Mnogi su ohrabreni kad na našoj stranici pročitaju vijesti o našoj braći u Rusiji koja su vjerna Jehovi usprkos progonu. Takvi članci puno znače i objaviteljima u Istočnom Timoru, iako su na tetunskom jeziku (dili) zasad objavljena samo tri. Jedan od njih govori o bratu Andreju Suvorkovu. Samo pet dana nakon što je članak objavljen na tetunskom, petero krštenih tinejdžera suočilo se s teškom kušnjom. Rekli su da im je vjeru jako ojačalo to što su razmišljali o primjeru brata Suvorkova.

Za vrijeme jedne školske svečanosti tim mladim Jehovinim svjedocima bilo je rečeno da pozdrave zastavu. Budući da su to odbili, poslali su ih ravnatelju. On ih je ispitivao pred drugim učiteljima. Mladi objavitelji su hrabro, ali s poštovanjem na temelju Biblije objasnili zašto su tako postupili. Ostali su pri svojoj odluci i nisu pozdravili zastavu.

Učitelji su potom pozvali policiju, koja je mlade Jehovine svjedoke bez znanja roditelja odvela u policijsku postaju. Policajci su nazvali obližnju vojarnu i tražili da jedan vojnik dođe razgovarati s tim mladim Jehovinim svjedocima. Policajci i vojnik pokušali su ih zastrašiti. Odveli su ih u zatvorsku ćeliju i ondje ostavili otprilike pola sata. Jedan policajac čak je ispred njih na stol stavio pištolj i ispitivao ih više od dva sata. Nakon toga konačno su ih pustili kući.

Kad su roditelji saznali što se dogodilo, razgovarali su s učiteljima i policajcima. Budući da se protivljenje nastavilo, roditelji su se pismeno žalili vlastima. Djeca su na kraju morala ići u različite škole.

Svi ti mladi Jehovini svjedoci bili su zahvalni što su imali prilike pročitati što se dogodilo bratu Andreju Suvorkovu. Njegovo iskustvo bilo im je u mislima cijelo vrijeme dok su se suočavali s protivljenjem vršnjaka, učitelja i vlasti.

Noviana Jose do Carmo kaže: “Učitelji su se okrenuli protiv nas i bili smo izbačeni iz škole. No iskustvo brata Suvorkova pomoglo mi je da ostanem smirena i sretna.” Novianina starija sestra Cejiana kaže nešto slično: “Iskustvo brata Suvorkova pomoglo mi je da smireno podnosim kušnje.” Ruth Ximenes kaže da joj je njegovo iskustvo pomoglo da “ostane vjerna Jehovi”.

Ananda Maria Delavega kaže: “Kad sam pročitala kako se brat Andrej Suvorkov uzdao u Jehovu, to me potaknulo da se i ja oslanjam na Jehovu u molitvi, naročito kad doživljavam protivljenje.”

Roni da Cruz kaže: “Znam da Jehova podupire našu braću i sestre širom svijeta. Zbog toga sam siguran da je on i uz mene i da se nemam razloga bojati.”

I roditelji tih mladih Jehovinih svjedoka zahvalni su na vijestima koje se objavljuju na stranici jw.org.

Sestra Anita Ximenes samohrana je majka i osim Ruth ima još dvije kćeri. Anita je s pravom bila jako zabrinuta i uplašena kad je čula kako susjedi govore: “Pretucimo te izdajice!” No ona kaže: “Kad se sjetim kako naša braća i sestre u Rusiji odvažno stoje pred sucima, to mi daje hrabrosti. Dok poučavam svoje kćeri, koristim njihova iskustva. Uvjerile smo se da je Jehova naš otac i da je uvijek uz nas.”

Poput naših mladih suvjernika i njihovih roditelja u Istočnom Timoru, i mi smo ohrabreni kad razmišljamo o primjeru naše hrabre braće i sestara koji iz svojih kušnji izlaze kao pobjednici (Rimljanima 8:37).