Idi na sadržaj

Idi na kazalo

18. POGLAVLJE

Čuvala je sve te riječi u srcu svojemu

Čuvala je sve te riječi u srcu svojemu

1, 2. Kamo su se uputili Marija i Josip i zašto je to putovanje Mariji bilo naporno?

PROŠLO je već nekoliko sati otkako su se Marija i Josip uputili prema Betlehemu. Marija je po tko zna koji put osjetila kako se dijete u njenoj utrobi pomaknulo te se pokušala udobnije smjestiti na leđima magarca. Promatrala je svog muža, koji je koračao ispred nje i usmjeravao magarca na kojem je ona jahala dok su uskim brdovitim putevima išli prema svom odredištu.

2 Biblija kaže da je Marija bila u “poodmakloj trudnoći” kad je sa svojim mužem krenula na to dugo putovanje (Luka 2:5). Dok su njih dvoje prolazili pored njiva, neki su ljudi možda spustili svoje oruđe na zemlju i gledali za njima, pitajući se u čudu zašto je žena, koju od poroda praktički dijele samo dani, uopće pošla na put. I doista, zašto se Marija našla tako daleko od svog doma u Nazaretu?

3. Koju je ulogu Marija dobila i što ćemo u ovom poglavlju saznati o toj ženi?

3 Nekoliko mjeseci ranije anđeo Gabrijel objavio je toj Židovki da joj je Bog povjerio jedinstvenu ulogu — trebala je roditi Božjeg Sina, budućeg Mesiju (Luka 1:35). No kratko prije poroda Marija i Josip morali su otputovati u Betlehem. Pred tom su mladom ženom stajale teškoće koje su iskušale njenu vjeru. Što joj je pomoglo da sačuva prisan odnos sa svojim nebeskim Ocem?

Putovanje u Betlehem

4, 5. (a) Zašto su se Josip i Marija uputili u Betlehem? (b) Kako je careva odredba o popisu stanovništva povezana s proročanstvom iz Miheja 5:2?

4 Nisu samo Josip i Marija krenuli na put. Budući da je car August izdao naredbu da se popiše stanovništvo, svi su morali otputovati u mjesto iz kojeg potječe njihova obitelj. Josip je, naravno, postupio po carevoj odredbi. U Bibliji stoji: “Tako je i Josip otišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem, jer je bio iz Davidova doma i obitelji” (Luka 2:1-4).

5 Car nije slučajno izdao naredbu o popisu stanovništva baš u to vrijeme. Prema jednom proročanstvu zapisanom otprilike sedamsto godina ranije, Mesija se trebao roditi u Betlehemu. U Izraelu su postojala dva grada tog imena, a jedan od njih nalazio se samo 11 kilometara od Nazareta, nedaleko od Josipovog i Marijinog doma. Međutim u proročanstvu je bilo jasno rečeno da će se Mesija roditi u Betlehemu Efrati, koji je bio na jugu Izraela. (Pročitaj Miheja 5:2.) Tko bi se iz Nazareta uputio u taj Betlehem morao je prijeći otprilike 130 kilometara kroz brdovito područje Samarije. Josip i Marija krenuli su na dalek put jer je iz Betlehema bila obitelj kralja Davida, iz koje su oboje potjecali.

6, 7. (a) Zbog čega je Marija mogla pretpostaviti da će putovanje u Betlehem za nju biti vrlo naporno? (b) Kako je činjenica da je Marija bila udana za Josipa utjecala na njenu odluku da pođe u Betlehem? (Vidi i bilješku.)

6 Je li Marija negodovala zbog Josipove odluke da odu u Betlehem? Mogla je pretpostaviti da će to putovanje za nju biti vrlo naporno. Prije svega, krenuli su u ne baš najbolje vrijeme, u ranu jesen, kad završava sušno razdoblje i počinju kiše. Osim toga na kraju višednevnog putovanja čekao ih je prilično težak uspon jer se Betlehem nalazio na nadmorskoj visini od preko 760 metara. Njihovo je putovanje vjerojatno trajalo duže nego što je bilo uobičajeno jer su se zbog Marije trebali češće odmarati. Mlada žena koja je pred porodom trebala bi biti kod kuće okružena članovima obitelji i prijateljima spremnima da joj priskoče u pomoć u času kad počnu trudovi, a ne na leđima magarca usred pustoši. Nema sumnje da je Mariji trebalo puno hrabrosti da se odvaži na taj put.

