1-3. Koja pitanja ljudi postavljaju o smrti, i koje odgovore nude različite religije?

LJUDI tisućama godina razmišljaju o tim pitanjima. To su važna pitanja. Bez obzira na to tko smo ili gdje živimo, odgovori na njih tiču se svakog od nas.

² U prethodnom poglavlju saznali smo da zahvaljujući otkupnoj žrtvi Isusa Krista možemo dobiti vječni život. Saznali smo i to da Biblija proriče da dolazi vrijeme kada “smrti više neće biti” (Otkrivenje 21:4). No dok se to ne ostvari, ljudi će umirati. “Živi su svjesni toga da će umrijeti”, rekao je mudri kralj Salamun (Propovjednik 9:5). Mi želimo živjeti što duže. Pa ipak, pitamo se što će biti s nama kad umremo.

³ Kad naši voljeni umru, mi tugujemo. Možda se pitamo: Što se dogodilo s njima? Pate li? Čuvaju li nas? Možemo li im pomoći? Hoćemo li ih ikada više vidjeti? Religije svijeta nude različite odgovore na ova pitanja. Jedne naučavaju da onaj tko je živio čestito ide na nebo, a onaj tko nije živio uzorno gori u nekom mjestu vječnih muka. Druge religije naučavaju da ljudi nakon smrti odlaze na neki drugi svijet gdje kao duhovna bića žive sa svojim precima. Treće pak naučavaju da mrtvi odlaze u podzemni svijet gdje im se sudi i potom se  reinkarniraju, odnosno ponovno rađaju u drugom tijelu.

4. Koju temeljnu misao o smrti zagovaraju mnoge religije?

⁴ Sva ta vjerska učenja imaju nešto zajedničko, a to je da postoji dio nas koji nastavlja živjeti nakon smrti fizičkog tijela. Prema gotovo svim religijama, bilo onima iz drevnog doba bilo današnjim, mi na neki način nastavljamo živjeti vječno te možemo vidjeti, čuti i razmišljati. No kako je to moguće? Naša osjetila i sposobnost razmišljanja povezani su s radom mozga. Prilikom smrti on prestaje raditi. Naša sjećanja, osjećaji i osjetila ne nastavljaju samostalno funkcionirati na neki zagonetan način. Oni ne preživljavaju nakon što mozak prestane s radom.

5, 6. Što Biblija uči o stanju mrtvih?

⁵ Ono što se događa prilikom smrti nije tajna za Jehovu, koji je stvorio mozak. On zna istinu i u svojoj Riječi, Bibliji, objašnjava u kojem se stanju nalaze mrtvi. Biblija jasno uči: Kad osoba umre, ona prestaje živjeti. Smrt je suprotnost životu. Mrtvi ne vide, ne čuju i ne mogu razmišljati. Nijedan dio nas ne nastavlja živjeti nakon što tijelo umre. Mi nemamo besmrtnu dušu ili duh. *

⁶ Nakon što je Salamun rekao da živi znaju da će umrijeti, napisao je: “Mrtvi nisu svjesni ničega.” Zatim je objasnio tu temeljnu istinu rekavši da mrtvi ne mogu voljeti ni mrziti i da “nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu”. (Pročitaj Propovjednika 9:5, 6, 10.) Slično tome, u Psalmu 146:4 kaže se da prilikom  smrti “propadnu misli” čovjekove. Mi smo podložni smrti i ne nastavljamo živjeti nakon što naše tijelo umre. Život koji imamo nalik je plamenu svijeće. Kad se svijeća ugasi, plamen nikamo ne odlazi. Jednostavno ga više nema.

7. S čime je Isus usporedio smrt?

⁷ Isus Krist je govorio o stanju mrtvih. Bilo je to kad je umro Lazar, čovjek kojeg je dobro poznavao. Isus je svojim učenicima rekao: “Naš je prijatelj Lazar zaspao.” Učenici su mislili da Isus želi reći da Lazar spava kako bi se oporavio od bolesti. No on to nije mislio. Isus je objasnio: “Lazar je umro.” (Pročitaj Ivana 11:11-14.) Zapazi da je Isus smrt usporedio sa spavanjem. Lazar nije bio ni na nebu ni u paklenoj vatri. Nije se susreo s anđelima, a ni sa svojim precima. Lazar se nije ponovno rodio kao neki drugi čovjek. Umro je, a smrt je bila poput dubokog sna u kojem nema snova. Još neki biblijski reci uspoređuju smrt sa spavanjem. Naprimjer, nakon što je učenik Stjepan bio kamenovan, “umro je”, odnosno prema izvornom jeziku “zaspao” (Djela apostolska 7:60). Slično tome, apostol Pavao pisao je o nekima iz svog vremena koji su “pomrli”, odnosno prema izvornom jeziku “zaspali” (1. Korinćanima 15:6).

