SANKT PETERBURG: Godine 2016. navršava se 125 godina otkako je Semjon Kozljickij, jedan od prvih Jehovinih svjedoka u carskoj Rusiji, protjeran zato što je ljudima govorio o biblijskim istinama. Bez ikakvog suđenja gospodin Kozljickij je 1891. u lancima odveden u Sibir, gdje je živio sve do svoje smrti 1935.

Prošlo je više od sto godina, a gledište Rusije o Jehovinim svjedocima nije se znatno promijenilo. Posljednje izvješće UN-ovog Odbora za ljudska prava otkriva da brojni izvori ukazuju na to da Rusija i dalje “ograničava slobodu izražavanja (...) i slobodu vjeroispovijedi, s ciljem da Jehovinim svjedocima, među ostalima, oduzme prava”.

Odbor za ljudska prava ovlašten je za nadzor provedbe Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u državama strankama tog pakta, među kojima je i Rusija. “Autori nacrta Pakta”, kaže Heiner Bielefeldt, posebni izvjestitelj UN-a za slobodu vjeroispovijedi i vjerskih uvjerenja, “uvidjeli su iznimno važnu ulogu slobode vjeroispovijedi i vjerskih uvjerenja, te su zato napisali da se odredbe koje se tiču te slobode ne mogu derogirati [ne mogu se ukinuti ni obesnažiti] čak ni u vrijeme izvanrednog stanja (članak 4.2). Zabrana derogiranja odnosi se na samo još nekoliko kategorija ljudskih prava.” Nakon 113. zasjedanja (slika na početku članka) Odbor je podnio najnovije periodično izvješće o Ruskoj Federaciji te zaključio da Rusija samo prividno štiti slobodu vjeroispovijedi kao stranka Pakta, ali da sudovi diljem Federacije samovoljno koriste Zakon o suzbijanju ekstremizma protiv Jehovinih svjedoka.

Ruski Zakon o suzbijanju ekstremizma (Br. 114-FZ) usvojen je 2002, djelomice zato da bi se zemlja zaštitila od terorizma. Međutim, Rusija je 2006, 2007. i 2008. usvojila izmjene tog zakona i tako ga proširila na područja koja “nemaju nikakve veze sa strahom od ekstremizma koji je povezan s terorizmom”, stoji u članku “Ruski zakon o ekstremizmu krši ljudska prava”, koji je objavljen u listu The Moscow Times. Zakon sada služi “samo za to da se detektiraju tobožnje terorističke riječi i izrazi koji su diljem svijeta postali uvriježeni nakon što je 11. rujna izvršen napad na [njujorške] Blizance te da se njima opišu neželjene vjerske zajednice diljem Rusije”, objašnjava Derek Davis, bivši ravnatelj Instituta J.M. Dawson na Sveučilištu Baylor, koji se bavi odnosima crkve i države te unapređenjem slobode vjeroispovijedi diljem svijeta. Gospodin Davis kaže da se “Jehovine svjedoke nepravedno i neprimjereno etiketira kao ekstremiste”.

Odbor za ljudska prava ustvrdio je da je ključni problem to što Zakon sadrži nejasnu definiciju ekstremističke aktivnosti. Geraldine Fagan, autorica knjige Believing in Russia—Religious Policy After Communism, objasnila je za The Washington Post da zahvaljujući nedefiniranom jeziku kojim je Zakon pisan ruski sudovi mogu bez problema “pronaći nekoliko takozvanih stručnjaka koji ne simpatiziraju Jehovine svjedoke i navesti ih da u svom izvješću napišu kako je njihova literatura ekstremistička”.

Upravo to se dogodilo početkom ove godine kad je na temelju negativnog iskaza jednog lingvista Gradski sud u Vyborgu dva časopisa Jehovinih svjedoka proglasio ekstremističkim. Tužitelj koji je sudjelovao u tom procesu uložio je zahtjev da se ekstremističkom proglasi i Biblija — prijevod Novi svijet, koju tiskaju Jehovini svjedoci. Rasprava je započela 15. ožujka 2016.

Da će se Jehovini svjedoci suočiti s nizom pravnih problema dalo se naslutiti na temelju uznemiravajućih događaja koji su započeli 2015. Roman Lunkin, voditelj Centra za religiju i društvene znanosti na Ruskoj akademiji znanosti u Moskvi, ističe da je 2015. progon postao žešći, ali i puno učestaliji. U ožujku su ruske vlasti zabranile uvoz sve vjerske literature Jehovinih svjedoka, pa čak i onih publikacija koje su ruski sudovi ranije istražili i utvrdili da u njima nema nikakvih tragova ekstremizma. U srpnju su ruske carinske vlasti počele obustavljati uvoz Biblije na ruskom jeziku koju tiskaju Jehovini svjedoci. Tog je mjeseca Ruska Federacija zabranila i službenu stranicu Jehovinih svjedoka, jw.org. Tako je postala jedina država u svijetu koja je uvela takvu zabranu. U studenome je Jehovinim svjedocima zabranjen uvoz Sinodske Biblije, koju inače koriste druge kršćanske vjerske zajednice u Rusiji, pa tako i Ruska pravoslavna crkva. A krajem 2015. održano je, prema pisanju lista The Washington Post, “jedno od najvećih ruskih suđenja protiv ekstremizma u novijoj povijesti”, na kojem je sudac u lučkom gradu Taganrogu 16 Jehovinih svjedoka proglasio krivima za organiziranje i pohađanje mirnih vjerskih sastanaka.