Putovanje u Betlehem bilo je izuzetno naporno

7 U svom evanđelju Luka ističe jedan detalj koji je zacijelo veoma utjecao na Marijinu odluku da, unatoč poodmakloj trudnoći, bez odlaganja pođe s Josipom u Betlehem. U Luki 2:4, 5 stoji da se Josip zaputio u grad Davidov “da se upiše s Marijom, koja se dotad već udala za njega”. Marija je bila svjesna da je Bog Josipu povjerio ulogu glave obitelji. Budući da je poštovala bračno uređenje i da je svome mužu željela biti dobra pomoćnica, odnosno nadopuna, spremno je poduprla njegovu odluku i tako pokazala snažnu vjeru. *

8. (a) Što je još moglo potaknuti Mariju da se prikloni Josipovoj odluci i ode s njim u Betlehem? (b) U čemu se možemo ugledati na Mariju?

8 Što je još moglo potaknuti Mariju da se prikloni Josipovoj odluci i ode s njim u Betlehem? Je li znala za proročanstvo da će se ondje roditi Mesija? Biblija o tome ništa ne govori. Ipak, ne možemo isključiti tu mogućnost jer su i vjerski vođe, a i običan narod, znali gdje se Mesija treba roditi (Mat. 2:1-7; Ivan 7:40-42). Budući da je Marija dobro poznavala svete spise, možemo pretpostaviti da joj ta pojedinost nije bila nepoznata (Luka 1:46-55). No što god da je prevagnulo u donošenju odluke — je li to bila želja da se podloži svome mužu, poslušnost carevoj odredbi ili pak Jehovino proročanstvo — Marija je pokazala poniznost i poslušnost. Time nam je pružila divan primjer. Jehova izuzetno cijeni muškarce i žene koji pokazuju te dragocjene odlike. Premda se u današnje vrijeme podložnost gotovo uopće ne cijeni, Božji sluge smatraju da je vrijedno ugledati se na Mariju.

Kristovo rođenje

9, 10. (a) O čemu su Marija i Josip možda razmišljali dok su se uspinjali prema Betlehemu? (b) Zašto su Marija i Josip morali noćiti u staji?

9 Marija je sigurno osjetila olakšanje kad je napokon ugledala Betlehem. Uspinjući se padinama brežuljka na kojem se uzdizao taj grad, Josip i Marija promatrali su stabla maslina čije su se još neobrane grane savijale od bogatog uroda. Možda su razmišljali o mjestu u koje idu zato što im je njegova povijest zasigurno bila poznata. Prorok Mihej kazao je da je Betlehem toliko malen da se ne ubraja u Judine gradove. No u njemu su se više od tisuću godina ranije rodili Boaz i Naomi, a potom i David.

10 Kad su Josip i Marija stigli u Betlehem, ondje su zatekli mnogo ljudi koji su, poput njih, pristigli onamo zbog popisa stanovništva. Stoga za njih više nije bilo mjesta u prenoćištima. * Nisu imali drugog izbora nego prenoćiti u nekoj staji. Da situacija bude gora, Marija je počela dobivati trudove. Možemo samo zamisliti koliko je Josip bio zabrinut dok je bespomoćno gledao svoju ženu kako trpi jake bolove. Nije ni sanjao da će upravo u takvom okruženju Marija na svijet donijeti Božjeg Sina.

11. (a) Zašto žene mogu razumjeti kako se Marija osjećala? (b) Zašto se Isusa naziva prvorođencem?

11 Svaka žena koja je rodila može razumjeti kako se Marija osjećala u tim trenucima. Otprilike 4 000 godina ranije Jehova je rekao da će žene zbog naslijeđenoga grijeha rađati u bolovima (1. Mojs. 3:16). Ne postoje nikakve naznake da je Marija bila pošteđena porođajnih muka. Luka u svom evanđelju ne opisuje u tančine što se tu noć događalo u staji u kojoj su boravili Josip i Marija, nego jednostavno kaže: “Rodila je sina svojega, prvorođenca” (Luka 2:7). Biblija otkriva da je Marija kasnije imala još najmanje šestero djece (Mar. 6:3). No njen prvorođeni sin bio je poseban. On je bio “prvorođenac svega što je stvoreno”, jedinorođeni Sin Jehove Boga (Kol. 1:15).

12. Kamo je Marija položila svoje novorođenče i zašto možemo reći da se Isus nije rodio u idiličnom okruženju?

12 Marija je svoje novorođenče povila i “položila u jasle” (Luka 2:7). Taj dobro poznati detalj povezan s Isusovim rođenjem svake se godine može vidjeti u mnogim dijelovima svijeta prilikom uprizorenja božićnih jaslica. Njegovo se rođenje prikazuje na idiličan način. Međutim je li doista bilo tako? Marija i Josip noćili su u staji, među životinjama, i vjerojatno spavali u sijenu, udišući neugodan miris karakterističan za takvo mjesto. Staje su i onda bile prljave kao i danas, a jasle u koje je Marija položila svog sina ustvari su bile korito iz kojeg su jele životinje. Bi li ijedan roditelj izabrao takvo mjesto za rođenje svog djeteta ako bi imao drugog izbora? Većina roditelja svojoj djeci želi najbolje. Koliko li su to tek željeli Marija i Josip, koji su upravo postali roditelji Božjeg Sina!

