Međutim, otac je bio uporan i stalno me pozivao da dođem na njihov biblijski tečaj, sve dok jednom nisam popustio. Jako me iznenadilo kad sam vidio da se Biblija dotiče znanstvenih tema i da je potpuno točna. S vremenom sam se uvjerio da je Biblija uistinu Božja Riječ i da Jehovini svjedoci ispravno tumače njena učenja i žive u skladu s njom. Krstio sam se 1970., isti dan kad i moj otac. Moja majka i dvije sestre krstile su se nekoliko godina kasnije.

 Mnogi moji vršnjaci živjeli su samo za zabavu. Moram iskreno reći da je i mene privlačio takav način života. Mislim, imao sam tek 17 godina! S druge strane, vidio sam da punovremena služba donosi istinsku radost Jehovinim svjedocima koji su proučavali sa mnom. Želio sam biti sretan kao oni. Zato sam započeo s pionirskom službom kad sam imao 21 godinu.

 Uživao sam u toj službi. Poslije mi je bilo žao što sam tako dugo čekao da postanem pionir. Najviše sam volio propovijedati u luci u Göteborgu jer sam ondje mogao razgovarati s pomorcima iz raznih zemalja, koji su plovili na teretnim brodovima.

 Tijekom više od 50 godina imao sam jedinstvenu priliku sudjelovati u širenju dobre vijesti na mnogim jezicima. Ispričat ću vam kako je sve počelo.

Upoznavanje s MEPS-om

 Da bih se mogao uzdržavati dok sam bio pionir, radio sam u jednoj tiskari, i to nepuno radno vrijeme. Baš u tom periodu tiskarska industrija bila je na prekretnici. Više se nisu koristili olovni slogovi, nego su se tekst i slike slagali tehnikom fotosloga. Naučio sam koristiti tada najnoviju kompjutersku opremu za izradu predložaka za tiskanje.

 Godine 1980. oženio sam se s Helene, koja je također služila kao stalni pionir. I ona je voljela razgovarati s ljudima iz različitih dijelova svijeta i upoznavati nove kulture. Željeli smo pohađati školu Gilead i služiti kao misionari.

 No budući da sam ja imao iskustva s radom u tiskari, Helene i ja bili smo pozvani u Betel u Švedskoj. Naša organizacija htjela je usvojiti novu tiskarsku tehnologiju kako bi osuvremenila proizvodnju naše literature. Zato smo 1983. bili poslani u Betel u Wallkillu (New York) kako bismo naučili koristiti novi program koji su braća razvijala – Višejezični elektronički fotosložni sustav, poznatiji kao MEPS. a

 MEPS je kompjuterski sustav koji omogućuje da se tekst, pisan različitim pismima, prelomi i uskladi s ilustracijama te pripremi za tisak. Helene i ja dizajnirali smo grafičke znakove za pojedina pisma kako bi se naša literatura mogla pripremati koristeći MEPS, a samim time i tiskati na više jezika. Danas, nekoliko desetljeća kasnije, Jehovini svjedoci izdaju biblijsku literaturu na više od tisuću jezika.

 Nakon nekog vremena Helene i ja dobili smo zadatak da odemo u Aziju kako bi se još neki jezici uvrstili u MEPS. Jedva smo čekali da počnemo! Bili smo presretni jer smo znali da će tako dobra vijest biti dostupna na još više jezika.

Kulturni šok

 Helene i ja doputovali smo u Indiju 1986. Kad smo stigli u Bombay (danas Mumbai), malo je reći da smo bili u šoku. Sve nam je bilo potpuno nepoznato i strano. Švedska i indijska kultura razlikuju se kao nebo i zemlja! Prvih sedam dana ozbiljno smo razmišljali o tome da se vratimo kući.

 No kad je prošao taj prvi tjedan, zaključili smo: “Oduvijek nam je bio cilj da služimo negdje kao misionari i napokon smo dobili zadatak u stranoj zemlji. Pa nećemo valjda sad odustati! Moramo naći načina da se priviknemo na nove okolnosti.”

 Na kraju nismo spakirali kufere ni pobjegli kući. Odlučili smo ostati i naučiti sve što možemo o indijskoj kulturi i načinu života. Zahvaljujući tome brzo smo se zaljubili u Indiju. S vremenom smo naučili i dva indijska jezika – gudžaratski i pendžapski.