8. Kako znamo da Božji naum nije bio da ljudi umiru?

⁸ Je li Bog u početku naumio da ljudi umiru? Nipošto! Jehova je stvorio čovjeka da vječno živi na Zemlji. Kao što smo saznali ranije u ovoj knjizi, Bog je prvi  ljudski par smjestio u predivan raj. Dao im je savršeno zdravlje. Jehova im je želio samo najbolje. Želi li ijedan roditelj koji voli svoju djecu da ona dožive bol zbog starosti i smrti? Naravno da ne želi! Jehova je ljubio svoju djecu i želio je da iskuse beskrajnu sreću na Zemlji. Biblija kaže da je on “vječnost stavio ljudima u srce” (Propovjednik 3:11). Bog nas je stvorio sa željom da vječno živimo. Čak se pobrinuo da se ta želja ostvari.

9. Što je Jehova zabranio Adamu i zašto tu zapovijed nije bilo teško poslušati?

⁹ Zašto onda ljudi umiru? Da bismo pronašli odgovor na to pitanje, moramo uzeti u obzir ono što se dogodilo dok su na Zemlji živjeli samo jedan čovjek i jedna žena. Biblija objašnjava: “Jehova Bog dao [je] da iz zemlje nikne svakovrsno drveće privlačno pogledu i dobro za jelo” (1. Mojsijeva 2:9). Međutim, nešto je ljudima bilo zabranjeno. Jehova je Adamu rekao: “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Tu zapovijed nije bilo teško poslušati. Postojalo je mnogo drugog drveća s kojeg su Adam i Eva mogli jesti. No oni su dobili posebnu priliku da pokažu svoju zahvalnost onome koji im je dao sve što su imali, pa tako i život u savršenstvu. Svojom poslušnošću pokazali bi i to da poštuju autoritet svog nebeskog Oca i da žele prihvatiti njegovo vodstvo puno ljubavi.

10, 11. (a) Kako je prvi ljudski par pokazao neposlušnost prema Bogu? (b) Zašto je neposlušnost Adama i Eve bila ozbiljna stvar?

¹⁰ Nažalost, prvi ljudski par nije poslušao Jehovu. Sotona je preko zmije upitao Evu: “Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?” Eva je odgovorila: “Plodove s drveća u vrtu smijemo jesti. Ali za plod s drveta koje je usred vrta Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte u njega da ne umrete!’” (1. Mojsijeva 3:1-3).

¹¹ “Ne, nećete umrijeti”, rekao je Sotona. “Zna Bog da će vam se onoga dana kad ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo” (1. Mojsijeva 3:4, 5). Sotona je želio da Eva povjeruje da se isplati okusiti zabranjeni plod. Rekao joj je da sama  ima pravo odlučivati što je ispravno, a što neispravno, da ima pravo raditi što god želi. Sotona je također optužio Jehovu da je lagao o posljedicama do kojih će doći ako okusi taj plod. Eva je povjerovala Sotoni. Ubrala je plod i okusila ga. Zatim je dala mužu da ga i on okusi. To što su učinili nije bilo u neznanju. Dobro su znali da rade upravo ono što im je Bog rekao da ne smiju. Okusivši taj plod, namjerno su prekršili jednostavnu i razumnu zapovijed. Pokazali su prezir prema svom nebeskom Ocu i njegovom autoritetu. Takvo nepoštovanje prema svom Stvoritelju punom ljubavi bilo je neoprostivo!

12. Što nam može pomoći da razumijemo kako se Jehova osjećao kad su mu se Adam i Eva suprotstavili?

 ¹² Potkrijepit ćemo to jednim primjerom. Kako bi se osjećao da s puno ljubavi odgojiš sina ili kćerku, a oni postanu neposlušni i tako ti pokažu da te ne poštuju i ne vole? To bi te sigurno jako boljelo. Zamisli onda koliko je Jehovu zaboljelo kad su mu se Adam i Eva suprotstavili.

13. Što je Jehova rekao da će se dogoditi Adamu kad umre i što to znači?

¹³ Jehova nije imao razloga neposlušnog Adama i Evu vječno držati na životu. Umrli su, baš kao što im je i rekao. Adam i Eva više nisu postojali. Nisu prešli u neki drugi svijet gdje žive kao duhovna bića. To znamo na temelju onog što je Jehova rekao Adamu nakon što ga je pozvao na odgovornost zbog neposlušnosti. Bog mu je rekao: “U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). Bog je Adama stvorio od praha zemaljskoga (1. Mojsijeva 2:7). On prije toga nije postojao. Stoga kad je Jehova rekao da će se Adam vratiti u prah, mislio je da će se vratiti u stanje nepostojanja. Postat će beživotan poput praha od kojeg je stvoren.