Slučaj u Taganrogu i drugi slični slučajevi prilično su ironični. “Stariji Jehovini svjedoci kojima se sudilo imaju dokumente koji potvrđuju da su žrtve represije”, kaže gospodin Lunkin. Naime, za vladavine Sovjetskog Saveza na tisuće Jehovinih svjedoka završilo je u zatvorima. Godine 1990. Rusija je na slobodu pustila i posljednjeg Jehovinog svjedoka. Ti nekadašnji zatvorenici oslobođeni su svake krivnje, a ugled im više nije bio narušen. Svi su dobili Potvrdu o rehabilitaciji, u kojoj piše da nisu državni neprijatelji, nego nedužne žrtve režima. Gospodin Lunkin smatra da “ruske vlasti Zakonom o suzbijanju ekstremizma zapravo poništavaju tu potvrdu”.

No Jehovini svjedoci u Rusiji ipak su 27. svibnja 2015. uspjeli izvojevati veliku pravnu pobjedu, kad je Ministarstvo pravosuđa Ruske Federacije nanovo zakonski registriralo Jehovine svjedoke u Moskvi. Svoj pravni status izgubili su kad je 26. ožujka 2004. raspušteno njihovo pravno tijelo u Moskvi. Jehovini svjedoci uložili su žalbu Europskom sudu za ljudska prava, a Sud je 10. lipnja 2010. naložio Rusiji da ih ponovno registrira u Moskvi i isplati im odštetu.

“Slažem se sa zaključcima Europskog suda za ljudska prava”, rekao je UN-ov posebni izvjestitelj. “Uskratiti Jehovinim svjedocima pravo na organizirano vršenje vjerske službe drastična je i pretjerana mjera kojom se krši sloboda vjeroispovijedi.” U skladu s odlukom Europskog suda za ljudska prava ruske su vlasti isplatile odštetu Jehovinim svjedocima, no njihovo pravno tijelo registrirali su tek u svibnju 2015. — gotovo pet godina nakon presude Suda.

Jaroslav Sivulskij, glasnogovornik Jehovinih svjedoka u Rusiji, kaže: “U Moskvi živi više od 9 600 Jehovinih svjedoka. Procjenjuje se da u čitavoj Federaciji ima oko 175 000 pripadnika naše vjerske zajednice. Svi Jehovini svjedoci u Rusiji, ali i naši suvjernici širom svijeta, kojih ima preko 8 milijuna, nadaju se da je registracija koju smo dobili u glavnom gradu Rusije nagovještaj istinske slobode vjeroispovijedi diljem Federacije.” Međutim, stručnjaci poput gospodina Davisa tvrde da je obnavljanje registracije Jehovinih svjedoka u Rusiji “sastavni dio samo naoko ispoštovanih obaveza povezanih sa slobodom vjeroispovijedi, ali da na to prvenstveno treba gledati kao na politički potez kojim se udobrovoljuje međunarodna zajednica”.

Godine 2015. Odbor za ljudska prava ponovio je svoje preporuke iz 2003. i 2009, prema kojima Rusija treba “bez imalo odlaganja korigirati Zakon o suzbijanju ekstremizma” te posve jasno izraziti što spada u ekstremističku aktivnost, dajući do znanja da ta aktivnost mora uključivati nasilje ili mržnju, te otvoreno objasniti na temelju čega se neka literatura proglašava ekstremističkom. Odbor je zamolio Rusiju da “poduzme sve potrebne mjere kako bi spriječila samovoljno tumačenje Zakona te da izmijeni službeni popis ekstremističke literature”.

Gospodin Lunkin kaže: “Diskriminacija Jehovinih svjedoka predstavlja vjerski progon u najpotpunijem smislu riječi jer druge vjerske zajednice mogu nekažnjeno sudjelovati u istim vjerskim aktivnostima koje su Jehovinim svjedocima zabranjene.” No unatoč svim optužbama i agresivnom medijskom linču Jehovini svjedoci se ne predaju. Gospodin Lunkin kaže: “Oni i dalje djeluju u cijeloj zemlji, a broj njihovih sljedbenika stalno raste.”

Kontakt:

Međunarodni: David Semonian, Služba za odnose s javnošću, tel: +1 718 560 5000

Rusija: Jaroslav Sivulskij, tel: +7 812 702 2691