13. (a) Jesu li Marija i Josip bili ogorčeni zbog situacije u kojoj su se našli? Objasni. (b) Kako se roditelji mogu ugledati na Josipa i Mariju?

13 Josip i Marija nisu bili ogorčeni zbog onoga što nisu mogli promijeniti, nego su učinili što su mogli. Marija je brižno povila svog sinčića i zatim ga nježno položila u jasle, gdje je bio na toplom i sigurnom. Nije se osjećala frustrirano zbog uvjeta u kojima je rodila. Naprotiv, napravila je sve što je bilo u njenoj moći kako bi se pobrinula za svog sina. I ona i Josip znali su da je najvažnije svom djetetu pomoći izgraditi prisan odnos s Jehovom. (Pročitaj 5. Mojsijevu 6:6-8.) Budući da živimo u svijetu koji ne mari za duhovne vrijednosti, mudri roditelji svjesni su koliko je važno pomoći djeci da upoznaju Boga i razviju blizak odnos s njime.

Posjet koji ih je ohrabrio

14, 15. (a) Zašto su pastiri žurno došli u Betlehem kako bi vidjeli dijete? (b) Što su pastiri učinili kad su vidjeli novorođenče u jaslama?

14 Noćnu tišinu najednom su narušili zvukovi koji su dopirali izvana te su u staju ušli pastiri koji su došli vidjeti dijete. Zapazivši zbunjenost na licima novopečenih roditelja, uzbuđeno su im objasnili što ih je navelo da se žurno spuste s obronaka na kojima su boravili sa svojim stadima i dođu k njima. * Pastiri su kazali da im se pojavio anđeo te da je Jehovina slava zablistala oko njih. Anđeo im je objavio da se u Betlehemu upravo rodio Krist, odnosno Mesija, te im rekao da će pronaći dijete povijeno i položeno u jasle. Zatim se dogodilo nešto još čudesnije — pred njihovim se očima pojavila silna vojska anđela, koja je hvalila Jehovu (Luka 2:8-14).

15 Sasvim je razumljivo što su ti ponizni ljudi dojurili u Betlehem. Sigurno su bili presretni kad su vidjeli novorođenče u jaslama, kako im je anđeo i rekao. Dobru vijest o rođenju budućeg Mesije nisu zadržali za sebe. “Ispričali su ono što im je bilo rečeno za to dijete. I svi koji su to čuli divili su se onome što su im rekli pastiri” (Luka 2:17, 18). Za razliku od vjerskih vođa onog vremena koji su prezirali praktički sve koje su smatrali nižima od sebe, Jehova je pokazao da cijeni ponizne ljude koji mu vjerno služe tako što je vijest o Isusovom rođenju objavio pastirima. No kako je dolazak tih pastira djelovao na Mariju?

Jehova cijeni ponizne ljude koji mu vjerno služe

16. Kako je Marija pokazala da ne gleda površno na život i kako je to utjecalo na njenu vjeru?

16 Iako je Marija nedvojbeno bila iscrpljena od poroda, pozorno je slušala pastire. Štoviše, ona je “čuvala sve te riječi u srcu svojemu i razmišljala o njima” (Luka 2:19). Znala je procijeniti vrijednost onoga što je anđeo rekao pastirima jer nije površno gledala na život, dapače, duboko je promišljala o svemu što je vidjela i čula. Mogla je zaključiti da joj Jehova preko njih poručuje tko je njen sin i koliko će važnu ulogu u budućnosti odigrati. Stoga nije čudno što je riječima pastira poklonila toliko pažnje. U narednim godinama nesumnjivo se mnogo puta prisjetila svega što su rekli o njenom prvorođencu, a to joj je pomoglo da cijeli život ima čvrstu vjeru. (Pročitaj Hebrejima 11:1.)

Marija je pozorno slušala pastire i duboko promišljala o svemu što su oni rekli

17. Kako, poput Marije, možemo pokazati da cijenimo istine koje nam otkriva Bog?

17 Hoćemo li se ugledati na Mariju? Jehova nam je u svojoj Riječi otkrio važne istine. No one nam neće puno koristiti ako im ne posvetimo pažnju. Zbog toga je potrebno redovito čitati Bibliju. Za nas ona ne bi smjela biti tek književno djelo, nego ono što uistinu jest — nadahnuta Riječ Božja (2. Tim. 3:16). I mi, poput Marije, trebamo u svoje srce pohraniti biblijske istine i razmišljati o njima. Ako svoj um zaokupimo vrijednim mislima iz Biblije i trudimo se živjeti po Jehovinim mjerilima, naša će vjera bez ikakve sumnje rasti.

