da je savjet ili ukor potaknut i dan s ljubavlju.
18 Služiti u skladu s pravdom također znači davati na Bibliji temeljene savjete kad je potrebno. Naravno, starješine ne traže tuđe mane. Isto tako, oni ne koriste svaku priliku da bi ispravljali. No može se desiti da neki suvjernik napravi “neki krivi korak prije nego je svjestan toga”. Ako starješine imaju na umu da Božja pravda nije ni okrutna ni bezosjećajna, to će ih potaknuti da ‘nastoje ispraviti takvoga u duhu blagosti’ (19. Koje odluke starješine trebaju donositi, i na čemu ih moraju temeljiti?
19 Starješine često trebaju donositi odluke koje utječu na njihove suvjernike. Naprimjer, oni se s vremena na vrijeme sastaju i razmatraju da li još neka braća u skupštini udovoljavaju preduvjetima da ih se preporuči za starješine ili sluge pomoćnike. Starješine znaju koliko je važno biti nepristran. Kad odlučuju o tim stvarima, oni se ne oslanjaju na vlastite osjećaje, već se pridržavaju Božjih zahtjeva za ta imenovanja. Na taj način ‘ne donose sud unaprijed i ne čine ništa po pristranoj naklonosti’ (1. Timoteju 5:21).
20, 21. (a) Što se starješine trude biti, i zašto? (b) Što starješine mogu učiniti kako bi pomogli “potištenim dušama”?
Izaija 32:2). Starješine se stoga trude biti izvor utjehe i okrepe svojim suobožavateljima.
20 Starješine vrše Božju pravdu i na druge načine. Nakon što je prorekao da će starješine služiti “po pravdi”, Izaija je nastavio: “Čovjek će biti kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjena od velike stijene u zemlji sasušenoj” (21 Uz tolike probleme koji čovjeka danas obično tište mnogi trebaju ohrabrenje. Starješine, što možete učiniti da biste pomogli “potištenim dušama”? (1. Solunjanima 5:14). Slušajte ih sa suosjećanjem (Jakov 1:19). Možda imaju potrebu da podijele ‘brigu’ u svom srcu s nekim u koga imaju povjerenja (Priče Salamunove 12:25). Uvjerite ih da ih i Jehova i njihova braća i sestre trebaju, cijene i vole (1. Petrova 1:22; 5:6, 7). Osim toga, možete se moliti s njima i za njih. Takvim osobama može biti itekako utješno čuti kad se starješina iskreno moli za njih (Jakov 5:14, 15). Napori koje s puno ljubavi ulažete kako biste pomogli potištenima neće proći nezapaženo kod Boga pravde.
Starješine odražavaju Jehovinu pravdu kad hrabre potištene
22. Na koje načine možemo slijediti Jehovin primjer u pokazivanju pravde, i do čega to vodi?
22 Da, dok slijedimo Jehovin primjer u pokazivanju pravde, sve mu se više približavamo! Kad podržavamo njegova pravedna mjerila, kad prenosimo drugima dobru vijest kojom se spašavaju životi i kad se usredotočujemo na dobre strane drugih umjesto da tražimo njihove mane, pokazujemo Božju pravdu. Starješine, kad štitite čistoću skupštine, kad dajete izgrađujuće biblijske savjete, kad donosite nepristrane odluke i kad hrabrite malodušne, odražavate Božju pravdu. Jehovino se srce sigurno raduje kad on pogleda s neba i vidi kako njegov narod daje sve od sebe da bi ‘činio ono što je pravedno’ dok hodi sa svojim Bogom!
^ odl. 13 Neki prijevodi kažu “ne sudite” i “ne osuđujte”. Ti se izrazi shvaćaju kao “nemojte početi suditi” i “nemojte početi osuđivati”. Međutim, pisci Biblije u ovim su recima koristili negaciju zapovijednog oblika glagola u sadašnjem vremenu koje ukazuje na radnju koja traje. Dakle, opisane radnje trenutno su trajale, no trebale su prestati.
^ odl. 18 U 2. Timoteju 4:2 Biblija kaže da starješine ponekad moraju ‘ukoriti, prekoriti, opomenuti’. Grčka riječ prevedena s ‘opomenuti’ (parakaléo) može značiti “hrabriti”. Srodna grčka riječ, parákletos, može ukazivati na nekog zastupnika u pravnim pitanjima. Stoga čak i kad starješine pružaju strogi ukor, oni trebaju pomagati osobama kojima je potrebna duhovna pomoć.