31. SRPNJA 2019.
RUSIJA
NAJNOVIJA VIJEST | Dennis Christensen nepokolebljiv i nakon preseljenja u kažnjeničku koloniju
Dana 6. lipnja 2019, dva tjedna nakon što je našem bratu Dennisu Christensenu odbijena žalba, ruske vlasti prebacile su ga iz pritvora u Orjolu u zatvor – u kažnjeničku koloniju broj 3 u gradu Lgovu. Lgov je od Orjola, grada u kojem živi Dennisova obitelj i prijatelji, udaljen oko 200 kilometara.
Kad je Dennis došao u zatvor, najprije je bio izložen uvredama i pokušajima da se slomi njegova nepokolebljivost. Međutim, svojim je ponašanjem pokazao da se uzda u Jehovu svim srcem, da je hrabar i neustrašiv (1. Petrova 5:10).
Susret u Finskoj (slijeva nadesno): Mark Sanderson, član Vodećeg tijela; Irina Christensen i Tommi Kauko (iz Finske)
Otkad je Dennis uhićen i pritvoren, braća se s ljubavlju brinu za njegovu ženu Irinu. U lipnju se brat Mark Sanderson, član Vodećeg tijela, zajedno s drugom odgovornom braćom našao s Irinom u Finskoj. Braća su taj susret iskoristila kako bi ohrabrila Irinu.
Dennis se nalazi u kažnjeničkoj koloniji nešto više od mjesec dana. Irina je nedavno dobila dozvolu da jednom dnevno telefonski razgovara s njim i da ga posjeti u zatvoru.
Irina čita Dennisovo pismo
Unatoč svemu što su Dennis i Irina izdržali posljednjih dvije godine od njegovog uhićenja i zatvaranja, oni su čvrsti u svojoj vjeri i radosni. Irina kaže da je naročito hrabre Dennisova pisma, koje dobiva svaki tjedan. U jednom od njih, koje je među njenim omiljenima, napisao je: “Moramo ostati pozitivni ako želimo ustrajati. Imamo puno razloga za radost.” U zaključku pisma je rekao: “Podrška koju dajemo Jehovinom pravu vladanja sama je bit našeg života. Znam da nas čeka još dug put. Još nismo izvojevali pobjedu. No na koncu ćemo pobijediti. U to sam siguran sto posto.”
Dana 21. srpnja brat Lett, član Vodećeg tijela, pročitao je Dennisovu poruku na međunarodnom kongresu u Danskoj. U njoj je stajalo: “Volio bih biti s vama, ali to trenutno nije moguće jer još nisam dovršio zadatak koji sada imam. No u budućnosti će nam se otvoriti prilika i za to. Jako se veselim tome.”
Kad je apostol Pavao bio u zatvoru u Rimu, napisao je: “Kad god vas se sjetim, zahvaljujem Bogu svojemu u svakoj svojoj usrdnoj molitvi za sve vas. (...) Nosim [vas] u srcu, sve vas koji dijelite sa mnom Božju nezasluženu dobrotu, i u mojim okovima i u obrani i zakonskom potvrđivanju prava na propovijedanje dobre vijesti” (Filipljanima 1:3, 4, 7).