U hramu

18. (a) Koje su odredbe Mojsijevog zakona Josip i Marija poslušali nakon Isusovog rođenja? (b) Po čemu možemo zaključiti da su Josip i Marija bili siromašni?

18 Josip i Marija obrezali su svog sina prema Mojsijevom zakonu osam dana nakon njegovog rođenja. Nadjenuli su mu ime Isus i tako poslušali ono što im je anđeo rekao (Luka 1:31). Četrdeseti dan odveli su ga u hram u Jeruzalemu, koji je od Betlehema bio udaljen desetak kilometara, kako bi prinijeli žrtvu za očišćenje. Budući da su bili siromašni, na žrtvu su prinijeli “dvije grlice ili dva mlada goluba”, a ne muško janje i grlicu. Ako ih je i bilo stid što su Jehovi mogli dati samo tu skromnu žrtvu, nisu dopustili da to umanji njihovu radost. Oni su postupili u skladu sa Zakonom i učinili ono što su mogli. Jehova je ubrzo pokazao da mu je njihova žrtva bila ugodna. Ohrabrenje koje su dobili u hramu sigurno su dugo pamtili (Luka 2:21-24).

19. (a) Koje je vrijedne misli Marija saznala od Šimuna? (b) Kako je reagirala proročica Ana kad je vidjela Isusa?

19 U hramu je Josipu i Mariji pristupio ostarjeli čovjek po imenu Šimun, kojemu je Jehova svetim duhom otkrio da će prije smrti vidjeti Mesiju. Marija je pomno slušala dok je govorio koliko je sretan što njegove oči vide obećanog Spasitelja. No Mariji je kazao da će jednog dana doživjeti tešku bol, da će se osjećati kao da joj je mač probo dušu (Luka 2:25-35). Tridesetak godina kasnije, kad je doživjela najbolniji trenutak u svom životu, Marija se možda prisjetila tog susreta u hramu. Moguće je da su joj Šimunove riječi pomogle podnijeti tugu koju je tada osjećala. Nakon Šimuna malog je Isusa došla vidjeti i proročica Ana. Čim je ušla u hram, stala je zahvaljivati Bogu i govoriti o djetetu svima koji su “čekali izbavljenje Jeruzalema”. (Pročitaj Luku 2:36-38.)

Posjet hramu u Jeruzalemu ojačao je Josipovu i Marijinu vjeru

20. Zašto je bilo mudro što su Josip i Marija donijeli Isusa u hram u Jeruzalemu?

20 Bilo je doista mudro što su Josip i Marija donijeli svoje dijete u Jehovin hram u Jeruzalemu. Oni su ga odmalena učili što je ispravno u Božjim očima, stoga nije neobično da je on, kad je odrastao, redovito išao u dom svog nebeskog Oca. Josip i Marija uvijek su nastojali davati sve od sebe u služenju Jehovi, pa tako i onog dana kad su po rođenju svog prvog sina došli prinijeti žrtvu za očišćenje. Jehova nije ravnodušno promatrao što su njih dvoje učinili, nego im je dao potrebnu pouku i ohrabrenje. Marija je imala toliko toga o čemu je mogla razmišljati i razgovarati s drugima.

21. Što trebamo činiti kako bi naša vjera bila snažna poput Marijine?

21 Svi se mi radujemo kad vidimo da naša braća i sestre u vjeri redovito vode svoju djecu na kršćanske sastanke. Budući da se trude postupati po uzoru na Josipa i Mariju, njihove su riječi i postupci ohrabrenje cijeloj skupštini. No sastanci ne koriste samo roditeljima. Nakon tih skupova svi osjećamo koliko pouka koju primamo na njima jača našu vjeru, koliko nas raduje i potiče da hvalimo Jehovu. Budemo li u srcu čuvali sve vrijedne misli koje nam Jehova pruža, i naša će vjera biti snažna poput Marijine.

^ odl. 7 Zanimljivo je zapaziti da Biblija za jedno Marijino ranije putovanje kaže da je ona “ustala i brzo otišla” posjetiti Elizabetu (Luka 1:39). Ona je u to vrijeme bila zaručena s Josipom, što znači da još uvijek nisu bili muž i žena. Zato se možda o svom putovanju nije dogovarala s njim. No odluku o odlasku u Betlehem nije donijela ona, nego Josip, jer su tada već bili u braku.

^ odl. 10 U to je vrijeme bilo uobičajeno da u selima i gradovima postoje prenoćišta u kojima su putnici mogli odsjesti.

^ odl. 14 Činjenica da su pastiri u to vrijeme sa stadima bili na otvorenom ide u prilog zaključku do kojeg se dolazi proučavanjem biblijske kronologije: Krist se rodio početkom listopada, kad su stada još uvijek na otvorenom, a ne u prosincu, kada borave u torovima u blizini kuća.