Odlazak u Mjanmar

 Godine 1988. bili smo poslani u Mjanmar, koji leži između Kine, Indije i Tajlanda. U to vrijeme politička situacija bila je izuzetno nestabilna, a većina zemlje bila je pod kontrolom vojske jer je bilo proglašeno izvanredno stanje. MEPS tada nije podržavao burmansko pismo, a ni drugi programi nisu se mogli koristiti za proizvodnju naše literature. Zato je naš zadatak bio dizajnirati znakove tog pisma i odnijeti ih u Wallkill kako bi ih se moglo uvrstiti u MEPS.

 Još uvijek se živo sjećam dana kad smo došli na aerodrom. Helene je sve crteže burmanskog pisma nosila u svojoj ručnoj torbi. Budući da je politička klima u zemlji bila tako nestabilna, vrlo vjerojatno bismo završili u zatvoru da je granična policija kod nas pronašla literaturu na mjanmarskom. No kad su policajci pregledavali Helene, ona je jednostavno digla ruke u zrak. Nitko nije ni primijetio da u rukama drži torbu!

 Prevoditelji u Mjanmaru dobili su kompjutere, printere i obuku za rad u MEPS-u. Većina njih prije toga nikad nije ni vidjela kompjuter, a kamoli radila na njemu. Ali bili su spremni učiti. Nakon toga literatura na mjanmarskom više se nije tiskala na prastarim tiskarskim strojevima u nekoj lokalnoj tiskari, gdje su se olovni slogovi morali slagati ručno, slovo po slovo. Kvaliteta naših publikacija naglo je porasla.

Služba u Nepalu

 Godine 1991. Helene i ja bili smo zamoljeni da odemo u Nepal, koji se nalazi na južnoj strani Himalaje. U to vrijeme u zemlji je postojala samo jedna skupština, a braća su imala svega nekoliko publikacija na nepalskom.

 No vrlo brzo braća su počela prevoditi više publikacija na nepalski, pa se dobra vijest polako počela širiti Nepalom. Danas ondje ima više od 40 skupština i oko 3000 Jehovinih svjedoka. Na Obilježavanju Kristove smrti 2022. bilo je više od 7500 ljudi.

Brošura na jeziku lahu

 Sredinom 1990-ih misionari koji su služili u tajlandskom gradu Chiang Maiju počeli su propovijedati pripadnicima plemena Lahu, koji žive u brdovitim predjelima duž granica Kine, Laosa, Mjanmara, Tajlanda i Vijetnama. Međutim, na njihovom jeziku – koji se također zove lahu – nije bilo nijedne naše publikacije.

 Jedan mladić koji je počeo proučavati Bibliju s misionarima preveo je brošuru ”Gle! Sve novo tvorim” s tajskog na lahu. A onda su on i još neki ljudi iz tog plemena u podružnicu poslali prijevod te brošure i novac koji su skupili. U pismu su napisali da im se svidjela biblijska istina koju su saznali iz te brošure i da žele da svi koji govore lahu čuju za nju.

 Nekoliko godina kasnije Helene i ja imali smo priliku pomoći braći i sestrama koji prevode naše publikacije na jezik lahu da nauče koristiti MEPS. Jedan prevoditelj kojeg smo upoznali u uredu u Chiang Maiju tek se bio krstio. Iznenadili smo se kad smo saznali da je to onaj mladić koji je preveo brošuru “Gle!” na lahu.

 Godine 1995. Helene i ja ponovno smo došli u Indiju kako bismo prevoditeljima koji su radili u podružnici pomogli u korištenju MEPS aplikacija. Danas je naša literatura dostupna na mnogim jezicima koji se govore u Indiji, pa ljudi koji prihvate dobru vijest mogu proučavati Bibliju na svom jeziku i napredovati do krštenja.

Ispunjen i sretan život

 Helene i ja od 1999. služimo u britanskoj podružnici i surađujemo s timom za MEPS programiranje, koji se nalazi u glavnom sjedištu. Raduje nas to što dobar dio svog vremena možemo posvetiti propovijedanju ljudima koji govore gudžaratski i pendžapski. Kad god se na našoj stranici jw.org pojavi neki novi jezik, tražimo prilike da na svom području svjedočimo osobama koje govore taj jezik.

 Sretan sam što sam u mladosti sebi postavio duhovne ciljeve i što se nisam povodio za svojim vršnjacima koji su se željeli samo zabavljati. Kad se osvrnemo unatrag, Helene i ja nimalo ne žalimo što smo svoj život odlučili posvetiti punovremenoj službi. Posjetili smo više od 30 zemalja i imali smo divnu priliku iz prve ruke vidjeti kako dobra vijest dolazi do ljudi iz svakog naroda, plemena i jezika (Otkrivenje 14:6).