Idi na sadržaj

Idi na kazalo

22. POGLAVLJE

Zašto ne smijemo lagati

Zašto ne smijemo lagati

ZAMISLI da neka djevojčica kaže mami: “Doći ću kući čim završi škola.” A onda se ostane igrati s prijateljima pa kasnije mami kaže: “Učitelj nas je zadržao nakon nastave.” Bi li to bilo u redu?—

Što je loše napravio ovaj dječak?

Ili zamisli da dječak kaže tati: “Nisam se igrao loptom u kući.” Što ako se ipak igrao? Ima li nešto loše u tome da kaže da nije?—

Veliki Učitelj nam je pokazao kako treba postupiti. Rekao je: ‘Neka vaša riječ Da, znači da, a vaše Ne, ne; jer je sve drugo od zloga’ (Matej 5:37). Što je Isus time mislio?— To da uvijek trebamo ispuniti ono što kažemo.

U Bibliji ima jedna priča koja pokazuje koliko je važno govoriti istinu. Radi se o dvoje ljudi koji su tvrdili da su Isusovi učenici. Da vidimo što se dogodilo.

Manje od dva mjeseca nakon Isusove smrti mnogi su ljudi iz udaljenih mjesta došli u Jeruzalem na važan židovski praznik, Pentekost. Apostol Petar je održao divan govor u kojem je govorio ljudima o Isusu, kojeg je Jehova uskrsnuo iz mrtvih. To je bio prvi put da su mnogi od onih koji su došli u Jeruzalem čuli za Isusa. Zato su željeli saznati više. I što su poduzeli?

Ostali su duže nego što su mislili. Nakon nekog vremena, nekima je ponestalo novca, pa su trebali pomoć da bi mogli kupiti hranu. Učenici u Jeruzalemu željeli su pomoći tim posjetiocima. Zbog toga su mnogi od njih prodali nešto što su imali i donijeli novac Isusovim apostolima. Potom su apostoli davali novac ljudima koji su ga trebali.

Ananija i njegova žena Safira, koji su bili članovi kršćanske skupštine u Jeruzalemu, prodali su svoje polje. Nitko im nije rekao da to učine. Sami su odlučili prodati ga. Ali ne zato što su voljeli nove Isusove učenike. Ananija i Safira su ustvari željeli da ljudi misle da su oni bolji nego što su zapravo bili. Stoga su odlučili reći da daju sav novac kako bi pomogli drugima. Ustvari, dali su samo dio novca, a rekli su da je to sve. Što misliš o tome?—

Ananija je došao k apostolima. Dao im je novac. Bog je, naravno, znao da on ima još novca. Zato je otkrio apostolu Petru da Ananija ne govori istinu.

Koju je laž Ananija rekao Petru?

Tada je Petar rekao: ‘Ananija, zašto si dozvolio Sotoni da te navede na to? Polje je bilo tvoje. Nisi ga morao prodati. A čak i nakon što si ga prodao, sam si mogao odlučiti što ćeš s novcem. Pa zašto se pretvaraš da daješ sav novac kad daješ samo dio? Tako ne lažeš samo nama, nego i Bogu.’

To je bila jako ozbiljna stvar. Ananija je lagao! Govorio je jedno, a radio drugo. Samo se pretvarao da postupa pravedno. Biblija pokazuje što se potom dogodilo. Ona kaže: ‘Kad je čuo Petrove riječi, Ananija se srušio i umro.’ Bog je prouzročio da Ananija umre! Nakon toga su iznijeli njegovo tijelo i pokopali ga.

Što se dogodilo Ananiji zato što je lagao?

Oko tri sata kasnije, došla je Safira. Ona nije znala što se dogodilo njenom mužu. Zato je Petar pitao: ‘Jeste li vas dvoje prodali polje za onoliko novca koliko ste nam dali?’

Safira je odgovorila: ‘Jesmo, prodali smo ga za točno toliko.’ Ali to je bila laž! Dio novca od prodaje polja zadržali su za sebe. Zato je Bog prouzročio da i Safira umre (Djela apostolska 5:1-11).

Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Ananiji i Safiri?— To da Bog ne voli one koji lažu. On želi da uvijek govorimo istinu. Ali mnogi ljudi tvrde da je u redu lagati. Misliš li da imaju pravo?— Znaš li da je do bolesti, boli i smrti na Zemlji došlo zbog jedne laži?—

Tko je, prema Isusovim riječima, izrekao prvu laž, i kako je to završilo?

Sjeti se da je Đavo lagao prvoj ženi, Evi. Rekao joj je da neće umrijeti ako ne posluša Boga i okusi plod koji je Bog zabranio jesti. Eva je povjerovala Đavlu i jela plod. I Adamu je dala da jede. Tako su postali grešni, a i djeca koju su kasnije imali rodila su se grešna. Budući da su bila grešnici, sva su Adamova djeca patila i umrla. Kako su sve te nevolje počele?— Zbog jedne laži.

Nije nikakvo čudo što je Isus rekao da je Đavo “lažac i otac laži”! On je prvi izgovorio laž. Kad netko laže, on čini ono što je prvi učinio Đavo. Trebamo se sjetiti toga kad nam dođe da slažemo (Ivan 8:44).

Kada se to može desiti?— Možda kad učiniš nešto loše. Je li tako?— Možda nešto slučajno slomiš. Kad te netko pita za to, hoćeš li reći da su to napravili tvoj brat ili sestra? Ili ćeš se praviti da nemaš pojma kako se to razbilo?—

Kada možeš doći u situaciju da slažeš?

A što ako trebaš pisati domaću zadaću i napišeš samo dio? Hoćeš li reći da si sve napisao, iako nisi?— Trebamo se sjetiti Ananije i Safire. Oni nisu rekli cijelu istinu. A Bog je pokazao koliko je to bilo loše kad je prouzročio da umru.

Zato što god da napravimo, bit će još gore ako lažemo, a ne smijemo ni govoriti poluistinu. Biblija kaže: “Govorite istinu.” Kaže i ovo: “Ne lažite jedan drugome.” Jehova uvijek govori istinu, pa i od nas očekuje isto (Efežanima 4:25; Kološanima 3:9).