Drugog rujna 2021. Amurski regionalni sud odbio je žalbu naše braće Alekseja i Dmitrija. Aleksejeva kazna ostala je ista, a Dmitrijeva kazna smanjena je za deset mjeseci. Oni su iz istražnog zatvora prebačeni u kaznionicu.

Dana 30. lipnja 2021. Blagoveščenski gradski sud Amurske oblasti osudio je našu braću Alekseja i Dmitrija na osam odnosno sedam godina zatvora. Dosad je najduža zatvorska kazna izrečena nekom Jehovinom svjedoku, otkad je 2017. zabranjeno naše djelovanje u Rusiji, iznosila sedam i pol godina. Oba su brata iz sudnice odmah odvedena u zatvor.

Aleksej Berčuk

• Rođen: 1975. (Kartalj, Čeljabinska oblast)

• Ukratko o bratu Berčuku: Radi kao građevinski radnik i tesar. Bibliju je počeo proučavati 1990-ih. Prestao se baviti nasilnim sportovima i sada voli igrati nogomet sa svojim prijateljima. Krstio se 1998. Vjenčao se s Anom 2008.

Dmitrij Golik

• Rođen: 1987. (Tohoj, Burjatska Republika)

• Ukratko o bratu Goliku: Radi kao prevoditelj, prevodi s kineskog na ruski. Voli dizati utege, igrati nogomet i svirati gitaru.

  Cijela njegova obitelj počela je proučavati Bibliju 1990-ih. Krstio se 2002. Kad je dobio poziv za novačenje, zatražio je da mu se omogući civilno služenje vojnog roka. Civilnu službu obavio je u domu umirovljenika. Vjenčao se s Kristinom 2012. Zajedno uče engleski i kineski da bi mogli propovijedati što većem broju ljudi.

Početkom 2018. vlasti su potajno instalirale prislušne uređaje i kamere u dom brata Golika. U lipnju 2018. predstavnici Federalne službe sigurnosti izvršili su premetačinu u sedam domova Jehovinih svjedoka u Blagoveščensku. Na temelju toga pokrenut je kazneni postupak protiv braće Dmitrija Golika i Alekseja Berčuka. Optuženi su za organiziranje ekstremističkih aktivnosti.

Aleksej nije odmah bio obaviješten da je protiv njega podnesena kaznena prijava. Dana 21. siječnja 2019. uhićen je prilikom kontrole putovnice u moskovskoj zračnoj luci Domodedovo. Jedan istražitelj Federalne službe sigurnosti odveo je Alekseja natrag u Blagoveščensk. Otad Aleksej više ne smije napuštati svoj grad.

I Aleksej i Dmitrij ističu da je jako važno unaprijed se pripremiti za progon. Dmitrij kaže: “Bolje je nadati se najboljem, ali pripremiti se za najgore.” On nastavlja: “Dobro je poduzeti neke konkretne korake. Ali duhovna priprema puno je važnija. Kad doživljavamo progonstvo, nije važno jesmo li pametni i znamo li se dobro sakriti pred onima koji nas progone, nego jesmo li vjerni Bogu. Isus se mogao jako dobro sakriti svojim neprijateljima, ali to mu nije bio cilj. Budući da smo njegovi učenici, ni nama nije cilj izbjegavati probleme, nego se hrabro suočiti s njima.”

Aleksej dodaje: “Bilo bi pogrešno misliti: ‘To se meni neće dogoditi.’ Očito je da Jehova dopušta progonstvo. Zato se mentalno pripremi za progonstvo i trudi se pozitivno razmišljati. Tada ćeš, kad se ono doista dogodi, puno lakše prihvatiti tu situaciju i moći ćeš ustrajno podnijeti kušnje oslanjajući se na Jehovinu pomoć.”

Uvjereni smo da će se na našoj braći u Rusiji, pa tako i na Alekseju, Dmitriju i njihovim ženama, ispuniti psalmistove riječi: “Gle, Bog mi pomaže, Jehova je s onima koji me podupiru” (Psalam 54:3, 4).