14. Zašto umiremo?

¹⁴ Adam i Eva danas su mogli biti živi, no umrli su jer su sagriješili time što nisu željeli slušati Boga. Mi umiremo zato što je Adam grešnost i smrt prenio na sve svoje potomke. (Pročitaj Rimljanima 5:12.) Grijeh je poput strašne naslijeđene bolesti koju nitko ne može izbjeći. Njegova posljedica, smrt, je prokletstvo. Smrt je neprijatelj, a ne prijatelj (1. Korinćanima 15:26). Doista možemo biti zahvalni Jehovi što je omogućio otkupninu da bi nas spasio od tog strašnog neprijatelja.

15. Zašto je utješno znati istinu o smrti?

¹⁵ Ono što Biblija govori o stanju mrtvih doista je utješno. Kao što smo vidjeli, mrtvi ne pate niti osjećaju bol. Nema razloga da ih se bojimo jer nam ne mogu nauditi. Oni ne trebaju našu pomoć, a ni oni nama ne mogu pomoći. Niti mi možemo razgovarati s njima niti se oni mogu obraćati nama. Mnogi vjerski vođe pogrešno tvrde da mogu pomoći umrlima, pa im ljudi koji im vjeruju daju novac za to. No kad znamo pravu istinu, oni koji naučavaju takve laži ne mogu nas prevariti.

16. Tko utječe na učenja mnogih religija, i kako?

¹⁶ Naučava li tvoja religija isto ono što Biblija kaže o mrtvima? Većina religija to ne naučava. Zašto? Zato što na njihova učenja utječe Sotona. On koristi krivu religiju kako bi naveo ljude da povjeruju u to da nakon što tijelo umre oni na nekom drugom svijetu nastavljaju živjeti kao duhovna bića. To je laž koju Sotona promiče zajedno s drugim lažima da bi ljude odvratio od Jehove Boga. Kako to uspijeva?

17. Zašto učenje o vječnim mukama sramoti Jehovu?

¹⁷ Kao što smo ranije rekli, neke religije naučavaju da osoba koja nije živjela uzorno odlazi nakon smrti na mjesto gdje će vječno patiti u vatrenim mukama. Tim se učenjem sramoti Boga. Jehova je Bog pun ljubavi i ljude nikada ne bi tako mučio. (Pročitaj 1. Ivanovu 4:8.) Što bi mislio o čovjeku koji bi neposlušno dijete kaznio tako što bi mu ruke držao u vatri? Bi li ga poštovao? Ustvari, bi li ga uopće želio upoznati? Sigurno ne bi. Vjerojatno bi mislio da je jako okrutan. Pa ipak, Sotona želi da vjerujemo kako Jehova vječno muči ljude u vatri.

18. Na kojoj se vjerskoj laži temelji štovanje mrtvih?

 ¹⁸ Sotona neke religije koristi i da bi naučavao da ljudi nakon smrti postaju duhovi koje živi moraju poštovati i iskazivati im čast. Prema tom učenju duhovi umrlih mogu postati moćni prijatelji ili strahoviti neprijatelji. Mnogi ljudi vjeruju toj laži. Boje se mrtvih te im iskazuju čast i štuju ih. Za razliku od toga, Biblija uči da mrtvi spavaju i da trebamo obožavati jedino pravog Boga, Jehovu, našeg Stvoritelja koji nam daje sve što nam je potrebno (Otkrivenje 4:11).

19. Koje nam biblijsko učenje postaje još značajnije kad znamo istinu o smrti?

¹⁹ Istina o mrtvima štiti te od toga da ne budeš zaveden vjerskim lažima. Također ti pomaže da razumiješ ostala biblijska učenja. Naprimjer, kad znaš da ljudi prilikom smrti ne idu na neki drugi svijet gdje žive kao duhovna bića, obećanje o vječnom životu na rajskoj Zemlji postaje ti još značajnije.

20. Koje ćemo pitanje obraditi u sljedećem poglavlju?

²⁰ Prije mnogo godina pravedni je Job upitao: “Kad čovjek umre, može li se u život vratiti?” (Job 14:14). Može li se osobu koja spava smrtnim snom vratiti u život? Ono što Biblija uči o tome veoma je utješno, kao što će pokazati sljedeće poglavlje.